Među šibenskim sucima nema korumpiranih

Šibenski suci posljednjih godina su stalno na meti medija. Od istrage u Kornatskoj tragediji, do suđenja za ubojstvo Drnišanke Antonije Bilić i slučaja ratnih zločina u Varivodama – svi ti slučajevi u izvjesnom smislu testirali su sudačku objektivnost, stručnost i sam karakter. Već 12 godina sudom predsjedava Sanibor Vuletin, vrsni kazneni sudac koji će i danas rado reći kako mu je draže biti u sudnici, nego samo ‘predsjednikovati’. Poznato je da se opća besparica odrazila naposljetku i na sudstvo, pa je Ministarstvo pravosuđa tijekom rujna objavilo kako će za redoviti rad sudova nedostajati barem 100 milijuna kuna.

Županijski sud u Šibeniku je u posljednje vrijeme pod povećalom javnosti. Prvenstveno zbog suđenja Draganu Paravinji, nepravomoćno osuđenom zbog ubojstva Antonije Bilić i suđenja poduzetniku Tomislavu Horvatinčiću zbog smrti talijanskog bračnog para u pomorskoj nesreći. Kako su se šibenski suci nosili s pritiskom medija?

Pritisak javnosti je bio izrazit i ono čime se ja kao predsjednik suda bavim, jeste pomiriti dvije strane – korektno vođenje sudskog postupka i osiguranje prava svim sudionicima s jedne strane, te s druge udovoljenje opravdanog interesa javnosti. Mediji već znaju da se za vrijeme postupka ne može govoriti o činjenicama, detaljima postupka koji se odvijaju u sudnici. Kada bi se na taj način omogućilo medijima uvid u postupak, to bi dovelo do situacije da se vode dva postupka – jedan u sudnici, a drugi u medijima. Mislim da smo uspjeli pomiriti obje strane. Imamo glasnogovornika suda, a kada on nije dostupan, svi novinari mogu zvati mene. No, nikakvi detalji iz svjedočenja se ne mogu prenositi, jer tako osiguravamo dignitet pravosuđu.

Je li Županijski sud u Šibeniku uspio izbjeći paralelno suđenje u medijima u slučaju Paravinja? Jako je puno detalja izlazilo u javnost.

Na sudu nismo imali nikakvih ozbiljnijih problema u vođenju postupka. U samom postupku je okrivljenik vrlo često isticao da su njegova prava ugrožena, obraćao se pismima i meni i predsjednici vijeća. Mi bi to pažljivo razmotrili i, kad bi bilo razloga za poduzimanjem nekakvih radnji, ili bi proslijedili dalje tijelima kaznenog progona, odvjetnicima i državnom odvjetništvu, ili bi tražili od uprave zatvora da poduzme odgovarajuće mjere. A kada bi ocijenili da je to neosnovano, onda bi to odbacili. Do donošenja prvostupanjske presude nismo imali nikakvih problema oko utjecaja javnosti. Potrudili smo se da pritisak medija ne remeti tijek tog postupka, ali ni ostale postupke, jer je bilo dana kada je na ulazu u sud bilo i po dvadeset novinara, televizijskih kamera. Tu na općinskom i županijskom sudu odvija se niz postupaka dnevno i sve je to, zapravo,  teklo nesmetano.

1800 POSTUPAKA

Koliko se postupaka trenutno vodi na Županijskom sudu u Šibeniku?

Baš privodimo evidenciju kraju i mogu reći da su brojke dosta objektivne. Nama se dogodilo da imamo priljev postupaka u građanskim predmetima. Prošle godine smo imali 1800 tih postupaka, a ove ih godine imamo preko dvije tisuće. Osim toga, Vrhovni sud RH nama je još delegirao 500 predmeta sa Županijskog suda u Zagrebu, tako da, pored našeg redovitog priljeva, imamo i taj dodatni u studenom. Vrlo sam ponosan što mogu reći da ćemo zahvaljujući kolegama, dobar dio tih predmeta riješiti veoma brzo. Zajedno sa spisima iz Zagreba, imamo oko 2500 građanskih prvostupanjskih predmeta, negdje oko 300 kaznenih prvostupanjskih. Kaznenih je suđenja manje, generalno je došlo do pada u cijeloj Hrvatskoj.

Kako se to dogodilo?

