FOTO: ČUVARICA ŠIBENSKOG KANALA: Nakon 70 godina otkrivena olupina njemačke torpiljarke

Da šibensko podmorje skriva brojne tajne dokazale su brojne akcije podvodnih arheologa izvedene upravo na tom području. Nisu zaludu, kako to kaže Dalibor Martinović, kustos šibenskog Muzeja, Šibenčani pioniri u podvodnoj arheologiji. No, neke tajne toliko su nam blizu da se njihovo otkriće čini pomalo nevjerojatnim. Prije mjesec dana djelatnici Odjela za podvodnu arheologiju pri Hrvatskom restauratorskom zavodu, u suradnji s roniocima iz šibenske tvrtke Jadranski ronilački servis i zagrebačkog ronilačkog kluba ZG SUB, na dnu na samom ulazu u kanal sv. Ante, na strani prema šibenskom zaljevu, otkrili su olupinu njemačke torpiljarke, takozvanog schnellboota tipa S 158, koja je potopljena davne 1944. godine, za vrijeme savezničkog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Punih 70 godina, taj je brod ležao na dnu šibenskog kanala, a da nitko o tome nije znao. Misteriju je raskrinkala tek jedna crno-bijela fotografija koja je zaintrigirala Zorana Dilibašića iz ZG SUB-a, a potom i arheologe i ronioce koji su se mjesec dana nakon pronalaska olupine prošlog vikenda vratili na teren i zaronili kako bi dodatno istražili svoje otkriće. Zatekli smo ih na Martinskoj, taman nakon zarona.

FOTOGRAFIJA OTKRILA OLUPINU

brod 16

– Prije mjesec dana s kolegama iz Jadranskog ronilačkog centra i ZG SUB-a došli smo na poziciju vođeni samo crno-bijelom fotografijom koja je snimljena 1944. godine, a na kojoj se, ma koliko to nevjerojatno zvučalo, vidi potonuće njemačke torpiljarke S 158. Fotografiju je pronašao Zoran Dilibašić iz ZG SUB-a i ona nam je, da tako kažem, zagolicala maštu pa smo odlučili provjeriti o čemu se radi. Razgovarali smo sa Šibenčanima, starim roniocima, no nitko nije imao pojma da se olupina nalazi na tom mjestu – pojašnjava Igor Miholjek, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju HRS-a. Ta crno–bijela fotografija, nastavlja, bila je roniocima jedina vodilja u istraživanju, a okidač za istraživanje bila je vijest koju je Dilibašić donio arheolozima, iščitavajući arhivu Brodospasa. Ova tvrtka koja je bila zadužena za izvlačenje olupina iz mora nije evidentirala nijednu sličnu akciju u šibenskom kanalu. To je bio znak da se olupina vjerojatno još uvijek nalazi na istom mjestu. Na sreću, na njoj se u pozadini vidi vila ‘Moj mir’, te panorama Šibenika, pa je bilo relativno jednostavno odrediti lokaciju.

– Brod smo pronašli iz prve i moram kazati kako je u vrlo dobrom stanju. Nema pramac jer je na tom dijelu bio pogođen u bombardiranju, no ostale dvije trećine broda dobro su sačuvane. Brod je drveni s metalnom konstrukcijom, pa je uslijed djelovanja vode mahagonij propao. No, ostala su rebra i metalna konstrukcija koji su dobro vidljivi – kaže Miholjek. Ronioci su oko broda pronašli brojne predmete koji su pripadali torpednom čamcu. Tanjuri, čaše, naoružanje, čak i torpeda, sve se to nalazi na dnu pored olupine, što je dokaz, navodi Miholjek, da je u ovoj akciji brod uistinu prvi put službeno otkriven. Da nije tako, pojašnjava voditelj Odjela za podvodnu arheologiju, ti bi predmeti zasigurno već nestali.

brod

Iako je Krka poslovično mutna, osobito u dijelu u kojem se miješa s morem pa voda postaje boćata, vidljivost je na lokaciji gdje se nalazi olupina bila dobra, kaže Ivica Gulin, ronioc i direktor Jadranskog ronilačkog servisa. Brod se, kaže, nalazi na dubini od 38 metara i položen je u smijeru sjever – jug na kosini koja ide do 43 metra. Takozvani Schnellboot tipa S 158, njemačku torpiljarku potopili su poznati britanski mosquito bombarderi, napominje Gulin.

