FOTO: Kukičani anđeli Vesne Duvančić najbolji su božićni poklon

Vesna Duvančić uskoro će imati punih 46 godina. Rodom je iz našeg kraja, točnije iz Vodica, a prije sedamnaest godina svoju adresu stanovanja zamijenila je varaždinskom. Završila je srednju školu za vrtlare, potom je ambicije usmjerila ka marketingu i informatici, a sve s mišlju da će konačno naći stalan i pristojno plaćen posao. Vesna je pohađala i prošla cijeli niz seminara za poduzetništvo, ali kako to u životu obično biva, neprestano se vraćala kukičanju ili kako ga u Varaždinu, gdje sad živi, popularno zovu – heklanju.

MALI ANĐELI

kukicanje

Tko vas je naučio kukičati?

Kukičati me naučila jedna stara susjeda u Vodicama, pokojna baka Ana, koja je porijeklom bila Slavonka. Od moje 12. godine počela sam s pletenjem, ali sam ga brzo ostavila, jer mi se kukica puno više svidjela, nekako mi je bilo lakše s njom raditi, nego pletaćim iglama. Naučila sam dosta toga, znam izrađivati i tapiserije, ali zbog mog vida koji je dosta loš, ne mogu satima gledati u nešto. Samo ilustracije radi, za jednu tapiseriju veličine 100 x 100 cm trebalo bi mi dobra tri mjeseca, pa sam se vratila kukičanju.

Koje rukotvorine najčešće izrađujete?

Najčešće izrađujem male ukrase, poput anđela, koji su zbilja jako popularni, za izradu jednog potrebno mi je nekih sat vremena maksimalno. Obično, kad ih spojim, još svakog posebno navučem na kalup da bi dobio finalni oblik, a prethodno ga umočim u štirku. Tako se na jednom radijatoru nađe i po 10 ili 20 anđela koji se suše na svojim kalupima.

Kada su vaši anđeli idealni za poklon?

Za Božić su zaista idealni, mogu se objesiti na bor, ukomponirati ih u aranžman za stol ili vrata, a prilično mnogo žena me tražilo da im izradim i za posebne prigode. Pa su tako nastali rođendanski anđeli, anđeli s raznim porukama, imenima, za Valentinovo…

Jesu li oni vaš proizvod ili ste od nekog ‘skupili’ ideju?

Da, anđeli su moj originalni proizvod, ovakve kakve ih vidite  na fotografijama na mojoj stranici, a ideju sam dobila gledajući po internetu svakakve ukrase, ali nigdje nisam vidjela ovakve. To su unikatni ručni radovi.

RAZLIČITE VARIJATNE

Mogu li se naručiti anđeli po vlastitoj želji? Odakle crpite inspiraciju?

Svakako da uvijek prije same izrade pitam da li bi netko htio anđela u nekoj drugoj boji ili veličini, ili čak kao dio neke kompozicije. Moja najveća inspiracija je moja kćer koja mi neprestano dolazi s novim idejama, ona je moj najveći kritičar, ali pomažu mi i moje najbolje prijateljice… A inspiracija za anđele je nastala zbog Varaždina u kojem živim i koji ima čak i muzej anđela, ali se još nisam odvažila načiniti korak prema muzeju. Varaždin je, naime, osim grada baroka i cvijeća, zadnjih par godina i grad anđela.

Koji su vaši ostali proizvodi?

Razne figurice i ukrasi poput malih sobova, djedova Božićnjaka, kugli, a nastale su i razne kapice po narudžbama, džemperi, šalovi, pa nakit, ukrasi na cipelama, torbicama, torbice, etui za mobitele, naočale… Jednostavno, kad započnem, nekako jedna ideja vuče drugu. Najbolje da ne pričam puno, jer onda ne mogu prestati nabrajati, mozak mi jednostavno pršti od ideja.

Koliko vam vremenski treba za izradu, recimo, jedne vunene kape?

andeli kukicarenje

Za jednu kapu trebam otprilike dva sata i klupko ili klupko i pol vune, a za džemper, ovisno o dužini i širini, od šest do čak 10 kupovnih štrena vune i nekih pet do 10 dana ako je veći, a ako je za bebu ili malo dijete dva do tri dana.

Koju vunu najčešće koristite?

Najpodatnija za izradu je moher vuna i s njom najviše volim raditi jer je mekana, ali ju je dosta teško i naći. Klupko košta nekih 25-35 kuna, pa i više. Ima dosta jeftinijih sintetičkih vlakana koji nadomještaju pravu vunu. No, snalazim se, pa ljudi često sami kupe materijal, a ja izradim po nečijoj ideji.

Jesu li vuneni predmeti traženi? Isplati li se ručno plesti?

