Od prošle godine kulturna udruga ‘Šibenske šuštine’ vratila se na kulturno-umjetničku scenu grada. Nakon dvije godine pauze u radu, početkom 2013. godine njegovateljice šibenske kulture i tradicije, jedine gradske čuvarice folklora, ponovno su oformile udrugu i velikim, ambicioznim koracima grabe naprijed. Zatekli smo ih tijekom jedne od proba u prostorijama udruge u Ulici Nikole Tavelića gdje su se ozbiljno spremale za nastup na Smotri folklora Šibensko-kninske županije. U prijateljskoj, ali radnoj atmosferi, desetak Šibenčanki uvježbavalo je stari napjev ‘Oj Dobriću, vodo ladna’ te pazilo na svaki detalj u izvođenju starog šibenskog plesa, a sve pod budnim okom Jordanka Miloša i Marka Jurkovića.
Etnomuzikolog Miloš i koreograf Jurković u Šibenik su stigli iz Biograda te su nakon kraćeg premišljanja ‘Šibenske šuštine’ odlučili uzeti pod svoje okrilje.
-Vidjeli smo da ima materijala. Šibenik je jako poznat po glasovima, po boji glasova, što ‘Šuštine’ i dokazuju. One njeguju jedan poseban vid pjevanja, a to je izvorno pučko pjevanje. Izričaj je pučki, od teksta do pjevanja. Uzeli smo u zadatak što vjernije proučiti šibenski kraj te uz pomoć Etnološkog muzeja u Zagrebu i Muzeja u Šibeniku vidjeti kako se pjevali i stariji od ‘Šuština’ jer u zadnje vrijeme sve što se pjeva i svira je folklor, a nije baš tako – govori nam Miloš. Kako izgleda kada dvojica muškaraca ravnaju udrugom koju čine žene, etnomuzikolog odgovara:
-Lijepo je s njima raditi, ne ljute se ako kažemo nekome da ne igra dobro jer nije ovo plesna škola i svatko može pogriješiti. Poštuju one nas i mi njih. Dva sata radimo svojski, ljudski, ali sve na jednoj prijateljskoj razini – priča Miloš.
‘Šibenske šuštine’ broje 30-ak članica različe dobi, mahom Šibenčanki u zrelim godinama. Novoizabrani predsjednik udruge Zdravko Burazer vjeruje kako će se kulturnoj udruzi priključivati sve više žena, a udruzi bi dobro došla i ‘svježa’ krv nešto mlađih članica kako bi one u budućnosti nastavile njegovati etnološkei folklorne vrijednosti grada. Budući da kulturna udruga ima tako važnu ulogu, zanimalo nas je kakve preispozicije jedna ‘Šuština’ mora imati.
-Jedna Šuština mora biti ogledni i reprezentativni primjer gospođe, Šibenke koja plijeni stasom i glasom – kaže Burazer koji gaji velike planove za udrugu. Prvenstveno, želja im je pozicionirati se na kulturnoj sceni grada, postati mlađom sestrom Šibenskog kola i Šibenske narodne glazbe.
-Htjeli bi se pozicionirati negdje iza njih, to nam je cilj i daje nam snagu za naprijed – navodi Burazer dodajući kako su ‘Šuštine’ tijekom prošle godine obišle brojne državne smotre, Vinkovačke jeseni, Đakovačke vezove… Burazer planira s vremenom oformiti i instrumentalnu skupinu od nekoliko svirača koji bi svirali na starim šibenskim instrumentima. Tako bi ‘Šuštine’ iz udruge jednog dana mogle prerasti u kulturno-umjetničko društvo.
