Izložbe su predstavile Zdenka Bilušić, voditeljica radioničkog programa i Iva Körbler, urednica likovnog programa. U Studiju galerije sv. Krševana postavljena je izložba ‘Prozori svijeta, prozori u svijet’, nastala kao produkt svehrvatskog likovnog natječaja za učenike osnovnih i srednjih škola na zadanu temu. Izniman poticaj daje činjenica o velikom interesu djece za likovnost o čemu svjedoči 126 prijavljenih radova. Također, u staroj gradskoj jezgri postavljena je izložba zastavica po likovnom natječaju za hrvatske dječje vrtiće ‘Leti, leti…’
O samom kriteriju odabira izložbi kojim se vodi, Iva Körbler kazala je kako odabire radove koji će u djeci buditi optimizam i poticati ih na likovno stvaralaštvo. Postoji i krovna tema koja je, nakon nekoliko godina apstraktne umjetnosti, ove sezone usmjerena na globalnost, odnosno na ekološku razinu likovnosti. Tu su temu popratile i druge dvije otvorene izložbe. Riječ je o izložbi slovačkog akademskog slikara Mareka Ormandika u Galeriji sv. Krševana. Marek slika motive iz svijeta životinja, na ekspresionistički način prikazujući stres i kaos modernog života koji se uvelike odražava i na same životinje. Nešto neviniji i razigraniji prikaz životinjskog svijeta donosi nam dvojac JUFI svojom izložbom ‘Planet životinja’ u Muzeju grada Šibenika. JUFI čine akademski slikari Ivana Jurić i Fedor Fischer koji su posebni i jedinstveni u Hrvatskoj po tome što slikaju zajedno, kao svojevrsni produžetak njihovog privatnog partnerstva. Svi zainteresirani izložbe mogu pogledati svakim danom ujutro od 9 – 13h i popodne od 18 – 21h.
‘Nekad iz inata dođu dobre stvari’
Kazališni program otvorilo je Gradsko kazalište Trešnja iz Zagreba predstavom ‘Regoč’, jedinstvene hrvatske spisateljice Ivane Brlić Mažuranić u režiji Dore Ruždjak Podolski. Urednik dramskog programa Dubravko Jelačić Bužimski odabrao je ovu predstavu iako nije bila prijavljena kako bi šibenska publika mogla uživati u posebnoj sinergiji baštine I. B. Mažuranić i suvremenosti koju su u predstavu unijeli redateljica i ansambl. Ono što je posebno zanimljivo jest što predstava koristi akrobatsku jogu i element sjena, stvarajući na taj način drugačiju dimenziju slike. Upravo tu mogućnost istraživanja i umjetničkog eksperimentiranja kako bi predstava u konačnici imala prepoznatljivi identitet, istaknula je i redateljica. U suvremenom teatru u kojem producenti zahtijevaju brzi proizvod, sve su rjeđi trenutci u kojima redatelj ima priliku duže i sveobuhvatnije oblikovati predstavu. Ipak ‘nekad iz inata dođu dobre stvari’ kaže redateljica, uz zahvale ansamblu na predanosti i povjerenju.
