SLUČAJAN SUSRET
Najdraži vozač Formule 1 malom Franku je Sebastian Vettel, ali utrke ne gleda često. Tu i tamo, s tatom. Otac Hrvoje Škugor ovom je sedmogodišnjaku sve trener, menadžer, mehaničar, PR…Njih su dvojica već uhodani tandem kada se odlazi na utrke u Italiju ili Sloveniju gdje se Franko natječe u svojoj kategoriji u međunarodnom Sportstil kupu zajedno s još 60-ak vozača, no jedini je mališan koji vozi karting na potezu od Rijeke do Dubrovnika. Pitamo ga tko je gazda, on ili tata? ‘Obojica smo gazde’, odgovara nam k’o iz topa. Otac Hrvoje, nakon vojne mirovine, u potpunosti se posvetio sinu i kćeri, a upravo je on glavni ‘krivac’ što se Franko zaljubio u ovaj, za tadašnje šibenske prilike, egzotičan sport. ‘Na poligonu kod stadiona na Šubićevcu je krajem 2010. godine organizirana Karting škola i pitao sam Franka hoćemo li otići pogledati kartinge i on je pristao. Poslije teoretskog uvoda, sjeo je u karting, a sve ostalo je povijest’, prepričava nam otac, dok Franka pitamo sjeća li se tog dana. ‘Da, sjećam se da mi je bilo predobro voziti karting’, odgovara. Nakon dva mjeseca iz Koprivnice je u Dubravu stigao karting i Franko je počeo s treninzima. Položio je Karting školu, dobio licencu Hrvatskog auto i karting saveza i počeo natjecati u Sportstil kupu.
ZABRINUTA MAJKA
Ženski dio obitelji Škugor nije bio oduševljen novim hobijem tada šestogodišnjeg Franka. ‘Mama je bila zabrinuta radi njegove sigurnosti, prvi par utrka bio sam i ja…Na jednom od prvih slobodnih treninga imao je kontakt sa slovenskim vozačem iz veće kategorije te je došlo do ozbiljnije štete na bolidu. On je došao cijeli uplakan, pitao sam ga boji li se i hoćemo li ići kući, odlučio je da će ostati trenirati. Rekao mi je da ne želi kući’, ispovijeda otac Hrvoje dodajući kako u ovom sportu nema prisile. ‘Svako maltretiranje djeteta ili liječenje roditeljskih kompleksa ne dolazi u obzir’, ozbiljno će. Najteža i najvažnija godina za obitelj Škugor, financijski gledano, bila je ona prva. ‘Ta financijska ulaznica je najteža jer vas prvu godinu nitko ne prepoznaje tako da nas je obitelj potpomogla. Zahvaljujući Frankovim uspjesima 2012. godine prepoznala nas je lokalna sredina i na tome sam jako zahvalan’, priča otac.
MALI PROFESIONALAC
Kada treba trenirati, Franko se ponaša kao pravi profesionalac, hvali ga tata. ‘Nije zaluđen karting sportom, sad je već ozbiljniji i shvaća puno stvari. Kada obučemo kombinezon, odradimo trening i kasnije odemo na kavu i sok. Pravi ozbiljni treninzi su dan prije utrke, no mi nismo toliko moćni da dolazimo nekoliko dana ranije, već se skrpamo i dođemo dan ranije. Taj slobodni trening se isto plaća, a jako je važan radi parametara i podešavanja kartinga uvjetima na stazi’. Franko se natječe u kategoriji vozača i vozačica od pet do osam godina, a karting kojeg vozi postiže brzinu od 55 do 60 km/h. Pitamo ga što mu je najdraže dok vozi. ‘Finalna utrka’, kratko odgovara. Do 2012. godine Franko je bio član Autokarting kluba Šibenik, no poslije je njegov otac osnovao Autokarting klub Dubrava. Nije mu se, naime, svidjela politika dotadašnjeg Frankova kluba jer su se isključivo orijentirali na autobilizam. ‘Kronično nam nedostaje prava karting staza i karting centar u Dalmaciji jer perspektive u ovom sportu ima, samo je treba prepoznati’, poručuje za kraj.
2011. Treće mjesto Sportstil Kup u klasi R1 Mini 50
2012. Drugo mjesto Sportstil Kup’ u klasi R1 Mini 50
2012. Priznanje ‘Perspektivni mladi sportaš’ Saveza sportova grada Šibenika
2012. Priznanje ‘Perspektivni mladi sportaš’ Savez sportova Šibensko-kninske županije
2012. Priznanje Hrvatskog auto i karting saveza u kategoriji Limač 50
