Heliodromi bi spašavali ljudske živote, ali nitko ne mari za to!

Koliko je bitna brza veza hitne medicinske pomoći s udaljenim šibenskim otocima najčešće spoznamo tek kada se dogodi neka tragedija. Mnogi će se sjetiti lanjske pomorske nesreće na otoku Kapriju u kojoj je Zagrepčanka (21) uslijed pada doživjela frakturu lubanje. Helikopter je odmah došao po djevojku, ali nije imao gdje sletjeti pa se u akciju spašavanja morao uključiti i HGSS. Djevojka je doslovno fiksnim užetom pričvršćena za helikopter te je tako viseći s letjelice prevezena do najbližeg mjesta na koje se helikopter mogao spustiti. Što se od tada do danas promijenilo? Doslovno ništa. Da se ponovo dogodi nešto slično, scenarij bi bio isti, jer samo kopnu najbliži otok Zlarin ima heliodrom, dok ostali šibenski otoci već godinama slušaju obećanja o gradnji.

MALO VOLJE

– Treba samo malo volje, mi imamo zemljište, Grad bi pak trebao produžiti rivu za nekih osam metara kako bi se stvorili uvjeti za gradnju heliodroma – kazao je Ivo Radovčić, predsjednik Športskog ribolovnog društva s otoka Kaprija. Taj otok od Šibenika je udaljen deset nautičkih milja i neophodna mu je bolja medicinska skrb.

– Doktor nam dolazi dva puta tjedno po dva sata, a na otoku imamo stan za liječnika i medicinsku sestru, prazan. Usred sezone otok je pun turista i nesreće se događaju. Lani je jednoj strankinji gliser prešao preko noge, izgubila ju je – zaključuje Radovčić.

Dok Kaprije nema mogućnosti za prihvat helikoptera, na otoku Zlarinu prije osam godina sagrađena je pista, ali do danas nije profunkcionirala. Gdje je zapelo pitali smo u gradskoj upravi Šibenika.

– Koliko znam, u razdoblju od 2000. do 2003. dogovaralo se i nastojalo se izgraditi heliodrome na otocima Žirje, Kaprije i Zlarin. Izgrađen je jedino na Zlarinu, tamo heliodrom ima horizontalnu signalizaciju za dnevna slijetanja, zaštitni sigurnosni zemljani pojas, uređenu pristupnu cestu… Nabavljena je sva oprema i o svemu se brine DVD – kazao je Ante Glavurtić, pomoćnik pročelnika za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj grada Šibenika. Gradnju smatra opravdanom te tvrdi da uloženih pola milijuna kuna nisu bačeni novci.

NIJE BAČEN NOVAC

– Mogu izgovoriti samo svoje mišljenje, a to je da samo jedan spašen ljudski život vrijedi toliko, ako ne i više – zaključuje Glavurtić. U mjesnom odboru na otoku Zlarinu su kompletno drugačijeg mišljenja. Kažu, potrebniji im je gliser za hitni prijevoz putnika jer ionako do šibenske Opće bolnice dođu za 15 do 20 minuta. Heliodrom bi im bio od koristi, nastavljaju u šali, samo kad bi šibenska Opća bolnica imala pistu za slijetanje helikoptera.

– Nekoliko puta smo tražili od grada da se pobrine da heliodrom profunkcionira, ali nikad ništa od toga. Iskreno, mislim da mi brže do kopna dođemo brodom. Baš neki dan, usred noći su jednoj mještanki od 80 godina pukle vene. Policija je došla za 10 minuta, za 20 smo već bili na Hitnoj. Da nema policije često se pitamo kako bismo uopće funkcionirali. Veći problem je bio što na Hitnoj nisu htjeli nakon pružene pomoći gospođu prevesti kolima do rive. Pitam ja vas kako žena od 80 godina s puknutim venama može šetati u sred noći? Ponovo nam je uskočila policija koja ne samo da je automobilom prevezla ženu do obale, već ju je i gliserom vratila na Zlarin. Što više reći – kazao je Vladimir Buneta, predsjednik Mjesnog odbora otoka Zlarina. Kako na hrvatskim otocima danas živi oko 118 tisuća stanovnika ili 1,5 posto više nego prije deset godina, gradnja uzletno-sletnih pista bit će od iznimnog interesa. U Šibensko-kninskoj županiji ističu da nisu odustali od gradnje heliodroma, a kao dokaz su nam podastrli županijski prostorni plan u koji su ucrtani ne samo heliodromi na otocima već i gradnja aerodroma na Pokrovniku.

– Određen je smještaj heliodroma na otoku Žirju i na Pokrovniku kao i interventni heliodromi u Šibeniku, Kninu i na otocima Prviću, Zlarinu, Kapriju i Žirju. Detaljni uvjeti smještaja odredit će se u PPUO/G – kazao je Novica Ljubičić glasnogovornik Šibensko-kninske županije. Nitko od lokalnih, gradskih i županijskih vlasti nije odgovorio na pitanje zašto nikada nije u potpunosti zaživio projekt kojeg su 2000. godine pokrenula tri tadašnja Ministarstva (zdravstva, prometa i veza i turizma). Jedino je sigurno ostalo da nositelj projekta nisu bila ministarstva, već jedinice lokalne i regionalne samouprave. Naime, lokalna zajednica morala je osigurati lokacije, dobiti dozvole i provesti natječaj za izvođača radova, a tek onda bi ministarstva projekt subvencionirala s određenim iznosom. Iz svega se dade zaključiti da zbog nedostatka inicijative lokalnih vlasti, spore izrade prostorno-planske dokumentacije i, na kraju, nedovoljno novca i komunikacije ovaj projekt nikad nije u potpunosti zaživio. Jednako je i na ostalim hrvatskim otocima. Planirana je gradnja 16 heliodorma, a danas imamo sagrađena tek četiri interventna i to jedan na Rabu, Cresu, te dva na Korčuli. Govorimo o onima koji su nakon potrebne dozvole dobila i službenu registraciju Agencije za civilno zrakoplovstvo. Svi drugi heliodromi nemaju odgovarajuću obvezujuću dokumentaciju i dozvole. Inače, za hitne medicinske letove koristi se ukupno dvadesetak pista, od kojih je čak 13 u lošem je ili vrlo lošem stanju.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.