INTERVJU: IVO JOSIPOVIĆ: Zviždati politici i političarima sastavni je dio demokracije

Povodom blagdana Velike Gospe u Tisnom je boravio predsjednik RH Ivo Josipović. Bio je odličan povod da s njim porazgovaramo za naš list, o sezoni, predstojećoj kampanji za predsjednika i visokoj politici.

U posjeti ste Šibensko-kninskoj županiji. U posljednjih nekoliko godina koliko je posjećujete, primjećujete li razvojne pomake i u čemu se, prema vašem mišljenju, oni manifestiraju?

PRIMJEĆUJE SE NAPREDAK

Mislim da se, naravno, kako u kojem mjestu, negdje više, negdje manje, ipak primjećuje određeni napredak. Evo, i ja sam dao neki mali doprinos. Početkom svog mandata organizirao sam donaciju klavira za kazalište u Šibeniku. U županiji sam obišao mnoga mjesta, uglavnom se vidi napredak – obnovljeni su kapaciteti, oživjela je poljoprivreda…

Kao županija, odredili smo se za turizam kao razvojni pravac. Što mislite, je li to pametno s obzirom na to da se radi o nestalnoj grani koju može ugroziti samo jedna loša vremenska prognoza?

Slično sam pitanje dobio i u Splitu. Bitno je kazati da Hrvatska jest i bit će turistička zemlja. I sada, a i ubuduće, puno ljudi ovisit će i živjeti od turizma. Međutim, malo je zemalja u svijetu koje mogu živjeti baš samo od turizma. Prema tome, mi moramo, pa i vi u Šibensko-kninskoj županiji, razvijati neke nove, komplementarne djelatnosti. Nekada je Hrvatska, pa tako i Šibenik, imala dosta industrije. Mi smo se deindustrijalizirali, propale su mnoge tvornice, a sada, kad se razmišlja o reindustrijalizaciji, to sasvim sigurno ne treba biti tip industrije i proizvodnje koji ne ide zajedno s turizmom. Mislim da postoji dosta toga što je komplementarno s turizmom. Prije svega, to su nove, visoke tehnologije i mladi ljudi koji se bave informacijskim sustavima i djelatnostima. Takvih je u Hrvatskoj jako puno i uspješni su, ne samo na hrvatskom, nego i na međunarodnom tržištu. Zato je moj odgovor da turizam, ali ne samo turizam.

Ivo josipovic5-josipa180814

Mislite li da je Šibenik u odnosu na Zadar i Split zapostavljen, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da se sjedišta institucija sele u te gradove, a Šibenik ostaje bez njih?

To je stalna priča, taj rivalitet između Zadra, Splita i Šibenika i vjerojatno ni jedna vlast, ni jedno vrijeme, neće dati konačni odgovor na pitanja optimalnog odnosa ta tri prekrasna dalmatinska grada. Sasvim sigurno, nije jedini pokazatelj tko je zapostavljen, tko ne, postoji li i gdje negdje neko središte koje državne institucije. Istina, time se dobije po koje radno mjesto, ali puno je važnije pitanje stvaraju li se mogućnosti za gospodarski razvoj. Mislim da Šibenik ima i mora imati jednake mogućnosti kao i ostali. Još nešto želim dodati – poneki put se mistificira odnos državnih vlasti prema pojedinom kraju. Ima jedna poslovica koja kaže: ‘Uzdaj se u se i u svoje kljuse’. Prema tome, bit će svima, pa i ovdje u Šibeniku, onako kako si sami napravimo. Osim u Vukovar i još neke krajeve koji su posebno stradali u ratu, država i nije posebno ulagala. Ono što je ključ razvoja jest potpuno drukčija struktura. Ja se zalažem za decentraliziranu Hrvatsku gdje će lokalnim zajednicama biti povjereno više poslova, ali i više novca. Prema tome, mislim da bi ta priča o razvoju trebala manje ovisiti o centralne države, ovoga ili onoga, jer to uistinu nije primjereno, nego o kreativnosti i uspješnosti svake zajednice.

Jeste li suglasni s procesom regionalizacije koji se već duže vrijeme najavljuje, a dugoročno je jedino adekvatno rješenje za Hrvatsku?

