FOTO: REPORTAŽA: Prvićani zaključili sezonu i spremaju se za zimsku samoću

Do prije manje od mjesec dana u Prvić Luci i Šepurini boravilo je nekoliko tisuća ljudi. Ljeto je vrijeme u kojem se idiličan otočki život može zamisliti – ulice vrve ljudima, djeca se igraju u parkovima i na trgovima, na plažama se traži mjesto više, baš kao i u dubokoj hladovini lokalnih kafića i restorana. Godinama već turisti iz gužve Vodica dnevnim izletima Jadrolinijom prugom bježe na manje napučene otočke plaže, a u zadnje vrijeme dolazi ih toliko da ni one više nisu ugodno poluprazne. Domaći i svjetski magazini i portali koji obrađuju turističke teme sve češće uvrštavaju Prvić u popise destinacija koje nazivaju ‘neotkrivenim biserima’. Otočki turizam buja. Prije godinu dana otvoren je Memorijalni centar Faust Vrančić u Prvić Luci, u istoj godinama već funkcionira i hotel Maestral koji je prestižni Guardian ove godine uvrstio u 10 jeftinih hotela u kojima vrijedi odsjesti, Šepurina se može pohvaliti i sa 210 godina starim zvonikom koji je dominira vizurom mjesta, ljetnikovcem Fausta Vrančića, prekrasnim plažama duž cijele obale… Teško da bi slučajni prolaznik mogao pretpostaviti kako se tek mjesec dana kasnije broj ljudi na otoku smanji nekoliko desetaka puta. S prvim kišama odlaze i najuporniji gosti, u rujnu ovaj pitoreskni otočić šibenskog arhipelaga postaje oaza za one željne mira na godišnjem odmoru, a mjesec dana kasnije ostanu samo oni kojima su Šepurina i Luka upisane kao prebivalište na osobnim iskaznicama.

prvic3

Otišao je čak i Tijat, legendarni brod koji je godinama bio jedina veza lokalnog stanovništva s kopnom, a u posljednje vrijeme odlazi na posudbe lošinjskom kraju. Izgrađen je davne 1955. godine u splitskom brodogradilištu i mogao bi slobodno biti proglašen spomenikom nekad uspješne hrvatske brodogradnje. Kroz godine, ljudima se uvukao pod kožu, zajedno s ljubaznom i uvijek susretljivom posadom. Lara, koja ga trenutno mijenja na relaciji Šibenik-Zlarin-Prvić-Vodice, povremeno nije dorasla zahtjevima koje se pred nju postavljaju. Zbog plitkog gaza gotovo je nemoguće ploviti njome po jakom jugu, koji u zimskim mjesecima nije rijetkost. Koliko je Tijat važan Prvićanima svjedoči i fan stranica na Facebooku koja broji preko 900 članova.

prvic2

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, Prvić broji 403 duše – 164 u Luci te 239 u Šepurini. Najbolje je otočke životne prilike opisao Goran Franić, inače predsjednik Mjesnog odbora Prvić Šepurine. Kaže kako su i ljeto i zima ekstremno stanje – ljeti je previše svega i svih, a zimi je premalo svega i nema nikog.

– Kada bi se ljeto moglo razvući na cijelu godinu, to bi bio sasvim pristojan i fin život s dovoljno ljudi, zabave, atrakcije… Ljeti imamo puno događanja oko nas, u selu manje, tako da ljudi pohode koncerte, fešte, predstave, a zimi nema ničeg. Ovo što u Vodicama postoji kulturni centar i kino, to je teško posjećivati jer brodske linije nisu prilagođene. Osuđeni smo na tih par kafića, odnosno jedan, tako da, kad je baš teška zima, nakon branja maslina, nastupa period kada ljude koje cijeli dan sretneš možeš prebrojati na prste – opisuje Franić.

Sve ono na što smo navikli imati u susjedstvu zbog činjenice da živimo na kopnu, na otoku postaje teška egzotika. Liječnik otok posjećuje četiri puta tjedno, dva puta dolazi u Šepurinu, a dva puta u Luku. Nastava je organizirana do 4. razreda osnovne škole, nakon čega djeca putuju ili u Šibenik ili u Vodice. Trenutno školu na Prviću pohađa četvoro djece, dvoje drugašića i dvoje trećašića, a roditelji su se organizirali tako da većina djece ipak putuje u mnogo bliže Vodice.

– Odgovarajuće brodske linije prema Vodicama ne postoje, pa su se roditelji među sobom organizirali i plaćaju privatnom prijevozniku. Ovako je brže, jer djeca inače izgube po tri sata putujući u Šibenik i iz Šibenika, a iz Vodica su kod kuće za 20 minuta. Osim toga, sigurnije je jer ne putuju po noći, a s obzirom da sada liniju vozi Lara koja je dosta nepouzdan brod, postoji šansa da niti ne krenu. Čekamo još iz Županije odgovor hoće li biti subvencioniranja njihovog prijevoza, od pregovora s Ministarstvom nije uspjelo ništa – priča Franić.

prvic4

Zahvaljujući upornosti lokalnog stanovništva, prije nekoliko godina Vodice su počele financirati dječju igraonicu za najmlađe, koju trenutno pohađa petero djece.

Od 8. do 10. listopada na Prviću se organiziraju 2. Kreativni dani Fausta Vrančića, festival stvaralaštva i razmjene ideja u organizaciji udruge Otok. Cilj je animirati otočno stanovništvo i pružiti događanja i nakon turističke sezone.