Razlog je primjena novog Zakona o kaznenom postupku koji je stupio na snagu 1. rujna 2011. godine. Mi smo dotad imali istražni centar, četiri istražna suca, a sada su snage drukčije raspoređene. Istraga je prepuštena u potpunosti Državnom odvjetništvu i mi u tom prethodnom postupku sudjelujemo od donošenja odluke u onim pitanjima koja se tiču ljudskih prava i sloboda. Određujemo istražni zatvor, dajemo naloge za pretragu. U odnosu na ono što smo prije radili, to je značajno manje posla. Osim toga, prema novom ZKP-u spor je moguće riješiti sporazumijevanjem. Sada zavidan broj tih predmeta završava na optužnom vijeću, gdje se donose presude na temelju dogovora. Treća stvar, Državno odvjetništvo ima u rukama i provodi sve dokaze, lakše je ocijeniti gdje ima mjesta podizanju optužnice, a gdje nema.

Odvjetnici, odnosno branitelji su ipak imali niz primjedbi na novi ZKP. Osumnjičenici moraju sami prikupljati dokaze za svoju obranu, čime se, smatraju, krše njihova prava.

Dio odredbi je promijenjen odlukom Ustavnog suda i to će se početi primjenjivati uskoro, izmjene su baš nedavno objavljene u Narodnim novinama. Sve izmjene imaju kratak rok primjene, mi imamo jako malo vremena za prilagođavanje, no zato idemo stalno na edukacije i rješavamo stvari u hodu.

Znači li tako velik broj građanskih parnica potvrdu stereotipa da smo ljudi koji se naprosto vole tužiti?

Godinama već držimo isti prosjek u broju građanskih parnica, uvijek se to kretalo oko 1800 do 2000 predmeta, a sada taj broj i raste. Što znači da su ljudi nekako u građanskim predmetima najsigurniji kad odu na sud, više vjeruju sudu da će riješiti njihove imovinsko-pravne odnose. Riječ je o slučajevima svih vrsta, od obiteljskih odnosa do radnih sporova i potraživanja.

Koliko je sudaca zaposleno na Županijskom sudu u Šibeniku?

Na županijskom sudu u Šibeniku radi sveukupno 13 sudaca, od toga sedam u građanskom odjelu i šest u kaznenom, zajedno sa mnom. Imamo tri savjetnika koja smo preusmjerili na građanski odjel, jer je tamo veći pritisak. S obzirom na obim posla, suci imaju male plaće – općinski suci imaju u prosjeku oko 8 tisuća, dok suci Županijskog suda imaju oko 12 tisuća kuna. No, za razliku od drugih profesija, mi nemamo drugih izvora prihoda, imamo samo primanja sa suda. Suci ne mogu imati privatan posao, biti u trgovačkom društvu i voditi paralelne poslove. Imamo svoj posao, spise, dostojanstvo i ugled i to je to.

IMIDŽ SUDACA

Kako procjenjujete imidž šibenskih sudaca u javnosti – vjeruju li im ljudi s obzirom na generalne priče o korupciji?

Negativna predodžba o korumpiranim sucima rodila se 2001. godine kada je jedan visoki državni dužnosnik iznio, na zaprepaštenje sviju, tezu da je pravosuđe u Hrvatskoj prožeto korupcijom. Nakon toga se počela stvarati ta procjena da su pravosudni dužnosnici korumpirani. Predsjednik sam Županijskog suda u Šibeniku 12 godina i mi nemamo nijednu korupcijsku aferu, ni naznaku iste. Nema nikakvih postupaka po tom pitanju. Svaki dan primam stranke, osobno razgovaram sa strankom u onoj mjeri u kojoj mi zakon dozvoljava. Često budem u prilici da mi dođe netko tko je izgubio parnicu i kaže: ‘Uh, znam ja da sam izgubio jer je suprotna stranka suca potplatila’. Međutim, uvijek pitam – imate li dokaze, možete u tom slučaju kod mene na zapisnik ili kod kolega, te potkrijepite ono čime raspolažete. Niti jednu korupcijsku aferu među sucima nismo imali i mislim da to ljudi osjećaju, da je pravosudni sustav u Šibeniku i na području županije na puno većoj razini od one percepcije u odnosu na zbivanja u državi.

