Ovih dana Foto klub Šibenik obilježava dugih pedeset godina postojanja. Svojih prvih pola stoljeća članovi šibenskog foto kluba obilježit će prigodnim programom najavljenim za ponedjeljak, odnosno utorak (29. i 30. rujna) čime se ujedno pridružuju obilježavanju 23. obljetnice Rujanskog rata u Šibeniku.
Foto klub Šibenik značajan je dio kulturne zajednice u kojoj djeluje već pola stoljeća i kad malo bolje razmislite shvatit ćete da vam je taj pojam, taj ‘Foto klub Šibenik’ svako malo pred očima. Zaista, on je kao pomalo sramežljivi, nenametljivi sudionik kulturne baštine Krešimirovog grada. Kraj vas prođe potiho, ali uvijek je tu. I tako već pet desetljeća.
O godinama osnivanja kluba, o tome kako je izgubljen značajan fundus kluba zajedno s vrijednom opremom, te gdje su danas, koliko ih je i što točno rade, ispričao nam je tajnik kluba – Siniša Štrkalj.
Kad je osnovan, klub je djelovao u prostorijama zgrade Narodne tehnike Šibenik nasuprot Starog pazara. Tamo su imali, priča nam Štrkalj, tri laboratorija, urede, prostorije za druženje i izložbe. Tada je to sve, nastavit će, imalo smisla.
– Foto klub Šibenik osnovan je 1964. godine. Međutim, u arhivu Hrvatskog foto saveza pronašli smo dokumente kluba koji datiraju iz, mislim, 1948. godine – počeo je tajnik kluba, te nastavlja:
-Kada je zgrada denacionalizirana i vraćena vlasniku zbila se jedna loša stvar. Bilo je to 1999. godine. Dogodilo se da je zgrada predana vlasniku bez znanja rukovodstva kluba – govori nam. Tim je činom klub izgubio opremu koju je imao, skupa s fundusom koji su dotad skupili. I ne žale zbog vrijedne opreme bez koje su tada ostali, kao ni zbog činjenice da su otada pa do današnjih dana bez stalnog krova nad glavom.
– Što se tiče fotografske opreme, potpuno je nevažno što je bačena. Međutim, izgubili smo svu klupsku dokumentaciju. I to je najstrašnije od svega. Jednostavno, ništa se nije sačuvalo, a tih je godina klub bio dosta aktivan – priča nam Štrkalj, koji broji već 38 godina radnog staža u klubu. Nakon svojevrsnog izbacivanja iz tadašnjih prostorija, klub je ostao bez velikog dijela svoje povijesti, a to se pokušalo donekle nadoknaditi tiskanjem knjižice povodom obilježavanja 50. godišnjice kluba čemu su prethodile godine traganja za izgubljenim dokumentima, fotografijama, negativima…
Među zauvijek izgubljenim materijalima nalaze se fotografije svjetskih imena koji su svojedobno dolazili u Šibenik i to upravo u vrijeme održavanja nekoć najvećeg šibenskog festivala, tada poznatijeg kao Jugoslavenski festival djeteta u Šibeniku. Brojni, poznati fotografi svojim su objektivima ovjekovječili neke od značajnijih trenutaka na festivalu, a među njima i prisutnost Crne Venere, francuske pjevačice/plesačice Josephine Baker ili Petera Ustinova.
Da se vratimo na knjižicu, potpisuje ju Štrkalj, a kad ju je uzeo u ruke i kad je počeo listati stranicu po stranicu, zajedno s listovima stale su se nizati i priče.
– Ovo je jedna od najstarijih fotografija koje smo uspjeli pronaći – započinje prvu priču pokazujući prstom na fotografiju Andrija Agazzija, nastavljajući:
– Namjerno sam je stavio iako sam mogao pronaći još stariju, ali na ovoj je napisano ‘amater’, pa možemo reći da je to početak amaterizma u Šibeniku. Ovo je dokument iz 1948. godine koji smo pronašli u arhivi Hrvatskog foto saveza, gdje se spominje nešto poput ‘sekcija foto amatera Šibenik’. To nije Foto klub Šibenik, ali je njegova preteča – objašnjava nam, listajući dalje.
U knjizi koja će svoje predstavljanje javnosti doživjeti idućeg utorka, 30. rujna, u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’, s početkom u 18 sati, navedeno je mnoštvo zanimljivih podataka, fotografija … Tu je fotografija koja svjedoči o postojanju foto kluba Gimnazija. Bilo je nekoliko takvih klubova koji, napominje Štrkalj, nisu imali prostorije ni opremu, ali su se svejedno nalazili, družili, izmjenjivali iskustva.