Petra Stupin mlada je magistra geografije u trenutnoj potrazi za poslom koja je na otoku, točnije Prvić Luci, provela cijeli svoj život, izuzevši period studiranja u Zadru. Priča kako njoj nije bilo naporno putovati svaki dan u školu u Šibenik jer je, za prvićke prilike, bilo dosta djece.

prvic5

– Mogao si na miru napisati domaći, naučiti što nisi, a u krajnju ruku i družiti se tih 45 minuta. Problemi s putovanjem u školu došli su tek tamo u srednjoj školi kada su se ljudi ostajali družiti poslije škole, a ti si trebao trčati na zadnji brod. Problem je bio i kada je ekipa počela izlaziti vani, a ti moraš naći nekog kod koga ćeš prespavati i dizati se ujutro u nedjelju ranije da bi stigao na brod jer sljedećeg nema do navečer! – priča Petra, te dodaje kako nije imala priliku ići ni na kakve dodatne sadržaje i van nastavne aktivnosti jer nisu imali kad niti kako.

I ona ističe ogromnu razliku između života ljeti i zimi. Kaže kako se zimi iznenadiš kada na ulici sretneš čovjeka nakon što padne mrak.

– Kafići ne rade, nemaš gdje popiti kavu, eventualno kod nekoga doma, a izbor ljudi za druženje je minimalan. U Luci je katastrofa, u Šepurini se još i osjeti neka živost preko dana, zbog svih tih mladih obitelji i djece koja trče uokolo, ali ni tamo se više preko tjedna ne može popiti kava. Ono što mi najviše fali su ljudi za druženje. Imam sreću što mi je momak s Prvića i što radi u muzeju u Luci, jer da njega nema tu, ja bi sigurno već ‘zaprašila’ kod sestre u Zagreb. Kad živiš na otoku i ne radiš samo misliš o tome kako da pobjegneš – kaže Petra.

prvic6

Šepurinsko stanovništvo ipak ima viziju napretka u budućnosti. Planova je mnogo, ali o brojnim faktorima ovisi njihovo ostvarenje.

– Mi kao mjesni odbor smo savjetodavno tijelo Gradu Vodicama i pokušavamo u prvi plan gurnuti javni interes i ono što je potrebno za zaštitu prirodne i kulturne baštine. To je naš fokus i prema tome se usmjeravamo. Vodice pokušavamo usmjeriti prema tome da se konačno riješi imovina, jer sve su gradske zgrade zapuštene, te da se u tim prostorima zaposle ljudi. Trenutno su sudski procesi koji se po tom pitanju vode pri kraju i kada se zgrade vrate u potpunosti u vlasništvo grada očekujem da će krenuti njihovo koncesioniranje ili privođenje svrsi u bilo kojem obliku. Voljeli bismo da svaka zgrada nosi nova radna mjesta jer su dovoljno velike, na odličnim lokacijama, s riješenom infrastrukturom, tako da bi svaka od njih mogla nositi svoj projekt i zapošljavati četiri ili pet ljudi u narednih nekoliko godina. Sve to, naravno, pod uvjetom da se ove godine riješe imovinsko-pravni odnosi koji se vuku već 25 godina. Zbog svega toga, ne možemo biti zadovoljni time gdje trenutno jesmo. U 25 godina nismo napredovali, čak smo i nazadovali, teško smo došli do svega što imamo isključivo vlastitim inicijativama: odvoz smeća, uljara, uređeno groblje… Opet smo prepušteni sami sebi. Od Grada Vodica dobivamo 5.000 kuna za administrativne troškove, a ostalo pokrivamo iz donacija građana – kaže Franić.

prvic7

Među stvarima koji mjesni odbor Prvić Šepurine rješava je i pitanje vezova u luci u centru mjesta. Naime, zbog prevelikog povećanja broja brodova javio se problem nedovoljnog broja vezova, a to će se, osim kroz suradnju sa Županijskom lučkom upravom, riješiti i proširenjem luke i izgradnjom lukobrana.

– S lučkom su upravom u pripremi ugovori za komunalni vez kojeg će ponuditi ljudima sa stalnim boravkom u Šepurini. Oni koji nisu, morat će tražiti druga rješenja, što nije drago ni njima ni nama, ali naprosto moramo dati prioritet lokalnom stanovništvu. U planu je i projekt proširenja luke i izgradnje lukobrana koji bi sačuvali povijesnu jezgru od poplava i juga. Odrađeno je već nekoliko sastanaka i po tom se pitanju već dosta toga napravilo. Arhitekt Ivica Galaso ponudio se da će razmisliti o problemu te skicirati nekoliko rješenja, pa ćemo dalje razmišljati. Bit će to delikatan projekt, jer zatvoriti i izgraditi luku, a ne poremetiti vizuru bit će jako teško i treba stvarno uključiti ljude koji su u samom vrhu struke – pojašnjava Franić te najavljuje mogućnost odvajanja od Vodica.

– Unutar okvira Grada Vodica nismo našli zadovoljenje naših osnovnih želja i potreba, te je većina stanovništva za to da se pokuša prijeći pod Grad Šibenik. To je dug i neizvjestan proces, a mi smo dali rok od godinu dana da vidimo kako će se razvijati daljnja situacija, pa ćemo onda odlučiti hoćemo li ostati ili ne – zaključuje.

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.