Linija Krapanj-Brodarica kojom prometuje trajekt ‘Spužvar’ najkraća je brodska linija u Hrvatskoj i od životne je važnosti za stanovnike ovog, 60-ih godina prošlog stoljeća najgušće, a danas najmanje naseljenog otoka na Jadranu.
Zimi prometuje 14 puta radnim danom, a četiri puta nedjeljom i praznikom. U sezoni je radnim danom na usluzi čak 20 puta, a nikada se nije dogodilo da je Krapanj od kopna iz bilo kojeg razloga odsječen.
Odlukom Gradskog vijeća Grada Šibenika od 1.kolovoza 2012. godine, Gradski parking d.o.o. preuzima održavanje ove javne brodske linije, a na upravljanje i korištenje povjerena su mu dva ‘mladića’ – ‘Spužvar’, glavni akter ove priče, 72. godište i još mlađi, ‘Borac’ iz 1949. koji je kompletno renoviran. Linija je u zimskom periodu od koristi otprilike 120 ljudi, a ljeti se taj broj popne i na 5000. Drugim riječima, da koncesije nema, putnici bi morali plivati.
Sve nam je to, kada smo stigli na pristanište, ispričao voditelj odjela Krešimir Miškić, nakon čega smo se prepustili petominutnoj vožnji u sigurnim rukama dvojice kapetana Renata Jarama i Alana Zorzettija, voditelja Krešimira, kao i ostalih djelatnika koji nisu propustili s nama podijeliti i pokoju anegdotu. Smiješnih situacija, kažu nam, ima sa svakim valom.
Mornar Branko Prebanda za sebe kaže da je iskusan u svom poslu.
– Plovim cijeli svoj život, a radni dan mi nikad nije dosadan. Kada bi mi tako bilo, ne bih to ni radio. Ima svega. Neki trče na brod svaki dan pa stalno moramo strahovat hoće li netko pasti. Jednom je i pas upao u more, ali ne mogu vam reći o kome se radi. Nije red – kaže nam odlučno Branko, ali nam je dobro upućeni mještanin Krapnja koji se našao u blizini, ipak otkrio o kome je riječ.
– Upao je psić novinarke Nikoline Pišek. Malo zaigraniji psić je u pitanju, dogodi se. Srećom, brzo je izvučen na suho – priča naš sugovornik, a da je svaki dan u ovom poslu nova avantura otkrio nam je i Jerko Milutin koji se prisjetio prevoženja živahnih ovaca. Naime, osim putnika i tereta, Spužvarom se do Krapnja prevozi svašta, pa tako i životinje.
– Prevozili smo 120 ovaca u dvije ture. To je tribalo snimat. U ovom slučaju je, kao Nikolinin pas, bio živahan jedan ovan koji je pobjegao s broda na kopno, a za njim su krenule i ovce. Dva sata smo, uz pomoć mještana, lovili ovna po otoku – kroz smijeh nam je ispričao Jerko.
