Obiteljsko nasilje u porastu, premlaćivanja i silovanja nekim su ženama svakodnevnica

22. rujna u Hrvatskoj se obilježava Dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri žene ubijene 1999. godine na zagrebačkom Općinskom sudu, kada je tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić te njezinu odvjetnicu Hajru Prohić. U Hrvatskoj se nasilje nad ženama, posebice fizičko, najčešće događa unutar obiteljske zajednice, a počinitelj obiteljskog nasilja najčešće je bračni, izvanbračni ili bivši suprug, iza kojih slijede otac ili sin žrtve.
Unatoč dobrom zakonskom okviru, praksa je pokazala kako obiteljski nasilnici u najvećem broju slučajeva prolaze nekažnjeno ili s neadekvatnim kaznama, pa medijske kampanje i napori koji se ulažu u borbu protiv nasilja nad ženama ne postižu željene rezultate. Stoga ne čudi što je početkom ovog mjeseca sudac Općinskog suda u Splitu Dinko Mešin, odnosno njegova odluka kojom je obiteljskog nasilnika osudio na maksimalnih osam godina zatvora, postao jedna od udarnih vijesti u hrvatskim medijima. Kuloari su tada pričali da su se čak i pravosudni policajci u nevjerici pogledavali na čitanju presude.
RASTE BROJ KAZNENIH DJELA
Što se Šibensko-kninske županije tiče, tijekom prvih osam mjeseci ove godine prijavljeno je i procesuirano ukupno 48 kaznenih djela obiteljskog nasilja u kojima su žrtve bile žene, te 199 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, gdje su u većoj mjeri žrtve bile žene. Za usporedbu, u istom razdoblju prošle godine prijavljena su 42 kaznena djela i 299 prekršaja.
– Među kaznenim djelima obiteljskog nasilja u kojima su žrtve bile žene, 20 ih se odnosilo na nanošenje tjelesnih ozljeda, tri na nanošenje teških tjelesnih ozljeda, jedno kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, 22 prijetnje, jedno djelo nametljivog ponašanja i jedno silovanje – kaže nam glasnogovornica PU Šibensko-kninske, Marica Kosor.
Zabilježeno je i 13 kaznenih djela u kojima su žrtve žene izvan obiteljskog nasilja, među kojima i nanošenje teških tjelesnih ozljeda, silovanje, nametljivo ponašanje i narušavanje nepovredivosti doma i prijetnje.
Vidljivo je, dakle, da je broj kaznenih djela u obiteljskom nasilju u kojima su žrtve žene u blagom porastu, dok je što se prekršaja tiče zabilježen trend pada od 33,4 posto.
– Tome je uvelike doprinijela primjena odredbi članka 130. Zakona o prekršajima, po kojemu tužitelj, u ovom slučaju policija, može osumnjičenom, odnosno počinitelju obiteljskog nasilja izreći mjeru opreza što znatno doprinosi smanjenu broja recidivista ovih prekršaja – pojašnjava Kosor.
Naime, u navedenom članku stoji kako se u mjere opreza ubrajaju zabrana napuštanja boravišta, zabrana prilaska određenom mjestu ili području, zabrana približavanja određenoj osobi, te privremeno oduzimanje putnih isprava te vozačke dozvole.
Policija, dodaje Kosor, provodi preventivno-edukativna predavanja po školama i drugim ustanovama koja se bave ovom problematikom, i kojima se nastoji smanjiti broj prekršajnih i kaznenih djela ove vrste, a s istim se ciljem kontinuirano provodi i preventivna policijska akcija ‘Živim život bez nasilja’.
MNOGE ŽENE JOŠ ČEKAJU
Šibenski je Caritas 2002. godine otvorio Prihvatilište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Osim sigurnog krova nad glavom, ženama i djeci osigurava psihološku pomoć.
Socijalna radnica Nina Živković kaže kako prihvatilište raspolaže sa 10 kreveta koji su raspoređeni u tri sobe, a trenutno tamo boravi jedna žena s troje djece, te očekuju dolazak još jedne.
– Mijene su česte. Neke žene ostanu duži period, odnosno do godinu dana, a neke odu nakon kraćeg vremena. Upravo su nam iz prihvatilišta izašle tri žene, od kojih su dvije u prihvatilištu provele godinu dana, a jedna sedam mjeseci. Smještajne kapacitete financira nam Ministarstvo socijalne politike i mladih te Grad Šibenik – priča Živković te dodaje kako je najteže pomoći ženama nakon što odu iz prihvatilišta. Šibenski Caritas je humanitarna organizacija, pa radi toga može financijski pomagati ženama i nakon tog perioda, ali ostale sigurne kuće nemaju tu mogućnost.
– Te se žene jako teško zapošljavaju, najčešće nemaju radnog iskustva jer su im muževi branili raditi i vezivali ih isključivo za kuću i odgoj djece. U zadnje vrijeme dolaze nam i mlađe žene, ali velik broj njih trpi nasilje godinama i čeka da djeca odrastu i stanu na svoje noge. Tek tada skupe snagu i odlaze. One se najteže zbrinjavaju, imaju pedesetak godina, šanse za posao su im minimalne jer cijelog života nisu radile, za mirovinu nemaju uvjete, a ako i dobiju kakvu alimentaciju nakon razvoda, radi se o cifri od 500 do 600 kuna mjesečno koja nije dovoljna za život. Ako nemaju obitelj kojoj se mogu obratiti za pomoć, u jako su teškoj situaciji. Naravno, i nagomilani se stres kojeg su proživljavale negdje mora ispoljiti pa često pate i od psihosomatskih bolesti. Nažalost, sustav za njih još nema rješenja – pojašnjava Nina Živković užasne situacije u kojima se žene žrtve obiteljskog nasilja nalaze.
DVA NASILNA SLUČAJA
Dodaje i kako nije rijetkost da majke srednjoškolaca koje u prihvatilište dođu, vrlo brzo odlaze zbog pritisaka vlastite djece koja se, bez obzira na sve, žele vratiti u svoju školu i poznatu okolinu.
Budući da prema zakonu otac ima pravo viđati svoju djecu dok sud ne utvrdi drugačije, oni prije ili kasnije saznaju gdje su ona smještena.
– Dva smo puta od 2002. godine imali situaciju s nasilnim muževima koji bi došli u prihvatilište. Oni su u najvećem broju slučajeva ipak jako hrabri i moćni samo u svojoj kući, a kada dođu tu manji su od makova zrna i najčešće neće reagirati. Pokušaju tek nekako objasniti svoje postupke i krivnju za njih svaliti na ženu. Ipak, kada postanu neugodni i nasilni prema svima koje tamo zateknu, mi obavještavamo policiju koja zatim postupa po kaznenom djelu napada na službenu osobu – kaže Živković.
Žene koje žele pobjeći od svojih zlostavljača do Caritasova prihvatilišta stižu isključivo preko policije, nakon što prijave obiteljsko nasilje, ili preko Centra za socijalnu skrb. Nakon prijave nasilnika, one same odlučuju hoće li otići u prihvatilište ili ne, a ako prihvate, kreće se s programom rehabilitiranja.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.