Gotovo bez iznimke nema manifestacije u Krešimirovom gradu, a da Šibenska gradska straža nije jedan od sudionika. Odnedavno, točnije od 2010. godine nijedan kulturni program u gradu ne može proći ne bez njihovih ‘nešto’ mlađih kolega. Riječ je, naravno, o Dječjoj gradskoj straži, velebnim nasljednicima svojih velikaša. Nasljednici su to koji već sada znaju važnost i težinu koju nose na svojim ramenima. Dio su pomlatka Šibenske gradske straže. Oni su ponosni čuvari grada Šibenika. Priznajemo, ništa manje važne nisu ni Dječje šibenske plemkinje, no ovo je ipak muška priča.
Da bismo bolje razumjeli važnost i značaj koji za Šibenik imaju pripadnici Šibenske gradske straže, potrebno je vratiti se u povijest, unatrag gotovo tisuću godina staru povijest grada Šibenika i prvog pronađenog dokumenta u kojemu se spominje ime grada.
JEDINSTVEN U SVIJETU
Sam pojam i prvi spomen na najstariju hrvatsku vojnu postrojbu datira iz 11. stoljeća, odnosno od 25. prosinca 1066. godine kada se u darovnici kralja Petra Krešimira IV. prvi put spominje ime grada što Šibenik čini, vjerojatno, jedinstvenim gradom na svijetu – jer koliko se drugih gradova po prvi put spominju na sam dan Božića. Konkretnijih podataka o veličini postrojbe, broju ljudi, opremi i naoružanju nije se moglo saznati sve dok se nisu detaljnije pregledali crkveni arhivi u kojima su se pronašli ‘Kovačevi spisi’ iz 1441. godine. U njima je nabrojena sva vojna oprema i oružje sa šibenskih tvrđava. Posebno mjesto posvećeno je samostrelu, jednom od najstarijih u Europi, zanimljivom i po tome što je sve radnje mogao obavljati jedan čovjek (streličar) dok je kod drugih vrsta samostrela uvijek bilo potrebno dvoje. Nešto više detalja nalazi se u dokumentu ‘Nauk o kopljač, fitiljač i jednog okup’ u kojemu se navodi kako je mala postrojba imala 12 vojnika i zapovjednika, a bili su poredani u tri reda. Svaki red imao je i svoje oružje. Osim toga, i odjeća ili uniforma, koja se danas vidi na pripadnicima gradske straže, vjerna je i do najsitnijih detalja skrojena prema onoj iz davne povijesti Šibenika.
Šibenska gradska straža nema više nikakvu funkciju i ulogu u aktivnoj obrani grada. To vrijeme davno je prošlo. Međutim, svi sadašnji pripadnici Gradske straže, njih 14 aktivnih i biskup Ante Ivas kao počasni član, hrvatski su branitelji i dragovoljci Domovinskog rata koji su se 2006. godine nesebično odazvali pozivu na osnivanje udruge kojom bi se grad Šibenik što bolje i kvalitetnije turistički promovirao, a i (zašto ne?) podsjetio na slavne dane kojima se Šibenik i Šibenčani mogu pohvaliti.
Pripadnici Šibenske gradske straže danas sudjeluju u organizaciji manifestacije Sajam u srednjovjekovnom Šibeniku, česti su gosti i drugim prijateljskim udrugama koji štuju običaje srednjeg vijeka, redoviti sudionici vukovarske Kolone sjećanja i posebno ponosni čuvari pape Benedikta XVI. tijekom njegovog posjeta Hrvatskoj.
SVJEDOČANSTVA NASLJEDNIKA
Dunko, 12 godina, koplje
– Ja sam u tu od prošle godine i baš mi je super. Došao sam na nagovor tatinog prijatelja i odmah mi se svidjelo biti dijelom Dječje gradske straže. Čim sam došao dobio sam i svoje oružje, koplje. Neki imaju samostrel, neki mačeve, a ja sam dobio koplje. Dosad sam bio u povorci na dva Srednjovjekovna sajma, Božićnim čarolijama i na otvaranju Noći muzeja. Najljepše mi je na Srednjovjekovnom sajmu kada se igramo i zabavljamo i jedva čekam sajam dogodine.
Lovre, 13 godina, koplje
– Ja sam član Dječje gradske straže već četiri godine, skoro od samog početka. Imam tu dosta prijatelja koju su išli samnom u isti razred, ali više ne idu jer su nas pomišali posli četvrtog razreda. I ja imam koplje, kao i Dunko, a jednom prilikom sam, čini mi se prije dvi godine, pucao i iz mačkule. Meni se isto sviđa biti u Dječjoj gradskoj straži jer me zanima kako su ljudi živjeli u to doba. To mi je interesantno i dosta smo o tome učili i iz povijesti u školi pa mi je sve ovo i zanimljivije. Srednjovjekovni sajam u Šibeniku je najbolji. Bio sam i u Sinju na Dječjoj alci i u Solarisu kad je bila nekakva revija, ali najbolje mi je na sajmu.
Bepo, 6 godina, puška
– Mene je u Dječju gradsku stražu doveo tata. Ima već tri godine. On je isto u Gradskoj straži i on ima pušku i samostrel, a ja imam pušku. Imam tu i dosta prijatelja. Vito, Roko, Dunko i svi drugi koji su tu. Meni je isto najbolje na sajmu zato što se tu igramo i učimo gađati iz samostrela, a još nisam bio nigdje izvan Šibenika nego samo na Srednjovjekovnom sajmu
Roko, 9 godina
-Ja sam u Dječjoj gradskoj straži tek šest mjeseci i dobio sam uniformu zapovjednika. To je bila jedina koja mi je bila dobra, a bila je mala bivšem zapovjedniku pa je dopala mene. Ne znači to da sam ja sad zapovjednik. Ima tu i starijih od mene, ali dogodilo se tako da kad sam došao bila je to jedina slobodna uniforma. Do sada sam bio samo na Srednjovjekovnom sajmu i ja sam kao i Bepo pucao iz samostrela. Nisam pogodio niti jedan put u sredinu. Uvijek bi mi strelica otišla sa strane. Ma, nema veze. Svejedno mi je bilo super.
