FOTO: Želim ostati u Hrvatskoj i probuditi zamrlo stanje starih zanata u koji se ne ulaže

Šibenčanin Branimir Lasan bavi se zanimljivim poslom, najmlađi je graditelj glazbenih instrumenata u Hrvatskoj. Od malena Branimir je zaljubljen u glazbu, a prvi instrument u koji se zaljubio bila je mandolina. Svoj će rad široj šibenskoj javnosti Branimir demonstrirati 18. srpnja u Gradskoj knjižnici pod nazivom ‘Od drva do glazbe’.

Kada je započela tvoja ljubav prema glazbi i glazbenim instrumentima?

Ljubav prema glazbi općenito postoji otkad sam svjestan da postojim, a prema glazbenim instrumentima rodila se već u osnovnoj školi, kada sam kao mladi član mandolinskoga orkestra ‘Krešimir’ u Šibeniku započeo svoj glazbeni put. Mandolina je bila prvi instrument u koji sam se zaljubio. Tijekom srednje škole tražio sam gdje bih i kako mogao spojiti ljubav prema drvu i ljubav prema glazbi, odnosno gene djedova, vrsnih brodograditelja, sluh (kojega u obitelji nije manjkalo), kreativnost i osjećaj za estetiku. Dobitna kombinacija bila je baš gradnja drvenih instrumenata. Po dolasku u Zagreb, odmah sam upisao i glazbenu školu (instrument – gitara) i izučavao gradnju drvenih trzalačkih instrumenata. Osim roditelja koji su mi pružali neizmjernu podršku u naumu da uspijem, profesor doktor Alojzije Seder svo svoje znanje utkao je u moje ruke. Proširio mi je vidike i u meni pronašao talent i svoga nasljednika koji će se brinuti o ovome rijetkome i specifičnome zanatu!

lasan3

Zašto si se baš odlučio izrađivati glazbene instrumente i može li se danas živjeti od tog posla?

Odlučio sam se jer želim raditi svoj san, ono što volim jer u tome poslu jedino mogu postići svoj unutarnji mir. U današnje vrijeme rijetko tko može imati mir na poslu, ja si to mogu i želim priuštiti jer iako ovo čime se bavim jest posao, ne volim ga tako nazivati. Prvenstveno je ovo umjetnost kojom se rijetko tko i može baviti. Svatko je predodređen za nešto pa tako i ja za ovo. A može li se živjeti? Može. Formula je jasna. Raditi nove instrumente, restauracije, servise i sve vrste sitnih popravaka moja su svakodnevica. Što više truda uložiš – više dobiješ. Ali u ovome se mora uložiti duplo od sebe. Ne mogu imati, iskreno, i ‘ovce i novce’, ali sam uvjeren da ću se isprofilirati kao vrstan majstor koji će za svoj rad biti pošteno nagrađen i od kojega ću moći pošteno raditi i jednog dana uzdržavati obitelj.

Postoji li neko glazbalo koje ti je najdraže izrađivati?

Svako glazbalo je novi izazov, ali ipak mi je najdraža izrada mandoline jer kroz vrijeme nastojim usavršiti zvuk mandoline i postaviti neki novi standard u zvuku. Svaka mandolina koju izradim bolja je od one prethodne, s tim da ne mogu reći da su prethodne loše.

SAVRŠENA PRECIZNOST, MIRNOĆA I SLUH

Što je sve potrebno za izradu jednog drvenog glazbenog instrumenta?

Za najbolji instrument, naravno, potreban je prvoklasni materijal, primjerice master smreka, rebrasti javor s pravilnim i okomitim godovima. Želim naglasiti da svoje instrumente ostavljam u prirodnoj boji materijala te uvijek nastojim naglasiti time estetiku drva. Potrebni su, također, i savršena preciznost, mirnoća i sluh.

lasan1

Zasviraš li na kraju na nekom od instrumenata koje si izradio?

