U vremenima kada redovito slušamo o selidbi mladih Šibenčana iz rodnog grada u potrazi za boljim životom, ima i onih koji će se, usprkos deprimirajućem podatku o broju nezaposlenih, s diplomom u ruci vratiti u grad pod Tanajom. I, uz malo sreće, dobiti posao u struci. Vođeni emocijama, porivom za materinom spizom, suncem i morem, četvero naših sugovornika oglušilo se na savjete da posla i budućnosti u Šibeniku nema, spakiralo je kofere i diplomu s koje se još sušila tinta i vratilo u rodni grad. Požalili nisu, svi četvero zaposlili su se u struci i to samo nekoliko mjeseci nakon povratka.
RUČAK KOD MAME ILI BAKE
Studentica socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu koja je uz diplomu 2011. godine dobila dekanovu nagradu, Zlatka Bogdan uvijek je znala da će se vratiti u Šibenik. To je, kaže, za nju bio prirodan i logičan slijed.
– Imala sam sreću što je i moj dečko tada završavao svoj studij i što je isto razmišljao – smije se Zlatka. Po dolasku u Šibenik, mlada magistrica odradila je staž na Odjelu psihijatrije u OB Šibenik, a trenutno radi na zamjeni u Domu za starije i nemoćne osobe u Oklaju te honorarno kao stručna suradnica u županijskom Centru za psihosocijalnu pomoć. Na pitanje što su za nju prednosti života u Šibeniku, odgovara:
– Gledajući osobno, za mene je glavna prednost što nakon posla, kad ne stignem skuhati ručak, mogu ići jesti kod roditelja ili kod bake – šali se Zlatka, te dodaje kako je imala sreće utoliko što na šibenskom Birou nema nezaposlenih socijalnih radnika pa nije bila dugo bez posla. U međuvremenu, Zlatka je upisala poslijediplomski studij iz obiteljske medijacije, a premda ima tek 26 godina iza nje su već dva objavljena znanstvena rada. No, bi li Zlatka savjetovala studentima da se vrate u Šibenik?!
SLAB NOĆNI ŽIVOT
– Moja poruka je da svatko učini ono što želi jer je to jedino ispravno. Također, na svima nama, koji smo u Šibeniku, je da ulažemo napore da našu zajednicu napravimo atraktivnom za mlade ljude, kako za one s diplomama, tako i za one bez diploma jer su svi oni jednako vrijedni i jednako potrebni sudionici naše zajednice – odgovara.
Prije nešto više od godinu i pol dana, 25-godišnji Simon Triva magistrirao je geodeziju u Zagrebu, a ljubav prema moru i jedrenju vratila ga je u Šibenik, gdje mu se ubrzo ponudilo radno mjesto u jednom geodetskom uredu. Šibenik ne bi mijenjao za nijedan drugi grad, no ipak će kao zamjerku navesti slab večernji život, ali i za to postoji alternativa, optimistično će Simon.
-U Šibeniku vidim malo mjesto koje mi pruža sve što je potrebno za normalan život, a ponajprije više slobodnog vremena – zaključuje geodet.
Nigdje nije ugodno kao u svom gradu, rezonira pak 27-godišnja profesorica biologije u Gimnaziji Antun Vrančić, Ana Bačić koju su u grad prvenstveno vratile emocije.
-Ne mogu zamisliti život bez mora. Baš sam i zbog toga diplomirala biologiju mora na zagrebačkom PMF-u, pod mentorstvom doc.dr.sc. Tatjane Bakran-Petricioli i doc.dr.sc Stewart Schultza, gdje smo podvodnom videografijom proučavali podmorje Kornata. Nadala sam se da ću se pronaći u nekakvom istraživačkom radu budući da imamo dva nacionalna parka –prisjeća se Ana. Iako radno mjesto u nacionalnim parkovima nije dobila, 27-godišnjakinja svoju budućnost ovdje, svakako, vidi.
– Za mene je prednost raditi u Šibeniku, budući da nas ima malo koji smo završili biologiju i kemiju pa se nadam stalnom poslu u bližoj budućnosti. Nedostatak je jedino loša ekonomska situacija, manjak kulturnih i zabavnih sadržaja – priznaje Ana.
SVE STIGNEŠ U JEDNOM DANU
S osmijehom na licu na posao svakog jutra odlazi mlada magistra novinarstva Anamaria Petani. Tek što je lani u ruke uzela diplomu studija Odnosi s javnošću, Anamaria je dobila posao u odjelu marketinga hotelske kuće Solaris d.d.
– Moj je posao kreativan, zanimljiv i inspirativan. Okružena sam većinom mladim, obrazovanim, inteligentnim i sposobnim ljudima – opisuje nam mlada magistrica, te dodaje kako i za nju vrijedi ‘isfurana’ priča o suncu, moru, kamenu i materinoj spizi kao utegu na strani Šibenika.
– U jednom danu stigneš i na posao, i u dućan, i na strani jezik, i u kazalište. Pa čak se i frizera da ugurati negdje između. U Zagrebu je to gotovo nemoguće. O zdravijem ili manje stresnom životu suvišno je i govoriti. Ali prednosti ponekad mogu biti i nedostaci; primjerice, malena sredina daje zaista minimalne preduvjete da neke svoje intimne stvari zadržiš za sebe. Što se posla tiče, mogućnosti odabira poslova u Šibeniku znatno su manjeg opsega, dok se u Zagrebu pružaju veće mogućnosti. Ali s obzirom na trenutno stanje, mislim da je suvišno uopće o tome govoriti. Jer danas ne postoji pitanje: gdje bi htio živjeti ili što bi htio raditi? Postoji samo: gdje možeš raditi, odnosno gdje si i jesi li uopće dobio posao?! – svjesna je Anamaria te zaključuje:
– Mladi se danas zadovoljavaju bilo kakvim oblikom zaposlenja. Ako se pri tome još radi o poslu u struci, tada mora da su nemogući sretnici! – poručuje. Zlatka, Simon, Ana i Anamaria svakako su sretnici, no dokazuju da nije nemoguće dobiti posao iz snova u gradu čija vojska nezaposlenih prelazi brojku od četiri i pol tisuće.
