FOTO: Kreativnim radom kontra sive svakodnevice

Da male borbe imaju itekakvog smisla, rekao je jednom Mirko Ilić, jedan od naših najpoznatijih ilustratora i dizajnera. Ovaj ‘novovalni’ umjetnik koji je 1986. odselio u Ameriku, gdje i danas radi, ustrajno šalje jednu te istu poruku – da se treba boriti za ono što uistinu volimo raditi. Izbor uvijek postoji, smatra Ilić, stoga treba krenuti u akciju i prestati s kompromisima. Čini se da je upravo ekonomska kriza potaknula mnoge da se okrenu sebi i krenu s kreativnim radom. Odlučili smo stoga provjeriti kako se kreativci snalaze na tržištu, postoji li ono uopće u Šibeniku, te kako preživljavaju. Što ih čini živima, neki znaju od malih nogu, dok drugi spoznaju svoje želje tek u kasnijoj životnoj dobi. Od djevojaka zaljubljenih u modu, do onih privučenih klasičnim slikarskim tehnikama i metodama poput decoupagea, oslikavanja svile i stakla – svi oni samo dokazuju da su danas svakome dostupne boje i materijali pomoću kojih izražavaju sebe. Preuređenje namještaja, fotografija, animacija, obrada keramike, porculana, stakla, dio su iste priče. Nije ni čudo što su kreativci uspjeli pronaći zajedničko utočište u šibenskoj udruzi ŠKART, u čijem prostoru u ulici Fausta Vrančića u gradskoj jezgri izlažu radove već nekoliko mjeseci. Jedna od njih je i Milena Grudić, poznata pod umjetničkim imenom Manom. Ova mlada dizajnerica svoje radove je izložila u udruzi ŠKART, a liniju torbi predstavila je na web stranicama dućana Kešidov, poznate šibenske dizajnerice Irene Vodišek. Milena trenutno radi na kostimografiji za predstavu o životu i ljubavi Marine Malich i Daniila Kharmsa, satiričara sovjetske ere, nadrealističnog i apsurdnog stila, čiju je premijera zakazana početkom svibnja u Kulturnom Centru Vodice. Pored toga priprema svoju prvu samostalnu izložbu, koja će biti u lipnju u Galeriji Škart.

ISTA PRIČA

‘Uvijek krećem od toga da bi trebalo poći od sebe, što god da radim. Ideja uvijek polazi od eksperimenta s materijalima, isprobavanja novog, do pronalaska onog što mi funkcionira. Modni dizajn, ilustracija i fotografija, neizbježno su mi povezani, bilo da vučem teksturu i boje iz fotografije na tekstil ili u crtež, ilustraciju na odjeću u obliku printa, ili nešto drugo’ – objašnjava ukratko na web stranicama Kešidov trgovine. Vrlo je skromno objasnila zašto se odlučila baviti dizajnom.

–   Sjećam se da sam još kao dijete imala potrebu za premještanjem namještaja, vječito, tražila sam način na koji će nešto idealno stajati u prostoru. Ritualno slaganje objekata i stvari bio mi je magičan proces. To bi mogli biti i moji kreativni počeci zapravo. Moja priča je započela kao i većina drugih priča, od crtanja po namještaju, zidovima, izradi krpica za barbike i traženju boja i bojanki za Božić i rođendane, klišej u svakom slučaju – pojašnjava ova mlada dizajnerica.

Međutim, iako je osjećaj ostao, nije sve išlo u skladu sa željama.

–   Željela sam na modni dizajn već u srednjoj, ali to nije bilo moguće, pa sam završila srednju za farmaceutskog tehničara u Šibeniku. Bilo je jako zanimljivo raditi u laboratoriju i izrađivati pripravke, ali pred kraj srednje znala sam gdje ću dalje. I tako sam došla u Zagreb, upisala Tekstilno-Tehnološki, smjer modnog dizajna. Sve što mogu reci o faksu jest da se nadam da su popravili program, uveli više prakse, manje teorije, ali to je problem na većini fakulteta – prepričava Milena.

Fakultet je završila u roku, počela tražiti posao i nalazila se redovito u frustrirajućim situacijama, ali nije bilo odustajanja. U to doba tražilo se dosta grafičkih dizajnera pa je odlučila i to probati. Tako je završila tečaj grafičkog dizajnera u Algebri.

–   Ni tu nije bilo nešto posla, iako danas mi dobro dođe to znanje. Javljala sam se na nešto natječaja, imam jedan T-shirt print, ilustraciju u prodaji u Booteeqa, na odličnoj hrvatskoj web stranici, preporučujem da pogledate. Trenutno radim kao freelancer (slobodni umjetnik op.a). Imam svoju mini kolekciju torbi u Kešidov web dućanu kao gostujući dizajner. Također par radova u Udruzi Škart. Između posla crtam digitalne ilustracije i crteže, uglavnom fantasy tematike – ističe Milena.

