Možemo se moliti za uspjeh našeg kluba, ali ipak ne javno

Nadimak papa Franjinog omiljenog kluba je Sveci. Možda je i to utjecalo da u Argentini izabere baš njega, a ne neki veći klub Bocu Juniors ili River Plate. Kod svećenika iz dalmatinskih župa najčešće smo čuli kako vole Hajduk.- Prije sam pratio puno više, odlazio na utakmice, a i danas ne mogu barem da ne pogledam rezultate i pogledam kako je završio Hajduk – rekao je fra Petar Teskera koji posjeduje čak i rekvizite voljenog kluba.

– Znate, imao sam ja ranije naglašen osjećaj prema svim hrvatskim klubovima, ali Hajduk je jedan. Otkako smo se osamostalili i postoji naša nogometna reprezentacija mogu reći da mi je ona ipak prvi izbor – kaže fra Petar.

SNAGA KROZ MOLITVU

Snagu svojim igračima svećenik može pružiti kroz molitvu, nekad u tišini svog doma, ali nikako javno i u crkvi ne smije favorizirati svoj klub.

– Da, to je najnormalnija stvar – potvrđuje fra Petar.

Svećenici koji zaista vole nogomet, ne samo da imaju omiljeni klub nego i igraju nogomet kroz Katoličku ligu. S prostora Župe Srima dolazi don Ante Pavlović, izabran u Hrvatsku svećeničku reprezentaciju, doprvaka Europe, u finalu je čak bio i strijelac.

POGLEDA I BISKUP…

U katedrali Svetog Jakova kažu da pogledaju ponekad nogometnu utakmicu.

– Pogleda ponekad, mislim, i biskup, ja osobno isto ponekad, ali nekako mi je 90 minuta previše – uz osmijeh će don Roko Glasnović iz šibenske biskupije.

Župnika katedrale Svetog Jakova don Krešimir Mateša rekao je mu to nije najvažnija stvar na svijetu.

– Više bih volio da se mladi bave sporom nego da vrijeme provode na tribinama. I meni je kao većini ljudi u Dalmaciji ipak nekako najbliži Hajduk, ali dugo sam u Šibeniku i radujem se i njihovim uspjesima – zaključio je don Mateša.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.