Značenje imena Rebeka je ‘ona koja spaja ljude’, a smisao ljubavi jest da jedina može spojiti i one koji su različiti. Mlada Primoštenka Rebeka Radić u tome je i uspjela. Svojom pričom povezala je ove godine cijelu Hrvatsku, potakla nas je sve na razmišljanje o svakodnevnim ‘problemima’ koji nas tište, mnoge je motivirala, a oko toga hoće li joj u njenoj borbi za život pomoći, u srcima svih ljudi, a posebno njenih sugrađana, nije bilo puno premišljanja. Tako je i nastala akcija simboličnog naziva Život nema cijenu.
‘Ona koja spaja ljude’ nikada nije tražila ohrabrenje drugih. Štoviše, ona je bila ta koja je svoju obitelj i prijatelje ohrabrivala. Dok su roditelji, ostatak obitelji, prijatelji, kolege, pa i potpuni neznanci, ponekad bezuspješno pokušavali skriti suze, ona je bila ta koja je unosila svijetlo i svojim osmijehom vraćala drugima osmijeh na lice.
Jučer je proslavila 17. rođendan, prije nekoliko dana bio je i Božić, a ova mlada djevojka cijelo je to vrijeme priželjkivala samo jedno – da joj se vrati njeno zdravlje.
Želja joj se i ispunila. Naime, prije nekoliko dana stigla je iz Pittsburgha gdje je u lipnju operirana, a najnoviji nalazi pokazuju da je s Rebekom, nakon teške i zahtjevne operacije tumora na mozgu, konačno sve u redu.
– Lijepo se poklopilo. Točno šest mjeseci prošlo je od operacije. Došlo nam je kao najljepša božićna priča, najbolji poklon. Blagdani su, Rebeki je rođendan. Zaslužila je. Mi iz akcije Život nema cijenu nismo puno razmišljali oko toga hoćemo li joj pomoći pa nam, iskreno, ni danas nije o tome lako govoriti. Pomoći Rebeki se nametnulo kao nešto sasvim logično i neopisiv je uspjeh znati, vidjeti i osjetiti da ste u nečem dobrom i uspjeli. Da se razumijemo, bolest se uvijek može vratiti. Toga je svjesna i naša Rebeka koja je uvijek bila borac. Ona nas je naučila puno toga, a ono što bih posebno izdvojila je to što nas je naučila grliti se. Manje riječi, više zagrljaja – rekla nam je Maja Zorica, jedna od organizatorica akcije Život nema cijenu.
Je li očekivala da će pokrenuti ovakvu ‘revoluciju’, ne samo na lokalnoj, nego i nacionalnoj razini, pitamo nasmijanu Rebeku.
– Kad sam se vratila u školu, nisam mogla vjerovati da me ljudi toliko vole. Nekako još uvijek nisam svjesna toga. Ja sam, da se razumijemo, otišla i vratila se ista. Okolina je ta koja se promijenila, zamislite koliko je samo znatiželjnih pogleda, ali drago mi je zbog toga, naravno. Svi su oni bili i ostali moja snaga. Mama, tata, obitelj, organizatori akcije, prijatelji, kolege, nastavnici, kao i potpuni neznanci – kaže nam skromna Rebeka koja je ugodno iznenađena ostala i činjenicom da je, po izboru čitatelja Šibenskog portala, jučer proglašena osobom godine.
-Nisam očekivala niti da ćete me uvrstiti u svoj izbor, a još manje sam se nadala tolikoj prednosti nad ostalima koji su bili u konkurenciji – komentirala je izbor Rebeka Radić koja se još jednom od srca zahvaljuje svima koji su joj pomogli da ustraje u borbi za život.
Hvala tebi Rebeka. Jer, ti si nas životu, borbi i pravim životnim vrijednostima, i naučila.