– Brod se u Martinskoj nalazio na maskirnom vezu, u vrijeme kada su se Nijemci u listopadu ’44. povlačili iz Šibenika, u vrijeme znamenite vojne akcije Willinger, u skopu koje su sve svoje brodovlje povlačili prema sjevernom Jadranu – priča Gulin. Jasno se vidi trocijevni top koji je, kaže, s obzirom na činjenicu da je pod vodom 70 godina, još uvijek u odličnom stanju, a oko olupine nalaze se mnoge kutije, uglavnom s municijom, a koje su popadale uokolo u vrijeme potonuća.

brod 13

brod 15

O njemačkom torpednom čamcu S 152 u arhivima su dostupne neke informacije, među njima i ona o njegovoj nesretnoj sudbini. Arhivi navode kako je brod pogođen u bombardiranju 25. listopada 1944. godine. Tri dana je plutao, a potom su ga Nijemci sami potopili kako ne bi dospio u ruke partizana. No, prije toga, s njega su skinuli sve što se moglo iskoristiti – dio naoružanja i torpeda. O ovome svjedoči još jedna crno-bijela fotografija na kojoj je vidljivo kako vojnici s rive na Martinskoj izvlače torpeda na kopno. Nažalost, torpedni čamac sa sobom jer na dno povukao i dva člana posade koji su poginuli u bombardiranju, a kapetan je teško ranjen. Zato je to, kako to kaže Zoran Dilibašić iz ronilačkog kluba ZG SUB, svojevrstan plavi grob.

brod 12

Igora Miholjeka pitamo kako se u Šibeniku, gradu koji je pionir u podvodnoj arheologiji, te je poznat po svojim roniocima, dogodilo da punih 70 godina olupina broda duljine preko 28 metara i težine oko 57 tona leži neotkrivena.

– Razlog vjerojatno leži u činjenici da se nalazi se nasred plovnog puta šibenskog kanala, dakle na dijelu na kojem je zabranjeno ronjenje. No, upravo je to i razlog iz kojeg je brod tako dobro očuvan, što na njemu nije bilo ronjenja – pojašnjava podvodni arheolog.

Činjenica da je na plovnom putu, na žalost, spriječit će bilo kakvu daljnju turističku valorizaciju olupine.

– Ovdje se ne smije roniti i zato moram zahvaliti lučkim kapetanima koji su nama radi istraživanja ipak dozvolili da zaronimo i dokumentiramo fotografijama i snimkama ovaj vrijedan nalaz.

brod1

Miholjek naglašava kako je njegov Odjel poslao zahtjev Konzervatorskom odjelu u Šiubeniku da se pokrene zaštita lokaliteta, te da se u konačnici olupina proglasi kulturnim dobrom. Nakon što ta procedura bude gotova na ovoj će lokaciji i službeno sva ronjenja biti zabranjena. Ipak, napominje Miholjek, to neće biti kraj priče, budući da njegov Odjel u suradnji s Hrvatskim vojnim muzejem planira provoditi dodatna istraživanja i snimanja kako bi se razotkrile sve okolnosti potonuća, a sutra, kad se zato steknu svi uvjeti, i kako bi se arhivirali predmeti koji će jednog dana biti izvučeni s olupine. Ovo je, valja naglasiti, prva suradnja Hrvatskog vojnog muzeja s podvodnim arheolozima iz HRZ-a, a sve u cilju kako bi se predmeti s njemačkog torpednjaka jednom arhivirali u muzejskoj zbirci. To se, nažalost, neće dogoditi tako skoro, kaže Davor Purić iz Hrvatskog vojnog muzeja. Ali intencija je da se muzej izdvoji iz MORH-a kao samostalna ustanova, te jednom sav nalaz koji je danas arhiviran po skladištima objedini na jednom mjestu.

– Ovo je kraj iznimno bogat vojnim nalazom i svi radimo na tome kako bi makar dio tog bogatstva ostao arhiviran i zaštićen – naglašava Purić.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.