Biti volonter znači dati sebe drugome, a ne tražiti ništa zauzvrat. Danas ne možemo živjeti bez volontiranja, to nam ispunjava svakodnevnicu i nema tog novca kojim bi se ovo moglo platiti – otkrile su Saveta Grabovci (75) i Frana Bura (78), volonterke koje već 20 godina nesebično rade u gradskom društvu Crvenog križa Šibenik. Svaki drugi dan, točnije ponedjeljkom, srijedom i petkom rano ujutro otvaraju podrumske prostorije, u kojima na policama stoji složena odjeća te dočekuju sve one kojima je pomoć najpotrebnija.
MLADE CURE
– Dolazi nam i po 15 osoba dnevno. Posljednjih godina sve su češći posjetitelji mlade cure koje si traže koju majicu, jaknu ili torbu. U sezoni nas posjećuju konobari tražeći bijele košulje ili cijele uniforme. Jedna mlada žena je uzela vjenčanicu za svoj najsretniji dan u životu, a događa se i da nam roditelji traže odijela za maturalni ples – priča Frana Bura, simpatična umirovljena nastavnica.
Obje tvrde da se posljednjih godina broj osoba koje dolaze u skladište Crvenog križa popeo i za dvadeset posto, te da ih često posjećuju i mještani Primoštena, Skradina, Vodica…
– Odjeću nam poklanjaju svi. Dobijemo i invalidska pomagala, kolica, štapove te pelene za starije sobe, ali ono što nam kronično nedostaje su posteljina i donje rublje. Te stvari nam rijetko dolaze, a donje rublje nikada ne dobivamo – dodaje Saveta, nekadašnja servirka ‘jugoslavenske vojske’.
Zaposlene osobe koje se odijevaju u Crvenom križu postale su uobičajena pojava posljednjih godinu dana. Međutim, riječ je o osobama koje neredovito primaju plaću, ili im je plaća toliko mala da ne mogu pokriti sve svoje potrebe.
KONETEJNER U TRIBUNJU
– Crveni križ nedavno je kupio i kontejner za odjeću koji će se uskoro postaviti u Tribunju, a nadamo se i u drugim mjestima. Kontejner nas je koštao 3.500 kuna, što nije malo s obzirom da raspolažemo s ograničenim sredstvima – kazala je Tonka Mikulandra v.d. ravnateljica Crvenog križa. Ističe da svake godine iz gradskog proračuna dobiju 220.000 kuna, što im je nedovoljno budući da društvo ima četiri stalno zaposlena. Osim što redovito prikupljaju odjeću u svom prostoru, šibenski Crveni križ zatrpan je molbama za novčanu pomoć.
– Molbi je sve više, jer su ljudi sve siromašniji. Pomažemo koliko možemo, nekima platimo račun za struju, drugima kupimo neophodne potrepštine… O svemu više-manje odlučuje odbor Crvenog križa. Dakako da ne možemo udovoljiti svakome, ali trudimo se, jer imamo već uhodan sistem – dodaje Tonka Mikulandra. Kažimo na koncu kako novčanu pomoću Crvenog križa može dobiti svatko tko donese potvrdu da ima manje od 500 kuna primanja, po članu obitelji.
I MLADI VOLONTIRAJU
U šibenskom Crvenom križu povremeno volontira i nekoliko studentica i jedan student Veleučilišta u Šibeniku. Riječ je o Kristini Škenber, Josipi Kursan, Franki Terzanović, Jeleni Rozga, sestrama Ana Marija i Ivani Romić te Stjepanu Tomiću. Svi oni za blagdane i praznike posjećuju ili se potrude pronaći darove za djecu iz oko 30 šibenskih obitelji lošeg imovinskog statusa.
– Ponosni smo na naš pomladak toliko se trude i toliko nam znače da su vrijedni spomena – kaže Tonka Mikulandra v.d. ravnateljica Crvenog križa.
