INTERVJU Antonija Modrušan: Sv. Krševan želim pretvoriti u Galeriju suvremene umjetnosti

Antonija Modrušan završila je srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Splitu. Nakon toga, upisuje i završava Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, klasi akademika Frane Paara. Nakon diplome desetak godina radi kao profesor likovne umjetnosti po školama u Šibensko- kninskoj županiji. U galeriji sv. Krševana zapošljava se 1999. godine, točno na prvi aprila, kako sama kroz šalu voli reći, i to na mjestu kustosa galerije. Zadnjih tri godine vrši dužnost ravnatelja, kad je Pave Roca odlučio otići u mirovinu. Radno mjesto kustosa zasad je zamrznuto, zbog teškog financijskog stanja u državi, pa uglavnom sve u galeriji radi sama. Anotnija Modrušan nikad nije samostalno izlagala svoja djela.

– Tako me put nanio, oduvijek sam bila na usluzi učenicima i drugim umjetnicima, moj autorski umjetnički rad pao je u drugi plan. Ne bi znala reći jeli mi to palo nažao – kaže Modrušan.

Što galerija sv. Krševana znači u šibenskim i hrvatskim umjetničkim okvirima, koliko je ona ucrtana u hrvatsku umjetničku kartu?

Galerija sv. Krševana je osnovana 1996. godine. Stekavši punoljetnost ove godine, možemo se pohvaliti da je od prostorno male i kadrovski neekipirane galerije – od osnutka do danas – postala bitno mjesto suvremenih i najraznorodnijih likovnih umjetničkih zbivanja, koje nadilaze šibenske i dalmatinske okvire, postavši jedno od najreferentnijih mjesta suvremene hrvatske likovnosti, s ugledom i izvan Republike Hrvatske. O tome svjedoče preko 300 u njoj priređenih izložbi i na desetke i desetke eminentnih umjetnika različitih naraštaja, poetika i izraza. I to od vrlo mladih na pragu afirmacije do prvih imena suvremene likovnosti: slikara, kipara, umjetnika instalacije i performansa. Dokaz tome su kako osobne ocjene mnogih koji su u galeriji izlagali, tako i medijske reakcije na zbivanja u ustanovi tijekom proteklih 18 godina.

GODIŠNJE DVADESETAK IZLOŽBI

Koliko galerija godišnje odradi dana, te koliko posjetitelja godišnje u prosijeku prođe tim prostorom?

Godišnje galerija priredi u prosjeku dvadesetak izložbi, kako za svoje stalne i vjerne posjetitelje, tako i za brojne turiste u ljetnim mjesecima. Program garantira, uz visoki nivo, za svakoga po nešto, nastojeći odnjegovati kvalitetnu i zadovoljnu publiku. Interes i pritisak za izlaganje je uistinu prevelik, tako da je i galerija u gradskoj knjižnici jako dobro došla svima nama. Galerija sv. Krševana je priredila izložbe mnogim mladim akademskim likovnim umjetnicima, a napose šibenskim, postavši tako prva postaja na neizvjesnom i teškom putu slobodnog umjetnika, ne samo u Hrvatskoj nego i šire, uzevši u obzir vrijeme u kojem žive i stvaraju. Ova ‘mala’ galerija je od anonimne i neprepoznatljive ustanove, kakva je svaka u svojim počecima i povojima, u vrlo kratkom vremenu postala cijenjena i tražena kao mjesto raznolikih umjetničkih događanja, toplo mjesto kvalitetnih i čestih susreta publike i autora. Danas predstavlja vrlo bitan rasadnik likovnog i umjetničkog identiteta, kako gradskoga, tako regionalno-zavičajnoga i nacionalnog.

Dakle, u galeriji izlažu eminentni umjetnici iz zemlje i regije, pa i šire?

Slobodno mogu reći da nema priznatijeg umjetnika iz Hrvatske koji nije izlagao u našoj galeriji, prestiž je izlagati u sv. Krševanu. Da ne nabrajam sve umjetnike, a da se ipak ne bi netko naljutio, nabrojat ću tek njih nekoliko. Primjerice, kod nas je izlagao Ivan Kožarić, čiji je kip Antuna Gustava Matoša nedavno postavljen u Parizu. Pa Mirko Zrinščak, kojeg Japanci, kao veliki ljubitelji umjetnina, smatraju za među deset najboljih kipara u svijetu. Pa Boris Podrecca, svjetski poznati modni dizajner. Izlagali su tu i skoro svi Šibenčani, ali samo oni s akademskom titulom. Ostalima izložbe organiziramo u galeriji Matija i u Gradskoj knjižnici, jer ima puno onih koji kvalitetno rade i stvaraju visoku umjetnost, a nemaju akademske titule. Dakle, nastojimo svima izaći u susret, što katkad nije lako, jer interes je ogroman. A osim nas, u Šibeniku nema galerije koja se bavi i izdavačkom djelatnošću, sve ostale bave se trgovinom slika. A tu je i suradnja s brojnim drugim institucijama, poput Muzeja suvremene umjetnosti Istre, Osijeka, s osječkom akademijom, s Muzejom Slavonski Brod. Ove godine postavit ćemo i izložbu u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti iz Zagreba, još moramo utvrditi datum. Nastojimo, dakle, obuhvatiti cijelu Hrvatsku, pa i šire. Također, u našim prostorijama svake godine ugošćujemo i Svibanjske glazbene večeri u suradnji s Glazbenom školom Ivana Lukačića, te radionice i izložbe MDF-a.

