Veliki je broj novih imena koji su se u glumački svijet probili preko malih ekrana, točnije sapunica. Jedna od njih je i Mirna Medaković, glumica koju smo upoznali u ‘Zabranjenoj ljubavi’, a koju danas gledamo kao jednu od natjecateljica u showu ‘Ples sa zvijezdama’, ali i u predstavi ‘Pir malograđana’, nastaloj u produkciji šibenskog kazališta.
Preko TV-a i sapunica do kazališnih dasaka i filmskih vrpci, od Učilišta ZeKaM-a do zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti – tako bi odprilike išao Mirnin put prema zvijezdama. Glumom se počela baviti iz hobija, a danas joj gluma plaća račune. Mlada Zagrepčanka živi ‘sto na sat’, a o zaradi kaže:
– Da sam razmišljala o ekonomskoj strani bilo kojeg posla, s obzirom na to kakvo je stanje u Hrvatskoj, mislim da se ne bih ničim bavila.
ČASNA SESTRA ILI LADY GAGA
Upravo si za potrebe predstave u produkciji šibenskog kazališta spomenula kako te redatelji traže zbog seksi izgleda. Kad to kažeš tako javno, ostaje dojam da si žarko željela biti glumica.
Na Akademiji smo igrali zaista različite uloge, jer bismo svaki semestar radili novu predstavu, komad za ispit. Igrala sam zaista raznorazne uloge. U tom jednom trenutku, u predstavi ‘Pir malograđana’, u kojem smo trebali složiti svoju intimnu priču, govorila sam o tome kako mi stalno dodjeljuju uloge zavodnica. A kako sam netom prije, u drugoj predstavi imala ulogu časne sestre, mislila sam kako se napokon neću morati skidati. No, nije bilo tako jer ta je časna više nalikovala na Lady Gagu nego na neku sveticu.
Nisam oduvijek htjela biti glumica. Jednostavno, time sam se bavila u sklopu Učilišta ZeKaM-a, tako se to dogodilo spontano. U jednom sam se trenutku pitala može li me ovo što me sad veseli kao hobi, veseliti i kao posao. Tako da me to nije moglo pokolebati. Jedino što me može pokolebati je da izgubim radost u svom poslu, no ona, na sreću još uvijek nije nestala.
Na malim si se ekranima pojavila 2004. godine, i uskoro ćeš obilježiti desetljeće glume.
Da, bilo je to prije jedno osam godina kad sam snimala ‘Zabranjenu ljubav’. Tad sam se prvi put pojavila na ‘telki’. I onda sam upisala Akademiju. Počela sam raditi još za vrijeme studiranja. Nastavila sam snimati dalje, raditi predstave…
Što se u međuvremenu dogodilo s angažmanima u sapunicama?
Ništa. Zadnje dvije godine nisam glumila u sapunicama jer se tako jednostavno dogodilo. U međuvremenu sam snimala seriju koja ide nedjeljom navečer ‘Subotom navečer, nedjeljom ujutro’. U prvom mjesecu počet će se prikazivati serija ‘Počivali u miru’ u kojoj također igram, a riječ je o dramskoj, kriminalističkoj seriji, nešto između CSI i Zaboravljeni slučaj.
Dakle, ne bježiš od novih uloga u sapunicama kako bi izbjegla stigmu glumice iz sapunice?
Ne. Nemam problema s tim. Školovala sam se za glumicu i svaki posao glumca za mene je legitiman posao.
NIŠTA OD PLESNE ŠKOLE
Vikendom te gledamo u emisiji ‘Ples sa zvijezdama’. Hoćeš biti jedna od onih koja će po završetku emisije otvoriti plesni studio i promovirati ples kao nešto najbolje što joj se ikad dogodilo?
Ne znam. Ne razmišljam o tome, ali sumnjam da bih otvorila plesnu školu jer sam, u tom poslovnom smislu, nepismena i nezainteresirana. Ali mislim da je ples kroz tu emisiju u našem društvu dobio bolji položaj. U svakom slučaju, i dalje ću promovirati zdrav život, bavljenje tijelom, duhom…
Stječe se dojam da živiš ‘sto na sat’. Stigneš li se baviti stvarima koje te vesele mimo poslovnog života?
Uvijek! Mislim da je to veoma bitno bez obzira na to kakav je tempo. Nekad je teži, nekad je lakši, ali mislim da uvijek treba imati vremena za privatni život jer jedino tako možeš ostati, uvjetno rečeno, normalan.
Isplati li se taj ‘sto nas sat’ glumački tempo u Hrvatskoj?
Da sam razmišljala o ekonomskoj strani bilo kojeg posla, s obzirom na to kakvo je stanje u Hrvatskoj, mislim da se ne bih ničim bavila.
A politika?! Svi su nekako opčinjeni činjenicom da bi se bavila politkom da nisi uspjela kao glumica.
To me stalno pitaju. Upisala sam politologiju, ali mislim da bih prije radila kao profesorica, prije bih predavala taj predmet. Htjela sam biti bliže politici da bih nešto popravila. Ali, kasno sam shvatila da to nije način ispravljanja svijeta, da to ipak kreće negdje iznutra svakog od nas, to da se odlučimo promijeniti nabolje.