Kod nas se vuna dosta nosi, ali nose se i predmeti od pamučnog konca, koji mi je također drag materijal. A, isplati li se.. Iskreno, ne znam, jer sve se razlikuje od tehnike do tehnike. A tu je i moj loš vid, koji bih zbilja trebala čuvati, ali radit ću dok budem mogla. Za mene je to, uz pisanje i dobru knjigu, najveća ljubav. Ovim hobijem kojim se već pa skoro i profesionalno bavim, može se baviti samo netko tko to zaista voli raditi. Bez ljubavi, nećete uspjeti. Mislim da tu leži i odgovor koliko se nešto novčano isplati ili ne. Kad kupite materijal, pa računate ruke, neki bi rekli to je definitivno neisplativo, ručni rad je podcijenjen, ali ja ne mislim tako. Imate i stranicu Etsy com, pa sami možete procijeniti isplati li se to. Danas ljudi dosta kupuju preko interneta van Lijepe naše, pa mislim da bi se vremenom moj hobi mogao pretvoriti u sasvim pristojan izvor prihoda.

Marketing, management i informatika nemaju veze s ovim poslom, što vas je nagnalo da se počmete baviti njime?

Budući da mjesecima nisam bila plaćena u firmi, moram se okrenuti nekoj alternativi, jer imam dvoje školaraca, životne troškove koji su nemogući, svako malo moram po novi par kontaktnih leća koje nisu baš jeftine, pa na pregled koji moram platiti. Usto sin je morao na operaciju, jedva se izvukao. Došla sam do točke pucanja, kad sam u jednom trenu pala u potpunu depresiju, ali sam ubrzo shvatila da od se sažalijevanja i stalnog razmišljanja kako bih već sutra mogla oslijepiti nemam ništa. Neprestano se trudim, pitam svakoga je li zainteresiran, napravila sam i stranicu na Facebooku i na Etsy com. Jednostavno shvatiš da trebaš uzeti svoj život u svoje ruke i uvijek ići naprijed, pa zašto onda ne bih konačno spojila svoju najveću ljubav i znanje i pokušala stvoriti izvor prihoda? Ništa me ne košta ako barem pokušam, zar ne? Čemu očajavati, treba samo sjesti i upitati se što bi mi najbolje išlo od ruke, što znam zaista raditi, a da mi ne predstavlja psihičko opterećenje. Mislim da nije prepreka loše zdravlje, najgore je raditi posao koji mrzite, pa ako vam još ne plate, pitate se koliko to ima smisla. I eto me, tu sam gdje jesam. Idem dan po dan. Pokušavam razmišljati pozitivno, izbjegavam negativne ljude i situacije, okrećem se pozitivi. I tako je sve krenulo lanjsku godinu u studenom. Kao bijeg od čistog očaja i negative.

BIJEG OD NEGATIVE

Možete li našim čitateljima dati kratke instrukcije kako da se oni okušaju u kukičanju?

Uz puno ljubavi i upornosti, ruke same idu. Uzmete kukicu u desnu ruku, napravite petlju, početni lančić, a onda krenete jednostavnom tehnikom: dok klupko konca ili vune leži u košari, vi samo namotajte konac na kažiprst ruke, u kojoj držite kukicu, ne prečvrsto, zahvatite kukicom konac pa provučete kroz početnu petlju koju ćete pridržavati drugom rukom, pa zahvatite konac i provucite ga kroz petlju… Tako nastaje lančić. Ako hoćete napraviti stupiće, tada dva, tri ili četiri puta omotate konac oko kukice i onda provučete kukicu kroz prvu, pa drugu pa treću petlju. I stupić je gotov. Zvuči komplicirano, ali nije. Kada naučite temeljne korake, ruke same rade. Svatko tko želi, može to naučiti. Naravno da je poželjno naučiti nešto kad ste sasvim mladi, jer brže učite, ali ako žarko želite, za malo novca si zaista možete sami izraditi unikatan odjevni predmet ili ukras. Makar sam imala već komentara: ‘Joj kako ti se da, ti si luda sa tim svojim vidom, ne bi ja to za nijedne novce!’, ali na takve komentare odvraćam smijehom. Nema veće nagrade kao kad od bezoblične mase konca ili vune napravite pravo malo umjetničko djelo. I k tome još unikatno. Ni najskuplji komad izrađen mašinski ne može se mjeriti s komadom ručne izrade. U tome leži neprocjenjivost svih tehnika ručno rađenih predmeta, jer koliko se god trudili da ispadnu jednaki, svaki komad je poseban i specifičan.

Ide li kćer vašim stopama?

A i kćer ide umjetničkim stopama. Ali ne u kukičanju, nego u slikanju. Ali o tome ćemo nekom drugom prilikom.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.