Društvu Juraj Dalmatinac propala ideja revitalizacije tvrđave Barone, Grad odbio investitora

Prije točno godinu dana Društvo za očuvanje šibenske baštine ‘Juraj Dalmatinac’ šibenskoj gradskoj upravi poslalo je prijedlog revitalizacije tvrđave Barone na Šubićevcu. Prema njihovom prijedlogu, Društvo bi dobilo koncesiju nad tvrđavom, i zauzvrat uredilo dotrajale zidine, uredilo takozvani Muzej rata, te osposobili ugostiteljski objekt na tvrđavi. Rukave je trebalo zasukati odmah kako bi Šibenik već ovog ljeta na Baroneu imao makar segment od najavljene ponude koja bi, nesumnjivo, privukla brojne turiste. Otprilike u isto vrijeme, sjetit ćemo se, pismo namjere za ulaganje u obnovu tvrđave Barone, te stavljanje u funkciju ugostiteljskog objekta na toj atraktivnoj utvrdi, Gradu je poslao i poduzetnik Josip Periša, vlasnik poznatog šibenskog kafića Petar Krešimir IV na šibenskoj rivi. Periša je bio konkretan – bio se spreman ugovorom s Gradom obvezati da će uložiti oko četiri milijuna kuna i do ove sezone otvoriti ekskluzivni restoran na tvrđavi, te urediti Barone za sezonu. Međutim, njegov prijedlog u gradskoj upravi nije zainteresirao nikoga, kao da nikada nije niti poslao projekt kojeg su odobrili konzervatori, Periša je otpisan, a gradski su poglavari prihvatili ambiciozan prijedlog Društva za očuvanje šibenske baštine ‘Juraj Dalmatinac’, s njima su bez natječaja u studenom potpisali desetogodišnji ugovor o suradnji i predali im Barone.

Danas, pola godine nakon što ju je službeno preuzelo Društvo ‘Juraj Dalmatinac’, povijesni dragulj koji je ime dobio po njemačkom vojskovođi baronu Martinu von Degenfeldu izgleda isto kao i prije no što su članovi društva pred javnost iznijeli ambiciozne planove o njezinoj revitalizaciji. Tvrđava je puna smeća, smrdi, obrasla je korovom, a klupe su porazbijane, zgrada bivšeg restorana još je porušena, iz nje još uvijek ne miriši po delicijama koje se spremaju u elitnoj kuhinji restorana iz kojeg puca pogled na Šibenik, muzeja rata nema niti u naznakama.

EUROPA NE DA POMOĆ

Zekanović će kazati kako je razlog tomu birokratska tromost s jedne strane, a manjak sluha gradskih čelnika s druge.

– Planirali smo tvrđavu Barone pretvoriti u muzej ratne tematike na otvorenom, ali nismo prošli na natječaju IPA Adriatick, tako da je cijeli projekt na čekanju. Nismo od njega odustali, samo tražimo način da ga realiziramo. Aplicirali smo i još tri projekata na Ministarstvo kulture, ali ni od toga ništa. Problem je što nemamo političkih veza koje bi cijelu stvar progurale – zaključuje Zekanović. Tvrdi da je nebrojeno puta molio gradske čelnike da se zauzmu za njihove projekte, ali ništa.

– Od Grada nismo dobili niti lipe, iako smo ih i to tražili, tako da smo u cijeloj priči osuđeni smo na vlastite snage – kaže Zekanović. Veli kako Društvo za tvrđavu ima velike planove, međutim kako svi moramo biti svjesni da se ništa neće urediti preko noći, da je to težak i zahtijevan posao koji članovi Društva rade volonterski.

– Udruga nije za skupljanje čika i ostalog smeća, neka to radi onaj tko je za to kompetentan. Mi radimo na konkretnim stvarima. Tim stručnjaka baš ovaj tjedan potpuno besplatno završava idejno rješenje uređenja tvrđave, ugostiteljskog objekta koji se nalazi na vidikovcu. To će biti naš poklon gradu Šibeniku – kaže Hrvoje Zekanović. Tvrdi da su u postupku dobivanja lokacijske i građevinske dozvole za gradnju kafića koji će imati jedan od najljepših pogleda na arhipelag šibenskih otoka.

– Konzervatori su nam dali dozvolu da srušimo i gradimo potpuno novi moderan objekt. Projekt je vrijedan 110.000 eura. Dozvole bi mogli imati već do 1. kolovoza ove godine, a tada je na gradskoj upravi da raspiše natječaj za investitora radova. Paralelno se radi i na izradi troškovnika sanacija zidina tvrđave – zaključuje Zekanović.

GRAD: NITKO NAS NIJE PITAO

Na Zekanovićevu priču iz gradske uprave odmahuju rukom.

– Jasno je da grad Udruzi nije dao niti lipe, jer da je grad imao mogućnost urediti tvrđavu Barone, on bi sam to i učinio, a ne bi je dao na korištenje Društvu. Osim toga, do danas nitko iz Društva nije razgovarao samnom niti me je tražio za pomoć. Kažu da nema političkog sluha za njihove projekte!? Ja sam voljan pomoći, ali ne mogu preuzeti njihov posao. Žalosno je da osoba suprotnih političkih uvjerenja od mene, razgovara o ovom problemu preko medija – naveo je Franko Vidović, dogradonačelnik Šibenika, zaključujući kako u ugovoru koji je Grad potpisao s Društvom postoji mogućnost njegovog raskida, no kako to gradskoj upravi trenutno nije u planu.

Nakon svega navedenoga valja se upitati koji je to konkretan razlog iz kojeg Šibenik uvijek odabere onaj teži put u kojemu nestane svake komunikacije, projekti stoljeća ostaju tek naslov lanjskim novinama ili su navedeni u titularu kaznenih prijava, a resursi se rasipaju bez ikakvog plana. Da su u gradskoj upravi Josipa Perišu shvatili ozbiljno – ako ne kao potencijalnog investitora, tada makar kao odličan povod za raspisivanje natječaja – danas bi, nakon po zakonu provedenog postupka javnog nadmetanja, i odabira najpovoljnije ponude, radovi na tvrđavi bili već u punom jeku. Novom investitoru, bio to Periša ili netko drugi, ne bi trebali fondovi za financiranje radova na Baroneu, već bi stigao s friškim kapitalom koji bi bio uložen u Šibenik, a koji bi, ako ništa drugo, garantirao jedan ekskluzivni sadržaj u gradu koji sjedi na neiskorištenom potencijalu i to već ove sezone. Samo što tu činjenicu do danas nije prepoznao – nitko.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.