(NE)PLANIRANO RODITELJSTVO: Lani u županiji zabilježena 102 pobačaja

Službeni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ukazuju na to kako se broj i udio prekida trudnoće na zahtjev žene u posljednjih deset godina progresivno smanjuje. Na stotinu porođaja prošle je godine zabilježeno tek devet namjernih prekida trudnoće, što je najniži omjer u razdoblju od 2000. do 2012. godine. Na razini države službeno je zabilježeno 3.161 legalno inducirani pobačaj. Što se županije tiče, ne držimo se državnog prosjeka, dapače. U šibenskoj i kninskoj općoj bolnici lani su obavljena ukupno 102 pobačaja – 90 u Šibeniku te 12 u Kninu. Za usporedbu, 2012. godine u OB Šibenik obavljen je tek jedan legalno inducirani pobačaj više, a 2011. bilo ih je nešto manje, točnije 78.

RAZBIJENI STEREOTIPI

Statistika u Hrvatskoj pobija stereotipe o jako mladim curama koje se zbog straha od budućnosti i vlastite nezrelosti odlučuju na pobačaj. Od svih žena koje su namjerno prekidale trudnoće najviše je onih između 30 i 39 godina, ukupno 1.421, a većina ih već ima jedno ili više djece, što upućuje na alarmantnu činjenicu da se pobačaj kod nas još uvijek tretira kao jedan vid kontracepcijskog sredstva i da je nužno pojačano raditi na edukaciji po pitanju odgovornog seksualnog ponašanja.

Prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, u RH žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije ukoliko se radi o trudnoći koja traje do 12 tjedana od zadnje mjesečnice, a izvršiti se može u samo za to ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Jadranka Bilić, socijalna radnica koja je dugi niz godina bila u član komisije u OB Šibenik objašnjava kako komisija odlučuje o pobačajima nakon zakonskog roka samo i isključivo u slučaju medicinskih indikacija, odnosno kada se radi o zdravlju majke ili ploda, te da nikada nisu odlučivali na temelju socijalnih komponenti.

U Šibeniku od 90-ih postoji i savjetovalište za žene koje se odlučuju na pobačaj, osnovano u suradnji Caritasa i šibenske bolnice. Socijalna radnica Nina Živković već sedam godina radi u savjetovalištu i kaže kako broj žena koje tamo dolaze s godinama opada.

– Svaka trudnica koja razmišlja o pobačaju mora proći savjetovanje kako bi još jednom na miru razmislila o svemu. Na njih se ne vrši nikakav pritisak. Također, ukoliko se radi o pobačaju iz financijskih razloga, nastoji im se pomoći s te strane. U prosjeku, mjesečno nam se obrati pet do šest žena, a oko deset posto njih odustane od pobačaja. Također nam dolazi dosta žena iz Splita, budući da se tamo zbog liječnika koji imaju prigovor savjesti, pobačaji baš i ne obavljaju – priča Živković.

abortus2

I tu dolazimo do glavnog problema čije se rješenje ne nazire. Iako na papiru legalan, pobačaj je u praksi često teško izvediv. Osim što se susreću s osudom okoline, žene koje se odluče za prekid trudnoće moraju izdvojiti nemalu svotu novca (ovisno o cjeniku zdravstvene ustanove između 700 i 2.000 kuna), ali čak niti tada nisu potpuno sigurne da će institucija kojoj su se obratile ispuniti svoju obvezu. Naime, sve je više medicinskog osoblja s prizivom savjesti koji taj dio svoga posla ne želi obavljati. Nedavno je zabilježen slučaj primalje Jage Stojak iz OB Knin koja je zbog priziva savjesti odbila obaviti pobačaj te zbog toga dobila otkaz. Nakon goleme medijske bure koja se oko tog slučaja digla, Stojakova je vraćena na posao, ali postavlja se pitanje kakvi su efekti takvog postupanja. Zbog sve učestalijeg priziva savjesti medicinskih djelatnika pobačaje postaje nemoguće obavljati u javnim zdravstvenim ustanovama, pa se stvara krug ljudi koji od abortusa profitiraju, izvršavajući ih nelegalno u privatnim praksama. Recimo, u listopadu 2010. godine privedeno je pet liječnika Odjela za ženske bolesti i porodništvo varaždinske bolnice pod sumnjom da su zloupotrijebili položaj, odnosno vršili ilegalne pobačaje i naplaćivali ih dvostruko, i od HZZO-a i od pacijentica.

Otvorena ostaju i brojna druga pitanja, poput onoga kako bi država omogućila provedbu zakona koji se tiče prava odlučivanja o vlastitom tijelu kada bi se svi medicinski djelatnici pozvali na priziv savjesti? Tko bi, uostalom, u tom slučaju izvršavao pobačaje zbog medicinskih indikacija kada je u pitanju život majke?

Činjenica je da država u situaciji u kojoj sve više liječnika profesionalnu sreću zbog mnogo boljih uvjeta rada traži vani, ženama sve teže može osigurati ostvarivanje prava da o svome tijelu same odlučuju.

PORADITI NA EDUKACIJI OKO KONTRACEPCIJE

Šef Odjela za ginekologiju i porodništvo šibenske Opće bolnice dr. Nikica Živković upozorava kako se zbog pretjerane represije i čestih medijskih napada može dogoditi da i osobe koje su dosad izvršavale pobačaje od toga odustanu.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.