Mislim da sam jedan od onih koji najglasnije zagovaraju regionalizaciju, do te mjere da su jedan od glavnih projekata koje nudim kroz promjenu Ustava, kao jednog šireg društvenog sporazuma o tome kako ćemo u budućnosti živjeti, upravo regionalizacija i decentralizacija. Kada govorimo o regionalizaciji mislim na puno veće ovlasti, gospodarske pa i političke, na strani regija, puno veću participaciju regija kao takvih u životu građana, a manje brige ili tutorstva centralne vlasti.

USTAVNE PROMJENE

Kada smo se već dotakli ustavnih promjena, o kojim se sve promjenama radi?

One bi trebale biti novi instrument ili poticaj u ovom trenutku ipak malo zamrlog razvoja hrvatskog društva, bez obzira na to što imamo i pozitivnih pomaka. Taj impuls, prije svega, treba ići prema gospodarstvu. On je povezan s lokalnom samoupravom i organizacijom države, pa ću krenuti od toga. Dakle, planira se visok stupanj decentralizacije i regionalizacije. Zatim je tu jedan set novih ljudskih prava, prava treće generacije i jačanje tih prava na ustavnoj razini. To su posebice ekološka prava koja su nam tu na Jadranu izuzetno važna, a mislim da će imati utjecaj na ukupnu profilaciju hrvatskog društva. Nadalje, postoji i cijela jedna grupa promjena koja se odnosi na politički sustav. Očito je da građani žele više participirati u političkim odlukama i na izborima. Predviđa se jačanje referenduma i neposrednog sudjelovanja građana u donošenju odluka, ali naravno, uz one granice i osigurače koji priječe da se negdje na prečac zadire u ljudska prava i prava građana. Postoji i jedan set promjena koji ide za tim da Hrvatsku učini konkurentnijom i boljom, kako na ekonomskom, tako i na društvenom planu općenito. Jedan set promjena usmjeren je na drugačiju i bolju profilaciju gospodarstva, dakle govori se o jačanju onoga što zovemo društveno odgovorno poslovanje. Isto tako, ima puno segmenata u kojima se postojeće norme i odnosi redizajniraju i čine boljim i funkcionalnijim. Posebno, funkcionaliziraju se odnosi među državnim tijelima i jačaju kontrolni mehanizmi.

Mislite li da imamo previše saborskih zastupnika?

To je pitanje o kojem se uvijek može raspravljati, ali veći je problem djeluje li parlament funkcionalno. Danas je popularno reći da se može smanjiti broj zastupnika za dvadeset ili trideset, ali pri tome uvijek moramo razmišljati da ne remetimo onaj balans koji danas postoji. Mi u strukturi parlamenta imamo još dodatno zastupnike nacionalnih manjina i dijasporu. Prema tome, ako se smanjuje ukupan broj zastupnika tada moramo gledati kakav je kontekst i paziti da u tim promjenama ne narušimo neke dobre običaje koje smo stvorili u pogledu upravljanja državom. Mislim da je puno manje za Hrvatsku važno imamo li 150, 140 ili 130 zastupnika, koliko je važno da ti izabrani zastupnici budu više odgovorni narodu, a manje stranačkim šefovima.

Da se malo dotaknemo izbora. Kolinda Grabar-Kitarović vam je, kako sada stvari stoje, najveća konkurencija. Ankete joj, i bez posebne kampanje, daju dobre prognoze. Bojite li se da bi vas to na izborima moglo skupo stajati?

Mislim da je dosta jasno da te ankete o kojima govorite daju veliku prednost meni, a ne njoj. To što gospođa Grabar Kitarović ima solidnu podršku mene ne čudi. Ona dolazi iz velike stranke, riječ je o osobi koja je, što bismo rekli kolokvijalno ‘ok’, ali mislim da su predviđanja prilično jasna.

Šibensko-kninska županija je dosad nazivana bastionom HDZ-a jer na nivo županije ta stranka vlada već dugi niz godina. Mislite li da bi se i na ovim predsjedničkim izborima moglo pokazati kako su glasači u županiji skloniji HDZ-u negoli ljevijim opcijama?

Ne znam što će se pokazati u pogledu stranačkih politika, ali ja sam i na prvim izborima dobivao glasove ne samo ljevice i lijevog centra, nego i glasove desnog centra. Prema tome, očekujem značajan broj glasova onih ljudi koji glasaju za HDZ. Zašto ne, dapače.

Ivo josipovic2-josipa180814

Često je u javnosti vaša komunikacija s premijerom Zoranom Milanovićem doživljavana kroz oštrije tonove. Je li to zaista tako ili je dojam pogrešan?