Koliko je bilo lagano ili teško naslijediti Pavla Rocu? Uz njega Šibenčani i dalje vežu galeriju. Pomaže li vam, i koliko je involviram u rad galerije?

Odgovorit ću na pitanje kratko i jasno. Gospodin Pavao Roca je ‘otac’ galerije, uvijek brižan i od pomoći. Uvijek dobrodošao. Od takvog učitelja je bilo zadovoljstvo učiti. On mi je bio mentor, ali nisam ga takvim doživljavala, u punom smislu te riječi, više kao prijatelja, kao osobu koja ti je uvijek spremna pomoći, i to na jedan ljudski, topli način. Kad sam došla u galeriju, iza njega je već bilo nekih 40 izložbi, sad ih već imamo preko 300, a za većinu je baš Pave Roca zaslužan. On je jednostavno omiljena osoba u umjetničkim krugovima u cijeloj Hrvatskoj, pa i u regiji i šire. Njegov renome u tim krugovima je ogroman. Tako da nakon njega nije bilo teško nastaviti samostalno raditi u galeriji. A i danas, u svojim umirovljeničkim danima, često mi pomogne, što savjetima, što svojim brojnim kontaktima širem Hrvatske i svijeta.

PROŠIRENA I EKIPIRANA GALERIJA

Kako vidite galeriju u budućnosti, hoće li doći do proširenja, kako prostorno, tako i kadrovski?

U nekoj boljoj i nadam se ne tako dalekoj budućnosti, vidim Galeriju sv. Krševana ekipiranu, proširenu i promaknutu u šibensku Galeriju suvremene umjetnosti. Iz višegodišnjeg iskustva, najprije kao kustosica, a sad i kao ravnateljica galerije, te kao akademska slikarica koja je posve ‘u stvari, struci i djelatnosti’ računam na potporu dobronamjernog kulturnog i političkog Šibenika kojemu je stalo do sustavna napretka ove sredine, da pomogne kako bi se zajedničkim snagama izborili za kvalitetu više. Dužni smo to sadašnjim i budućim naraštajima Šibenika kao poznatog rasadnika talenata na mnogim područjima, pa tako i u likovnoj umjetnosti. Šibenik treba svoju mladost što u njemu ostaje, a ne vječne odlaske iz njega zauvijek.

Da li je sadašnji prostor galerije, plus prostor galerije Matija koju koristite, i fizički dovoljan za uspostavljanje Galerije suvremene umjetnosti? Razmišljate li i o alternativnim lokacijama?

Pa, već ranije u razgovorima s Pavom Rocom i drugim umjetnicima po Šibeniku došli smo do zaključka kako bi idealan prostor za galeriju suvremen umjetnosti bila stara Šarina pekara, baš onaj dio gdje je sad parkiralište. Međutim, to je sve u sferi želja, a vjerojatno bi bilo i preskupo za Grad uređivati taj prostor. A tu su i, koliko čujem, neriješeni vlasnički odnosi. Ali zašto ne izgraditi sasvim novi prostor za galeriju, primjerice u najavljenom prostoru kompleksa u Dragi kraj autobusnog kolodvora. Te novoizgrađene prostorije vjerojatno bi bile i jeftinije od uređenja same Šarine pekare, plus što bi se tu mogao osnovati jedan pravi multikulturalni centar, ne samo galerija. U svakom slučaju, Šibenik je dobio priliku od industrijskog postati turistički i kulturni centar, pa bi mu takva galerija svakako bila neophodna. Jer, galerije su ogledalo svakog grada. Nadalje, razmišljamo i o stalnom postavu, budući svaki od umjetnika koji kod nas izlaže, iz zadovoljstva ostavi i po koje svoje djelo. Radi se o već povelikom fundusu značajnih djela hrvatske suvremene umjetnosti, pa bi i za njega trebalo naći adekvatan prostor, u sadašnjim gabaritima ne možemo o tome ni razmišljati.

ŠIBENIK, GRAD KULTURE

Često se volimo dičiti da smo grad festivala, grad kulture. Je li to, iz vaše perspektive uistinu tako? Može li, u budućnosti, cijeli grad živjeti od kulturnog turizma?

Nije grad Šibenik nekakvo beznačajno, malo provincijsko mjesto, nego grad duge i velike kulturne tradicije i grad velikog potencijala. Današnjica mu je bremenita kao i cijeloj Hrvatskoj. Unatoč i usprkos tome, grad živi svoj kulturni život vrlo dobro. Za to se brinu šibenski kulturnjaci, svatko u svojoj ustanovi, najbolje što zna i umije. Stoga bez ikakvih kompleksa grad Šibenik smatram gradom kulture. A može li živjeti od kulture?!?! Malo bi preformulirala i pitanje i odgovor. Šibenik i Šibenčani mogu živjeti za kulturu.

Odlična suradnja s Gradom Šibenikom i Županijom

– Galerija sv. Krševana najprije je bila pod nadležnosti Županije, a nakon nekog vremena pripala je pod Grad Šibenik, i moram priznati da nas i dalje financiraju i jedni i drugi, imamo odličnu suradnju. Ne možemo se požaliti na tretman, naročito ako pogledamo kako je teška situacija u državi, a u teškim vremenima kultura uvijek nekako završi po strani. Dio novaca za naše poslovanje dobivamo i od Ministarstva kulture, i to na račun izvrsnosti. Da li je to sve dovoljno za funkcioniranje galerije, teško je reći, ali svakako se nadam da ćemo u skorije vrijeme proširiti ekipu zaposlenika, primjerice opet otvoriti radno mjesto kustosa galerije – kaže Antonija Modrušan.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.