Kada su USKOK i policija prošli tjedan pronašli u Splitu preko dvije tone ilegalnog mesa, prijavili su 19 ljudi i zatvorili jednu ilegalnu klaonicu. Razbili su lanac švercera, koji je mesom bez pečata opskrbljivao restorane i trgovine od Zadra do Dubrovnika. U šibenskoj policiji kažu da zasad nema nikakvih indikacija kako su krijumčari ‘operirali’ na ovdašnjem području. Unatoč tome, Šibenčani već godinama imaju problem s ilegalnim klaoničkim otpadom. Stoga, kada su Crničani i Njivičani krajem srpnja nasred ulice pronašli stotine kilograma klaoničkog otpada u kvartovskim kontejnerima, ama baš nitko nije bio iznenađen. Iako su se smrad i potencijalna zaraza širili mjesecima, a susjedi su čak viđali neidentificirani kombi koji je ilegalno iskrcavao zapakirane iznutrice, nitko nije reagirao. Trajalo je to sve do poziva jednog od djelatnika Gradske čistoće inspekciji. Neki lokalni mesar, koji si očito ne može ili ne želi priuštiti trošak spaljivanja otpada u Zagrebu, odlagao je krimonice svoje smeće u tuđe dvorište. Međutim, ni taj mesar nije baš potpuno kriv. Jer, umjesto u kafilerijama, tone klaoničkog otpada ilegalno završavaju na nedozvoljenim mjestima upravo greškom države. Smatra to Viktor Simončić, jedan od vodećih ekoloških i kemijskih stručnjaka te savjetnik Svjetske banke za obnovu i razvoj. On već godinama upozorava da nezbrinjavanje klaoničkog otpada može imati pogubne posljedice za hrvatsku mesnu industriju i izvoz naših proizvoda u inozemstvo.
ZABRANA IZVOZA MESA
– Lako bi se moglo dogoditi da pri ulasku u EU poput Slovenije dobijemo privremenu zabranu izvoza naših mesnih proizvoda, jer nitko nema potvrdu o ispravnom zbrinjavanju klaoničkih ostataka – započinje Simončić.
Naime, u cijeloj Hrvatskoj postoji samo jedna spalionica klaoničkog otpada, odnosno kafilerija. Riječ je o Agroproteinki iz Sesvetskog Kraljevca, čiji podaci govore da se godišnje u Slavoniji proizvede oko 10 tisuća tona klaoničkoga otpada, a u Dalmaciji je samo 2.600 tona. U Agroproteinki objašnjavaju kako je u Slavoniji transparentnija evidencija, dok u Dalmaciji stvari baš i nisu tako čiste. Iako je Agroproteinka najavila otvaranje sabiraličnog centra u Benkovcu, očito je da Dalmaciji treba kafilerija.
– Prerada klaoničkog otpada je trošak onog tko proizvodi meso. S obzirom na geografski oblik naše zemlje, vrlo je nezgodno kada se prerada odvija samo na jednom mjestu i to na drugom kraju zemlje. Međutim, to je preskup problem da bi ga rješavale samo lokalne samouprave. Odavno je to trebala napraviti država, a reagirati su trebali Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca – kaže Simončić.
Nesrazmjer u količini registriranog otpada je očit i kada se usporedi broj klaonica – u cijeloj državi ih ima 200, a na području Šibensko-kninske županije desetak, od čega su tri u Šibeniku. Očito je da velik dio otpada uopće nitko ne registrira, te uglavnom završi na ilegalnim deponijima. Osim u Crnici i Njivicama, klaonički otpad su pronalazili stanovnici na Staroj cesti, Jadriji. Prije nekoliko godina nadzorna služba Nacionalnog parka Krka tristotinjak metara od ruba kanjona Čikole, pronašla je više od tone animalnog otpada. Velika količina otkrivena je i na pirovačkom području, a zbog ugrožavanja okoliša otpadom na miljevačkom platou policija je lani kaznila 66-godišnjaka iz Širitovaca. Muškarac je čak 15 godina bacao iznutrice, životinjske kosti i ostali otpad u jamu u Lokvicama pored naselja Širitovci. Šibensko-kninska policija posljednje tri godine dobila je ukupno 9 dojava o ugrožavanju okoliša klaoničkim otpadom, sve na području Drniša.
KAŽNJENI ‘ILEGALCI’
– Od toga, jedna dojava rezultirala je kaznenim djelom ugrožavanje okoliša otpadom opisanog i kažnjivog po članku 252 Kaznenog zakona. Za to kazneno djelo otkriven i prijavljen je počinitelj, a propisana kazna je kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina – odgovorila je na naš upit Marica Kosor, glasnogovornica PU šibensko-kninske. U policiji ističu da su odmah obaviješteni sanitarna inspekcija i komunalno redarstvo. Odlaganje klaoničkog otpada na crno uvijek plate građani, jer je recimo, gradska uprava prisiljena zvati tvrtu As-eko. Riječ je o gradskom koncesionaru za deratizaciju, dezinfekciju i dezinsekciju javnih površina, u kojem sumnjaju da je riječ o mesarima koji otkupljuju stoku na crno, bez pečata, zbog čega ni klaonički otpad ne mogu propisno zbrinuti. Velik dio otpada završi u jamama. Prema neslužbenim podacima, na šibensko-kninskom području klaoničkim otpadom zagađeno je preko sto špilja i jama. Pretpostavlja se da se u Dalmaciji u prirodu baci trećina klaoničkog otpada.