–   Inspiraciju vučem iz svega – ljudi oko mene, glazbe, prostora. Mislim da je dizajnerima sve u okolini potencijalni izvor inspiracije, volim i industrijski dizajn, arhitekturu, sve je to poticajno

VLASTITI RAD

No, unatoč projektima na kojima radi, preživjeti od vlastitog rada, kaže, nije nimalo jednostavno.

–   Postoje načini da prezentirate svoj rad, ali sami to morate pronaći, nitko vas neće voditi. Možda tu i tamo naiđete na nekog tko vam bude mentor ali to je rijetko, ljudi su zaokupljeni svojim životima. Mislim da je bitna kombinacija upornosti, talenta naravno, ali i sreće, kad se stvari jednostavno poklope. Zasad još ne mogu živjeti isključivo od dizajna, rijetki to mogu, većina dizajnera u Hrvatskoj rade također i drugi posao pored onog dizajnerskog – zaključuje Milena Grudić Manom.

S tim se slaže umjetnik, performer i ekoaktivist Ivica Perić iz Rogoznice. Široj javnosti poznat je po svom djelovanju u eko udruzi Okea, te organiziranju brojnih ljetnih manifestacija na rogozničkom području. Već duže vrijeme promovira tehniku airbrusha, kojom je oslikao zidove kultnog caffe bara No.4. Zatekli smo ga dok je pripremao šablone za oslikavanje kožne jakne.

–   Recikliram neke kartončiće i prozirnu plastiku koju sam negdje pronašao. Igrom slučaja, riječ je o nekoj ambalaži od igračke, koja je zanimljiva za raditi. Napraviti ću šablonu nekog mehanizma, stroja kojeg ćemo oslikati detaljno, kako bi napravili detalj na jednoj kožnoj jakni – objašnjava Perić.

Bit će to posve dovoljno za početak, jer bez jasne ideje najbolje je krenuti postepeno. Naš sugovornik je motiv odlučio doraditi s nekoliko kolutića, uz pomoć kojih će dobiti zanimljiv apstraktan motiv.

–   Naši pištolji koriste zrak koji potiskuje boju van i to je taj famozni airbrush, zračni kist. Toliko je precizan da se može nacrtati jedna vlas kose, može se raspršiti u jako finu maglicu i napraviti jako fina linija.

Za oslikavanje zida u kultnom caffe baru No.4. prema predlošku Tim Burtonovog filma Alisa u Zemlji čudesa, u stilu koji varira između stripa i hiperrealizma, Periću je trebalo punih 11 dana, uključujući dvije neprospavane noći. Šablone, kaže, nije koristio.

–   To je situacija u kojoj ovlaš preko projektora prebacimo konture, no kada se projektor ugasi, onaj tko nije zašao duboko u samu tematiku, ne može tu ništa dalje napraviti. Uz konstantan prikaz slike na monitoru, igramo se bojama, detaljima, improviziramo ukoliko imamo nove ideje, idemo dalje od originala – kaže Perić.

–   Veći dio crteža je izrađen slobodnom rukom. Nisam koristio tipične šablone, koje pokrivaju cijeli oblik ili lik, već su izrađene za sitnije detalje, poput prozora na dvorcu i sličnog. Kad krene stvaralački nagon, to treba iskoristiti. Ima dana kada inspiracija baš ne služi, no to se nadoknadi. Radi se o iscrpljujućem radnom vremenu od minimalno 15-16 sati dnevno. Išli smo na obaranje rekorda, jer je bio postavljen limit. Htjeli smo promovirati airbrush kao tehniku, da se pomogne rad udruge, ali i da se lokal dovede u jedno ekstravagantno stanje – govori Perić. Airbrush još nije došao do šire publike. Jako malo umjetnika se time bavi, iako su pioniri airbrusha započeli s radom puno prije mene, dodaje ovaj umjetnik.

–   Uvijek se može dodati jedan sloj laka, da bi malo sliku osvježili. Može se staviti sloj pleksiglasa ili stakla, da se zaštiti od eventualnih problema – ističe Perić.

S Ivicom Perić surađuje Katarina Vučetić, mlada Rogozničanka koja kaže kako se danas kreativnim radom bave mnogi. Kolektivna struja i nju je ponijela te se usmjerila prema izradi nakita. Iza naziva ‘Mufs’ stoje broševi i privjesci u obliku muffina. Katarina voli boje i radi zbog vlastitog užitka.

–   Muffini su slatki i simpatični, mogu biti u milijun boja i to mi se sviđa. Većini ljudi se to također dopada, često si s njima uljepšaju dan. Izrađujemo ih od gipsa i impregniramo, odnosno sušimo u peći – pojašnjava Katarina. Pomoću airbrusha i nakita ovi Rogozničani financiraju rad udruge Okea. Tako pokušavaju opstati u moru udruga koje pripremaju sve ambicioznije projekte.

–   Za izboriti se za tako nešto nije tako jednostavno. Možete imati dobar projekt, ali konkurencija je jaka. Treba već imati nešto iza sebe, da biste dobili povjerenje sponzora – zaključuje Vučetić.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.