Mali otoci opstaju na margini života, a napreduju samo zbog entuzijasta

Nakon nekoliko ljetnih mjeseci turističke sezone tijekom koje život na otocima živne, jesen donosi povratak u svakodnevicu koja je, bez pretjerane patetike, teža od one na kopnu. Budući da su radna mjesta na otocima brojčano jako ograničena, većina zaposlenih svakodnevno putuje na kopno, kao i malobrojni školarci. Liječnik nije dostupan svaki dan, osjeća se manjak ljudi, društvenog i zabavnog života…

Predsjednik podružnice otočnog sabora Šibensko-kninske županije Goran Grguričin kaže kako stanovnike otoka najviše muče važni egzistencijalni problemi.

– Nije dovoljno da brod vozi nekoliko puta dnevno ili da otoci imaju priključak na vodu i struju. Suočavamo se s nedostatkom radnih mjesta, činjenicom da na otocima u županiji ne postoji stalna liječnička služba, i sličnim problemima. Pojednostavljeno rečeno, na otocima nedostaje sve što čini normalan život i potrebno je uložiti tri puta više truda da bi se takav život ostvario. Najveći je problem mali broj stanovnika na otocima, za što je kriva nebriga države. Ne postoji sustavni plan kojim bi se ljudi vratili na otoke – kaže Grguričin.

PROBLEMI PREPOZNATI SAMO DEKLARATIVNO

Dodaje kako sve lokalne i državne vlasti koje su se kroz godine mijenjale, otočke probleme prepoznaju samo deklarativno te na isti način pričaju o potrebnoj revitalizaciji otoka, ali kako ne čine ništa konkretno i da, neovisno o tome kojoj općini otoci pripadaju, dobivaju minimalna sredstva s kojima se ne mogu ostvariti ozbiljniji pomaci.

– Kada pričamo o životu na otoku, treba razlikovati velike i male otoke. Život na Žirju, Kapriju, Zlarinu ili Prviću nikako se ne može usporediti s uvjetima na velikim otocima kao što su Hvar, Brač ili Krk. Mali otoci opstaju na margini života i sve što se na njima radi, radi se zbog volje entuzijasta, a i njih je sve manje kada su ljudi okrenuti borbi za golu egzistenciju. Ne možeš raditi za dobrobit zajednice ako nemaš slobodnog vremena. S državne strane nema sustavnog rada, pa samim time niti pomaka, da se otočki problemi riješe. Kopno ima svoje interese. S druge strane, što god da se napravi, nađe se netko tko je pametniji, tko bi to bolje izveo, ali ti isti kritičari ne nude alternativu. Najlakše je samo kritizirati – objašnjava Grguričin.

goran grguricin2-josipa080110

Ogorčen je i jer se ono malo što otočani od države uspiju dobiti, u javnosti percipira kao privilegija. Kao primjer navodi subvencionirani prijevoz otočkog stanovništva.

PROBLEM POVEZANOSTI

– Trajekt je za otok isto što i cesta na kopnu, pa ne može biti realno da je put od Šibenika do Zagreba za četvero ljudi u osobnom automobilu višestruko jeftiniji od rute Šibenik- Žirje, u kojem je prijeđen put od 12 kilometara. A kada nam se taj prijevoz subvencionira, to se u javnosti tumači kao nekakva privilegija, što nije točno. Kojeg god problema da se dotaknemo, njegovo rješavanje tumači se kao privilegija – govori Grguričin.

Upravo je povezanost s kopnom jedan od većih problema otočana: bez kvalitetne i jeftine povezanosti, otočni poduzetnici i obrtnici ne mogu plasirati svoje proizvode na kopno jer su zbog cijene transporta nekonkurentni. Isto vrijedi i za robu koja s kopna dolazi na otok. Zbog cijene prijevoza koja je uračunata u maloprodajnu cijenu, otočke su trgovine skuplje od onih na kopnu, pa stanovništvo, objašnjava Grguričin, radije kupuje na kopnu negoli na otoku, zbog čega je ugroženo poslovanje otočkih trgovaca.

Mali otoci šibenskog arhipelaga mjesni su odbori ili Grada Šibenika ili Grada Vodica – Zlarin, Kaprije i Žirje pripadaju Gradu Šibeniku, a Prvić je pod Vodicama.

Mjesni odbor Prvić Šepurine, ako je suditi prema riječima njegovog predsjednika Gorana Franića, ispunjenje financijskih i drugih potreba uskoro bi mogao potražiti izvan Grada Vodica. Franić navodi kako Šepurinjani nisu zadovoljni pozicijom u kojoj se trenutno nalaze.

– U 25 godina nismo napredovali, čak smo i nazadovali… Unutar okvira Grada Vodica nismo našli zadovoljenje naših osnovnih želja i potreba, te je većina stanovnika za to da se pokuša prijeći pod Grad Šibenik. To je dug i neizvjestan proces, a mi smo dali rok od godine dana da vidimo kako će se razvijati daljnja situacija, pa ćemo onda odlučiti hoćemo li ostati ili ne – zaključuje.

Gradonačelnica Vodica Branka Juričev Martinčev, s druge strane, tvrdi kako razmišljanje o odvajanju od Vodica nije stav Mjesnog odbora Šepurine, nego samo njegova predsjednika.

– Ljudi iz mjesnog odbora rekli su mi da o toj temi nisu razgovarali. Prilikom mog zadnjeg posjeta Šepurini u svibnju ove godine dogovorili smo uređenje prostora i postavljanje rasvjete. Jedan dio rasvjete je već riješen, za uređenje prostora složen je troškovnik, a radove je trebala odraditi lokalna poljoprivredna zadruga. Međutim, tome se gospodin Franić usprotivio, ne znam iz kojih razloga – kaže Juričev Martinčev.

GODINAMA SE NIJE ULAGALO

Da stanovnici šibenskih otoka imaju vrlo slične probleme svjedoči, međutim, predsjednik zlarinskog mjesnog odbora Vladimir Buneta. Objašnjava kako se kroz prošlost u otoke godinama nije ulagalo niti toliko da se održi postojeće stanje, zbog čega su njihove financijske potrebe tolike da ne postoji gradska vlast koja bi ih u potpunosti mogla financirati.

– Bez pretjerivanja, nama bi za razvoj i normalan život trebalo 15 milijuna eura, što je novac koji nam ne mogu osigurati jer ga ni sami nemaju. Borba je svakodnevna, nešto dobiješ, nešto ne. Naša su jedina šansa natječaji za sredstva iz Europske unije i nadamo se da će gradska vlast ići u tom smjeru – kaže Buneta.

Prema novom Zakonu o regionalnom razvoju otoci u sastavu šibenskog, splitskog, dubrovačkog, riječkog i zadarskog arhipelaga pripadaju jedinicama koje po indeksu razvijenosti spadaju u treću i četvrtu skupinu razvoja čija je vrijednost indeksa razvijenosti od 75 do 125 posto prosjeka Republike Hrvatske, iako je prema svemu ispričanom jasno da nije tako.

Buneta kaže kako su se povukli određeni potezi kako bi se ta nelogičnost riješila. Zakon će ići ovakav kakav je, ali će se raditi posebni natječaji za otoke kako ne bi ostali bez prijeko potrebnih subvencija bez kojih toliko spominjana revitalizacija otoka nije moguća.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.