S jedne strane vi ističete činjenicu kako ponekad imamo različita mišljenja o pojedinim pitanjima, a s druge strane moji oponenti kažu: ‘Joj, presklon je SDP-u’. Mislim da taj dualizam jasno pokazuje da sam predsjednik koji je neovisan, da sam predsjednik koji prije svega vodi računa o interesima građana, a onda naravno da o nekom pitanju u odnosa na bilo kojeg političara, pa i premijera, ne moram misliti isto. Da podsjetim, imao sam vrlo pristojne odnose s vladom HDZ-a i uvijek ističem, nije ustavna zadaća predsjednika da bude oporba. Za to postoji oporba u parlamentu i oporbene stranke, a predsjednik je dužan činiti sve da kroz suradnju, naravno, ponekad i kroz konfrontaciju mišljenja, država što bolje i skladnije funkcionira. Predsjednik ne treba biti onaj koji će potpaljivati vatru, suprotno, mora biti jamac stabilnosti.

Zašto ne koristite beneficije besplatnog ljetovanja poput premijera?

Ja sam na neki način godinama kroz ljeto uvijek u poslu. Tijekom ljeta nastojim pomoći tamo gdje je to najvažnije, a to je u turističkim mjestima – odlazim na otvorenja festivala, nalazim se s čelnim ljudima gradova i bavim se temama koje su važne upravo u ljeto. Ono malo odmora što koristim, koristim da odem u Bašku vodu, rodno mjesto mojih roditelja. Dok su moji roditelji dolazili u Bašku vodu to je bila prilika da se s njima malo podružim, a danas je poruka roditeljima da netko brine o djedovini i želi biti dio tog miljea iz kojega su oni potekli. Tako sam i ove godine bio tri ili četiri dana u Baškoj vodi i bilo mi je lijepo.

U javnosti ste komentirali zvižduke u Kninu kao jedan demokratski vid izražavanja. Kako komentirate malo oštrije riječi premijera Milanovića, koji je reagirao s manje razumijevanja od vas?

Nešto što je u načelu demokratsko ne mora biti i za veliku pohvalu. Naravno, prihvaćam i smatram da je i zviždanje dio demokracije, ali mislim da to nije primjereno na mjestima kao što je kninska proslava. Međutim, niti mi pada napamet, niti bih htio da se nešto zabranjuje i sankcionira jer za to nema razloga. Zviždati politici i političarima je nešto što je sastavni dio demokracije. Kako je do toga došlo i kakve sam sve anegdote imao tamo, pokazuje kako nimalo nije riječ o spontanom događanju, nego su se neki potrudili i motivirali da se zviždi. Premijer je, zapravo, rekao slično, samo nekim drugim rječnikom i mislim da je prilično dobro ilustrirao što se dogodilo.

PROFITIRALI OD EUROPE

Koliko je Hrvatska profitirala ulaskom u EU? Jeste li očekivali više?

Hrvatska je jako profitirala od ulaska u Europsku uniju. Naravno, ako to želimo mjeriti gospodarskim uspjehom i sredstvima koje smo povukli iz EU fondova, moram zaključiti da je moglo i moralo više i bolje. Međutim, nije još ništa propalo, iako bi bilo bolje da u ovoj teškoj situaciji što prije realiziramo određena sredstva. Mi smo puno profitirali kada je riječ o našoj vanjskopolitičkoj poziciji i kada je riječ o mogućnostima našeg gospodarstva. Bio sam u brojnim tvrtkama kojima je upravo članstvo u EU pomoglo da izvoze i sklapaju određene poslove. S druge strane, ono što se svi pitamo jest jesmo li do kraja iskoristili fondove, te jesmo li dovoljno projekata pripremili s kojima bismo konkurirali. Mogu reći da ovog trenutka rezultat nije onakav kakav smo priželjkivali. No, ističem, imamo još vremena, još možemo uzeti sve te novce koji su nam ponuđeni i ukupno ostvariti dobar rezultat. Ako pogledamo komparativno zemlje koje su ulazile u EU, bilo je onih koje su jako dobro iskoristile članstvo u EU i uzele puno novca, poput Poljske. Ali je bilo i onih koje su se zadržale na manjem postotku korištenja ponuđenih sredstava. Ja se nadam da će Hrvatska biti bliže onim najuspješnijima, nego onima koje to nisu.

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.