-Ovo je bila prva međunarodna izložba fotografija ‘7. kontinent’. I najznačajnija u povijesti kluba. Bilo je više od tisuću primljenih fotografija, a o njenom značaju svjedoči činjenica da je pošta Jugoslavije tada izdala dopisnicu – tvrdi tajnik kluba čiji su članovi tih godina dobivali vrijedna priznanja za svoj rad. Tako je nekadašnji predsjednik kluba Nikica Polić dobio počasni naslov ESFIAP Međunarodne fotografske organizacije za doprinos razvoju fotografije. Postojala je sekcija foto – kino čiji su članovi (Emil Smerdel , Đuro Eraković), također, dobivali priznanja za svoj amaterski rad na filmu. Bile su to aktivne godine šibenskog foto kluba, a onda je počeo Domovinski rat. Mnogo toga je palo u drugi plan i tamo ostalo godinama.
Tek 2009. godine, Foto klub Šibenik polako dolazi sebi, počinje se buditi, pristižu neki novi, mladi naraštaji fotografa (amatera). Ponovno se nižu zajedničke i samostalne izložbe, članovi kluba izlažu u rodnom gradu, ali i po Hrvatskoj kao i izvan nje (Italija, Češka).
– Kad smo se ponovno pokrenuli, počeli smo raditi i vidjeli smo da nam nedostaje dio prošlosti. I tada smo počeli malo kopati, kopati, kopati i uspjeli smo posložiti dio – priča nam Štrkalj, ne zaboravljajući da danas više nemaju vrijedne opreme, ali ionako je ne bi imali gdje držati.
– Uglavnom smo ili u caffe baru Domald ili zadnjih nekoliko godina u prostoriji koju smo dobili na korištenje svakog ponedjeljka po dva sata u sportskoj dvorani Miminac. Prostoriju dijelimo, ali smo dobili mali ormar. To je privremeni smještaj. Nešto bolji ne bi nam mnogo značio jer od Grada Šibenika godišnje dobijemo tri tisuće kuna, od Županije četiri i s tim novcem ne može se mnogo. Ako bismo dobili prostor, morali bismo plaćati struju, vodu i ostalo, a za to nemamo novac. Nama bi odgovarao prostor u sklopu nečeg. Proračun foto kluba Zagreb je oko 400 tisuća kuna, foto kluba iz Splita oko 150 tisuća. Oni su profesionalnije organizirani, imaju zaposlene tajnike. Nije to ista razina. Lako je reći ‘ja hoću prostor’, ali ako ga ne možete održavati, što ćete s njim – iskren je dugogodišnji zaljubljenik u fotografiju.
Fotografije članova kluba nastalih posljednjih godina ne drže se na jednom mjestu već je to fundus koji stoji kod njih doma. Klub danas broji dvadesetak aktivnih članova, a mogu se pohvaliti klupskom kolekcijom od 35, 36 fotografija sa zajedničke izložbe u Italiji.
Česta su njihova (radna) druženja izvan Šibenika kamo ne zaboravljaju ponijeti svoje fotoaparate. Dugo godina surađuju s Javnom ustanovom ‘Nacionalni park Krka’, a mladi članovi kluba sve su prisutniji akteri kulturne scene u Šibeniku. Zapravo, većina članova Foto kluba Šibenik istaknuti su pripadnici javnog života u Šibeniku bilo da se radi o kulturi ili politici, općenito društvenom životu.
Tako su tu Zdenko Zjačić, predsjednik foto kluba, ali i dobrovoljnih darovatelja krvi pri Crvenom križu, Željko Krnčević poznati arheolog i kustos Muzeja grada Šibenika, Ivo Kronja iz Šibenske biskupije… Od nešto mlađih članova tu su, da nabrojimo samo neke, Matko Jakelić čija je izložba fotografija trenutačno postavljena u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’ ili Marin Šušić koji je izlagao na samostalnim i skupnim izložbama.
Pedesetogodišnjak Foto klub Šibenik zaslužio je da javno priznamo kako šibenska kultura ima još jedan stup koji već godinama drži dio kulturnoj sadržaja grada. Foto klub Šibenik baštinik je recentne kulturne povijesti, ali i svjedok vremena koji je bio, koji je i koji će, vjerujemo, tek biti.
