FOTO: ČUVARI PARKA: Domaći ‘rendžeri’ paze na svaki kutak NP Krka

Iako smo zagazili u pretposljednji mjesec u godini, nadamo se kako neće opravdati svoje ime i da nam slijede ugodni jesenski dani koje je najbolje provesti u prirodi. NP Krka u ovo je doba posebno privlačan, broj turista se smanjuje i ne morate se nositi s gužvama na svakom koraku. Samim time nema niti nervoze i možete u potpunosti uživati u miru netaknute prirode.

U takvom okruženju radi 17 čuvara prirode zaposlenih u NP Krka koji skrbe o prirodi, ali i posjetiteljima. Riječima jednog od njih, Josipa Klarića, posao čuvara parka miks je različitih poslova, od policijskih do edukacijsko-informacijskih.

MIKS RAZLIČITIH ZADUŽENJA

repka3

– Naš se posao dijeli na policijsko-inspekcijski dio, a u drugom smo dijelu servis turizmu. Naime, mi smo jedini mobilni, odnosno nismo vezani samo uz jedno mjesto na kojem moramo biti. Pazimo i na krivolov i na ribolov, na sječu šuma, na protok vode, neovlašteno odlaganje smeća, bespravnu gradnju, dakle sve one osnovne stvari koje spadaju u represivni dio aparata NP Krka. S druge strane, radimo i kontrolu ulaza, stojimo gostima na raspolaganju, sudjelujemo u edukacijama, a u suradnji sa službom za promidžbu u nekoliko smo navrata sudjelovali na prezentiranju parka u javnosti kroz televizijske nastupe – kaže Klarić koji je u parku svojevrsni veteran jer na posao tamo odlazi od 1987. godine.

Naravno, dnevna zaduženja razlikuju se ovisno o dobu godine, odnosno turističkoj sezoni. U sezoni se, priča Klarić, posao više oslanja na odnose s gostima.

– Kada u srpnju ili kolovozu izađemo iz ureda, u prvih nekoliko koraka već smo obasuti desecima pitanja znatiželjnih gostiju. Sad dolazi zima pa nemamo više direktna zaduženja vezana uz turizam, nego ćemo se fokusirati na onaj dio koji se odnosi na šume, lov, ribolov i slično. Uz to, Nacionalni park počeo je probijati neke nove staze i vidikovce, pa ćemo stajati na usluzi domicilnom stanovništvu, jer mi smo najbolji poznavaoci sporednih puteljaka i skrivenih mjesta po parku za koje puno djelatnika ne zna – kaže.

repka6

Zbog okruženja u kojem rade mnogi bi im pozavidjeli, ali ne ide uvijek sve glatko i povremeno se suočavaju s manje ugodnim stranama posla. Znalo je, kaže Klarić, biti i situacija u kojima bi ljudi htjeli na njih fizički nasrnuti jer su ih čuvari ulovili u prekršaju i htjeli sankcionirati.

Priznaje kako je njihovo zanimanje u posljednje vrijeme na neki način moderno, ponešto zahvaljujući i često upotrebljavanoj stranoj riječi rendžer, čiju sliku mnogi prizovu u misli kada se priča o čuvarima parka. Također, donedavno je to bio posao rezerviran samo za muškarce, ali sada se situacija mijenja, pa u NP Krka ravnopravno s muškim kolegama rade i dvije čuvarice parka. Čuvari parka rangirani su u tri vrste i zapošljavaju se od srednje do visoke stručne spreme. Klarić kaže kako barataju sklopom općih specijaliziranih znanja, a razlike među zaposlenicima i njihovim afinitetima često znaju pametno iskoristiti.

SVE MANJE KRŠENJA PROPISA

repka2

– Primjerice, netko je sklon jezicima pa će se više angažirati oko kontakta s gostima u sezoni, a netko je skloniji policijskim poslovima pa će se ustati u 4 ujutro i otići na teren. Nećemo nakon toga tu osobu tjerati da stoji na Skradinskom buku i komunicira s gostima, jednako kao što nećemo one koji s gostima komuniciraju slati na teren u gluho doba noći – objašnjava Klarić i dodaje kako moraju držati vagu između edukativno-turističkog i represivnog dijela posla, ali da je potonjeg sve manje. Dio objašnjenja, kaže, vjerojatno leži u činjenici da se broj domicilnog stanovništva smanjuje, ali ljudi se sve više navikavaju da su neke stvari na području parka jednostavno zabranjene, a još uvijek rade na edukaciji i širenju svijesti o očuvanju prirode.

repka5

 

repka

– Čini mi se da danas fali ljudi da bi održavali nekakvu bioraznolikost, nema više poljoprivrede, uzgoja voćaka, ali s druge strane, sve se manje susrećemo i s krivolovom, manje je problema s ribolovom, manje problema s domicilnim stanovništvom, tako da se sada naš posao širi na druga zaduženja. Baš sad friško, za vikend imali smo akciju spašavanja gospođe, sličnih smo slučajeva imali i ranije, ali takve situacije nisu česte – kaže.

Ipak, u gotovo 30 godina nakupi se anegdota. Živo se sjeća, kaže, slučaja kada se jedna turistkinja umalo porodila u parku, ali je ipak uspješno stigla do šibenske bolnice. Bilo je tu i otvorenih prijeloma, zastoja srca, uboda osa i jakih alergijskih reakcija, pa sve do aktualnog slučaja od prošlog vikenda kada su spašavali ženu koja je pala niz liticu na srednjem slapu Skradinskog buka. Dobra strana čuvarskog posla sva su uspješna spašavanja koja su odradili, ali, nažalost, bilo je i situacija u kojima nisu mogli pomoći.

– Godišnje 700 tisuća ljudi posjeti park, pa nije ni čudo da se nezgode događaju. To je sastavni dio našeg posla, kao i sve ostalo – zaključuje Klarić.

‘Za 100 kuna mogu se utopit đe ja ‘oću!’

repka4
U sjećanju rendžera Klarića ostala je i jedna šaljiva anegdota s gostom koji je ušao na slapove, gdje je posjetiteljima pristup zabranjen.

– Pokušavao sam ga dozvati na sve moguće načine: fućkanjem, vikanjem na nekoliko jezika, mahanjem… Kad se napokon okrenuo, s jakim bosanskim naglaskom pitao me što se derem. Ja sam mu krenuo objašnjavati kako je opasno i zabranjeno biti tamo, da se može utopiti, a on mi odgovara: ‘Što se to tebe smatra? Za sto kuna mogu se ja utopit’ đe ja ‘oću!’ – prepričava kroz smijeh.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.