Koliko je teško sačuvati neovisnost i ugled u maloj sredini poput Šibenika, gdje se svi poznaju i vrlo je lako uperiti prstom?

Narodna poslovica kaže da je svatko kovač svoje sreće. Svatko je dužan i ima obvezu prema sebi, da funkcionira na način da razlikuje prijatelje od stranke s kojom radi. Događaju se ponekad klizne situacije – moraš imati kontakte s ljudima s kojima si odrastao, bilo bi pogrešno da živimo u potpunoj izolaciji, bez kontakata s ljudima. Samo, ti kontakti moraju biti primjereni. Moja rodbina i prijatelji znaju da postoje stvari o kojima niti smijem niti mogu razgovarati. Nikad ne pričamo o predmetima koje vodim.

Što je s troškovima, s obzirom da je Ministarstvo pravosuđa već odavno najavilo da će nedostajati novca za redovito poslovanje sudova?

Prilike u Hrvatskoj su teške. Pravosuđe je jedan segment društva koji nije ni iznad ni izvana, ni lijevo ni desno. Srećom, nemamo velikih problema, za razliku od drugih županijskih sudova zbog većeg broja predmeta. Veći su troškovi vještačenja i složeniji su predmeti. Trenutno smo najviše dužni za intelektualne usluge – riječ je o naknadama sudskim vještacima, braniteljima po službenoj dužnosti i mi smo za 2012. godinu platili račune do polovine lipnja. Za srpanj i sve do konca ovog mjeseca nismo dobili sredstva da platimo, a dug varira između 300 i 400 tisuća kuna.

Koliki je šibenski dug u odnosu na druge sudove?

Najveći su troškovi na zagrebačkom sudu, te u Splitu gdje imaju najveći broj sudaca. Mi se s njima ne možemo uspoređivati, jer je to nerealno. Mislim da nije u redu što smo dužni, jer ti ljudi imaju svoje obveze, plaćaju svoje račune. Vjerujem da ćemo u prvoj polovici iduće godine platiti svoje obveze, iako će se dotad stvoriti novi dug. Ostalih problema nemamo. Imamo potrebu za intervencijama na sudskoj zgradi. Sagrađena je 1905. Ima 107 godina, trebali bi razmišljati o tome da promijenimo sve prozore, jer pojedini su u tako lošem stanju da bi mogli pasti. Poslat ćemo zahtjev Ministarstvu. Međutim, u ovakvim uvjetima restrikcija, teškoj financijskoj situaciji, ne vjerujem da možemo računati na podršku.

POLITIKA I SUDSTVO

Kako procjenjujete utjecaj politike na sudstvo? Konkretno, u slučaju Varivode Jovan Berić tužio je RH zbog stradavanja svojih roditelja, civila koji su ubijeni nakon Oluje na kućnom pragu. Dok su niži sudovi u Šibeniku presudili kako mu RH ništa ne duguje te mu još naložili plaćanje preko 50 tisuća kuna troškova sudskog postupka, Vrhovni sud RH je pobio njihova tumačenja i presudio u Berićevu korist, dok su presude šibenskih sudova u javnosti prozvane sramotnima.

Taj konkretni slučaj nema nikakve veze s političkim utjecajem, već s primjenom prava. Prvostupanjski i drugostupanjski sud, procjenjujući činjenice, presudili su da treba primijeniti materijalno pravo na način na koji su ga primijenili. Revizijom stranke Vrhovni sud je zauzeo drukčije stajalište. Nije prvi put da Vrhovni sud zauzima suprotan stav na temelju istih činjenica. Međutim, to i jest smisao prava, ta višestepenost suđenja. To je garancija građanima da će provjeriti pravilnost nižih sudova, a ako su im na svim razinama povrijeđena ustavna prava, preostaje im Ustavni sud. Nije novost da se presude na Vrhovnom sudu ukidaju ili vraćaju. Bitno je koliko se to često događa.

Koliko se to često događa šibenskim sucima?

Imamo prosjek ukidanja između 10 i 15 posto, odnosno prema zadnjem 17 posto, što je ispod državnog prosjeka, koji je između 15 i 20 posto. To me jako veseli, jer to znači da naši suci dobro rade svoj posao. Isto tako, kada naši predmeti idu po žalbama ili reviziji natrag, onda je to nekih 5 posto slučajeva. Dobar je onaj sudac čije presude ne možete oboriti.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.