Moglo bi se reći da neku vrstu tona proizvede sami materijal, konkretno gornja ploča instrumenta, i već tada znam kakav će ‘timbar’ imati konačan instrument. To se poznaje po rasporedu godova na materijalu – što su godovi uži, to će zvuk biti reskiji i zvonkiji. Na posljednjim instrumentima radio sam specifičan raspored akustičnih letvica na gornjoj ploči koje se nalaze u unutrašnjosti instrumenta u obliku polukruga jer time želim postići jednakost i cjelinu svih žica na mandolini, što znači da duboke žice približno prate reskost i zvonkost visokih žica. To je samo jedna od stavki po kojoj se rangira kvaliteta samoga instrumenta. U završnoj fazi nanosim slojeve prirodne politure tj. laka koji je specifičan te doprinosi boljem zvuku, za razliku od tvorničkih instrumenata čiji lakovi zvuk instrumenta najčešće zagušuju. Onda kad stavim svu opremu na instrument (žičnjak, konjić, pragove, ključeve i same žice) sviram na instrumentu. Toliko budem zadovoljan obavljenim poslom i zvuku kojim me, kako volim reći, instrument ‘nagradi’ za uloženi trud da mi se vrlo teško odvojiti od njega. Inače, u klapi Larus sviram svoju prvu izrađenu mandolinu iz 2006. godine!

Što je najgore, a što najljepše u tvom poslu?

Zanimljivo, ali ne postoji nešto najgore u ovome poslu. Istina je da iziskuje mnogo vremena i truda, kao i sve u čemu želimo uspjeti jer bez truda uspjeha nema. Radno vrijeme nemam niti ga želim sebi postavljati jer u stvaranju umjetnosti vremenska ograničenja u danu samo odmažu. U ovome poslu se uvijek ima nešto raditi i onda kada pomislim da sam gotov, ali to mi ne predstavlja nikakav problem jer je to moj izbor i radim ono što volim. Ponekad mi se teško odvojiti od instrumenta koji izrađujem ili restauriram jer u svaki od njih utkan je dio mene, ali nema ništa ljepše od zadovoljnog lica i pohvale onih koji mi taj instrument donesu. To mi je znak i potvrda da uspijevam i da sam na pravome putu da sazrijem i stasam u vrsnoga graditelja. I neću biti nimalo skroman kad kažem da nisam daleko od toga!

USAVRŠITI ZANAT U CREMONI

Gdje se vidiš u budućnosti?

U budućnosti mi je san usavršiti svoj zanat u Cremoni, kolijevci gradnje instrumenata. Želim se predstaviti kao mladi majstor graditelj koji je i sam došao do nekih spoznaja i inovacija u procesu gradnje instrumenata. Želim ostati u Hrvatskoj i probuditi već gotovo zamrlo stanje starih zanata u koji se ne ulaže. Uvjeren sam da ću se za to izboriti, da ću zainteresirati mlađe generacije i imati barem jednoga svoga nasljednika, kao što profesor Alojzije Seder ima mene.

lasan

Što će sve Šibenčani imati prilike čuti na seminaru u knjižnici?

Seminar u šibenskoj knjižnici prvi je u nizu seminara koje namjeravam održati u Dalmaciji. Cilj seminara je okupiti sve zaljubljenike u ovu vrstu umjetnosti, ali i one koji će to tek postati. Izložba novih mandolina modela classic i top concert, kao i nekoliko restauriranih gitara i mandolina bit će otvorena u prostorima gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ u Šibeniku od 16. do 20. srpnja. Seminar o izradi instrumenata ima za glavni cilj prezentaciju moga rada i upoznavanje ljudi s ovim rijetkim zanatom u Hrvatskoj u koji se treba ulagati jer je, nažalost, na umoru. Na seminaru ću na zanimljiv način opisivati faze izrade novih instrumenata, ali i projekte koje pripremam za jesen – izrada gitara po originalnim nacrtima Hernandeza, Torresa, Romanillosa i drugih. Cijeli seminar i izložbu pratit će umjetničke fotografije Dina Žaje.Ono što je inovativno i unikatno u cijeloj priči jest da će se na seminaru predstaviti umjetnik Ivica Perić iz Rogoznice koji će na jednu od mandolina oslikati dio Šibenske katedrale ‘airbrush’ tehnikom u 3D-u.

Za kraj, pozivamo vas da 18. srpnja nahranite oči prekrasnim uratcima, a uši dobrim pričama i uspjesima dvojice mladih i hrabrih umjetnika!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.