Nema sumnje kako će veliki broj od gotovo 317 tisuća građana s blokiranim računom dobro razmisliti hoće li izlaz iz financijskog sloma potražiti u Zakonu o stečaju potrošača, čija se provedba već godinama odgađa, a koji bi se na jesen trebao naći na klupama saborskih zastupnika, ili će svijetlo na kraju tunela dočekati tek deblokadom svojih računa nakon što im se ovrhama naplate jedan ili više vjerovnika. Na nedavno održanom okruglom stolu o nacrtu prijedloga Zakona o stečaju predstavljeni su uvjeti potrebni za pokretanje osobnog stečaja te model otplate dugovanja. Predloženim mjerama veći dio od 28 milijardi kuna, koliko ukupno duguju građani, na period ne duži od sedam godina vratio bi se vjerovnicima, uglavnom bankama, a zaduženim građanima nakon toga bi se omogućio normalan nastavak života. No, hoće li doista tako i biti teško je prognozirati. Činjenica jeste da se novac nekako mora vratiti, ali predloženim modelom otplate i proglašavanja osobnog bankrota najmanje zadovoljstva pokazali su predstavnici sindikata koji smatraju kako prijedlog neće postići svoj konačni efekt, odnosno povećanje potrošnje, već će još veći broj građana dovesti do ruba siromaštva i dužničkog ropstva.
ALARMANTNI PODACI
A, da doista živimo u dužničkom ropstvu potvrdio je i ministar financija Boris Lalovac kada je iznio podatak kako je od 317 tisuća dužnika, njih 2.200 dužno oko 14 milijardi kuna. To, također, znači da je nešto manje od 315 tisuća građana dužno drugu polovicu ukupnog duga. Ako ravnomjerno podijelite, a ovdje nam nije namjera ukazati na točne brojke, ispada da se tih 2.200 ‘nesretnika’ zaigralo višemilijunskim iznosima koje će teško ikad moći vratiti, dok je ostatak građana s blokiranim računima, uglavnom onih koji su ostali bez posla, a istovremeno su opterećeni stambenim kreditima, prosječno osobno zadužen s nešto više od 40 tisuća kuna. Ako se gleda
Prema podacima Fine, zbog neizvršenih osnova za plaćanja, na kraju 2013. godine u blokadi je bilo 299.795 građana Hrvatske, a dug je tada iznosio 23,82 milijarde kuna. Krajem lipnja u blokadi je 316.964 građana s ukupnim dugom od 27,89 milijardi kuna, kažu službeni izvori. U Šibensko-kninskoj županiji podaci premašuju hrvatski prosjek, dakako u negativnom smislu. Sa zadnjim danom prošle godine broj blokiranih računa građana u županiji zaustavio se na 6.860, dok je u ovom trenutku taj broj sigurno i veći. Od tog broja, samo u Šibeniku je bilo 2.977 građana s blokiranim računom, ili nešto manje od 10 posto radno sposobnog stanovništva u gradu! Ukupno dugovanje iznosilo je malo više od 268 milijuna kuna ili u prosjeku oko 90 tisuća kuna po dužniku, a hrvatski je prosjek, podsjetimo, 40 tisuća kuna. Prema istom kriteriju, gledajući ukupni dug i broj blokiranih građana, prema prosječnom zaduženju građana Vodice su se našle na nezahvalnom drugom mjestu. Od 5.730 radno sposobnih stanovnika, njih 477 s blokadama na računima dugovalo je na kraju prošle godine 180 milijuna kuna, što je u prosjeku 377 tisuća kuna po dužniku! Ispred njih su bili jedino stanovnici Orahovice čijih je 340 blokiranih građana prosješno bilo zaduženo sa 435 tisuća kuna po osobi.
Za koga se onda donosi zakon prema kojemu bi, nakon što se iscrpe sve opcije te pokrene stečajni postupak, trebali preživljavati sa 800 kuna mjesečno, pod stalnim nadzorom stečajnog upravitelja, bez automobila, mobitela, računala, odnosno svega što imate, pa čak i stana ili kuće? Prema grubim procjenama radi se o 40 tisuća građana koji bi na ovaj način pronašli izlaz iz začaranog kruga u koji su, doduše, ušli svojom voljom ali krivnjom nekog drugog te postali zatočenici sustava.
UVJETI ZA STEČAJ
Prema izrečenim prijedlozima, stečaj je predviđen za sve građane koji dva mjeseca zaredom ne mogu podmiriti svoje dugove u ukupnom iznosu koji prelazi trostruki iznos mjesečne plaće ili drugih primanja, dok je za nezaposlene granica za pokretanje stečaja određena na 10.000 i više kuna, također u periodu od dva mjeseca. No, prije pokretanja stečaja, dužnik bi imao mogućnost izvansudske nagodbe s vjerovnikom, po uzoru na predstečajne nagodbe koje se gotovo već dvije godine primjenjuju za poduzeća. Dogovor dviju strana trebao bi se postići u roku od šezdeset dana, a dužnik bi vjerovniku morao dati popis svoje imovine i drugih vjerovnika te predložiti otplatni plan na rok od maksimalno sedam godina i eventualni otpis dugova. U slučaju da dužnik i vjerovnik u predviđenih šezdeset dana ne postignu dogovor, krenuo bi postupak stečaja. Dužnik bi dobio svog povjerenika koji bi imao potpuni nadzor nad prihodima, računima, troškovima i imovinom dužnika do razine koja omogućava minimum za pristojan život. Zakonom predviđeni minimum, za one koji imaju mjesečna primanje, iznosio bi 800 kuna, pa se postavlja pitanje što je uopće bolje – imati ovrhu i trećinu odvajati za podmirenje dugova ili pokrenuti stečajni postupak i sa 800 kuna živjeti narednih sedam godina, koliko maksimalno može trajati stečajni postupak?
