Maja Trlaja: Da bi se razvijao MDF treba odvojiti od kazališta!

Posljednja sjednica Međunarodnog dječjeg festivala prošla je u burnom tonu. Prije svega obilježila ju je aktualna situacija u kazalištu čija je ravnateljica Nera Gojanović Kljajić ponudila na raspolaganje mandat, ali i konstatacija gradonačelnika Šibenika Željka Burića kako se MDF mora mijenjati i modernizirati. Kako se sa svim tim nosi Maja Trlaja, voditeljica MDF-a i što priprema saznali smo u kratkom razgovoru.

Govorilo se o eventualnom odvajanju MDF-a od kazališta. Koliko je realna ta opcija i što bi se time dobilo?

Tema odvajanja MDF-a od kazališta je već duže vrijeme prisutna, a odnedavno se aktualizirala i u medijima. Osobno podržavam tu ideju. Ne bih govorila koliko je to realna opcija, već bih naglasila koji su realni razlozi zbog kojih bi se u to valjalo upustiti. Festival je jedan od događaja koji predstavljaju naš grad, iz njega se ‘čita’ da mi komuniciramo s djecom, da je medij koji ‘preferiramo’ u komunikaciji ‘umjetnost’, da podučavamo estetici, ljepoti života, promičemo kreativno izražavanje i stvaramo uvjete za to, promoviramo međukulturalni dijalog i pozitivne ljudske vrijednosti s krajnjim ciljem obrazovanja kulturno osvješćene mlade osobe, a sutra čovjeka. To zahtjeva kontinuirani rad direkcije, povećanje broja određenih službi u funkciji MDF-a kako bi se ostvarili uvjeti za timski rad, osigurao medijski prostor, održala komunikacija s nadležnim institucijama tijekom cijele godine, usuglasili sa strateškim ciljevima grada, regije. Festival je živi organizam koji se ima potrebu razvijati programski i koncepcijski u skladu s promjenama u društvu, kulturi, umjetnosti, čak i turizmu, ukoliko govorimo u kontekstu kulturnog turizma, kako bi zadržao status vodeće kulturne manifestacije grada, bio inicijator kulturnih projekata i suradnji unutar i van granica Hrvatske, strateški se osnažio… Za to je potrebno imati autonomiju u planiranju, određivanju prioriteta, radu i aktivnom djelovanju.

Nakon završetka prošlogodišnjeg festivala bilo je pohvala ali, naravno, i kritika na račun programa. S čime ste bili zadovoljni, a što je biste voljeli promijenit?

Rekla bih kad se dešavaju i najmanje promjene, one iniciraju pohvalu ili kritiku. Mnogi ljudi pod pojmom kritike podrazumijevaju nešto negativno, ali ja na kritiku gledam konstruktivno i smatram da doprinosi daljnjem poticaju i uspjehu u radu. U 53. MDF smo ušli s novim Umjetničkom vijećem što je imalo za posljedice promjene u selektiranom programu. Imali smo više interaktivnih i multimedijalnih predstava, u program trgova i ulica je uvršten određen broj dječjih predstava koje su se izvodile na Trga Ivana Pavla II, aktualizirana je upotreba novih lokacija poput Galerije sv. Krševana za izvođenje predstava manjih kazališnih formi… Svaku od navedenih promjena smatram opravdanom i pozitivnom. Naravno, razloga za daljnje promjene uvijek ima, ali one zahtjevaju vrijeme i angažman ukoliko težimo kvaliteti i kontinuitetu, a ne eksperimentu. Zato ćemo o onome što bih voljela da se na MDF-u ostvari u nekom budućem vremenu, pričati kad ideja postane mogućnost.

Od festivala se, rekao bih čak i ultimativno, traži povratak na staze stare slave, ali i držanje koraka s vremenom i novim tehnologijama. Čini se kao dosta veliki zalogaj za koji treba vremena, ali i novaca?

Svaka promjena koja zahtjeva kvalitetu, zahtjeva i vrijeme. Istina je da nam se sa selektiranim programom nameću tehnički zahtjevnije produkcije, upotreba novih tehnologija, zahtjevi za novim rješenjima po pitanju filmskog programa. Kad za neke stvari novca nemate, ili nije opravdano ulagati po pitanju određenih tehnologija koje doživljavaju konstantne promjene, morate pronaći druga rješenja, poput najma ili posudbe opreme ostvarivanjem partnerskih ili sponzorskih ugovora. Kako nikad ne postoje idealni uvjeti, a suočeni ste s potrebom za promjenama, reorganizacijom ili ulaganjem, bitno je znati postaviti prioritete za određeni period. Postavljeni prioriteti moraju biti okosnica daljnjeg djelovanja.

Od prošle godine festival je postao i institucija od državne važnosti. Neupitno je da je to velika privilegija, ali taj status treba nečim i opravdati?

Istina, ali taj smo status i dobili na osnovu dosadašnjeg djelovanja i strateške važnosti za kulturno područje regije i Republike Hrvatke. To ne smije biti teret, već poticaj da se zadrži estetski nivo, osluškuju kulturne potrebe društva i pravovaljano reagiranje u skladu s tim zahtjevima, ali i preuzme inicijativa u kulturnoj sferi.

Možda je malo prerano govoriti o programu 54. MDF-a, ali ono što budi znatiželju je pojam koji se od ove godine po prvi put uvodi na festival – zemlja partner. Španjolska ima čast biti prva koja će se na takav način predstaviti.

Odličnu suradnju i komunikaciju već duže vrijeme imamo s Veleposlanstvom Kraljevne Španjolske u Hrvatskoj. Ideju zemlje partnera je predložila Nenni Delmestre, članica Umjetničkog vijeća, što nam je bio dodatni razlog da nastavimo kontinuiranu komunikaciju s njihovim veleposlanstvom. Preko njih smo ostvarili kontakt s Ministarstvom kulture Kraljevne Španjolske, ali i sa selektiranim španjolskim teatrima koji bi trebali gostovati na ovogodišnjem Festivalu. Kako smo nedavno dobili povratnu informaciju od teatara o mogućnosti realizacije njihova gostovanja, što je i uvjet ostvarivanja partnerskog odnosa, trenutno smo u fazi apliciranja na fondacije dvaju španjolskih kulturnih ustanova koje pružaju podršku programima kulturne mobilnosti u EU. Ovim nam se otvorila mogućnost komunikacije s drugim kulturnim institucijama izvan Hrvatske i stvaranje mreže partnerstva kao zalog za moguće buduće projekte.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.