OD SRIDE DO SRIDE: Nasilje nije njihov problem. Nasilje je NAŠ problem!

Kad sam bila mala djevojčica, nisam znala što točno u životu želim raditi, ali sam uvijek znala kakva žena jednog dana želim biti. Snažna i samostalna.

Ovo je početak jedne od mojih omiljenih biografskih knjiga, a istu je napisala Diana, inspirativna i uspješna žena koju život isprva nije ‘mazio’, ali zato je, u jednom trenutku, taj isti život ‘uzela svoje ruke’ i danas s ponosom može izreći ovu snažnu rečenicu. Možeš li ti?

Nekad bi se svađali, a nekad bi odjednom podivljao i nasrnuo na mene. Trajalo je to punih dvadeset godina, a ja sam plakala, trpjela jer sam ga voljela. Voljela sam čovjeka koji me maltretirao i nakon fizičkog zlostavljanja legla bih s njim u isti krevet. Pitate me zašto? Jer sam ga voljela. Čujte, bilo je strašno, ali uvijek mislite da je taj put zadnji put, da će se nešto promijeniti. Iz sebe nastojite potisnuti sve ružne uspomene, a sjećate se lijepih, jer i takvih je u našem braku bilo.

A ovo… Ovo je početak priče koju je sa šibenskom novinarskom Ojdanom Koharević podijelila jedna u nizu žrtava dugogodišnjeg obiteljskog nasilja, a isti je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se jednom godišnje, na današnji datum, a to isto nasilje događa se – svaki dan. Svakih 15 minuta u Hrvatskoj jedna žena postane žrtvom nasilja.

Kad ovakvo nešto pročitamo, pitamo se zašto je tome tako. Zašto žena i dalje ostaje s takvim čovjekom? Zašto to trpi? Pa skroz je jednostavno, zapravo. Naše društvo, a često i roditelji, nametnuli su nam iskrivljene standarde i nepisana pravila po kojima bismo trebali živjeti kako se ne bismo, ne daj Bože, previše isticali od drugih. Ili još gore, osramotili. Jer, bolje se, čini se, sramiti sam sebe nego drugih. Ma od kada se to, uz život i ljubav prilažu uputstva? Od kada to netko zna što je za nas bolje? Tko to može znati bolje od nas samih?

Prestani s tim čovjekom i dalje svaku večer na spavanje odlaziti u isti krevet. Ne zaslužuje zaspati pored tebe!

Prestani potiskivati ružne, a na površinu izvlačiti sve lijepe stvari. Ako je prema tebi grub i nasilan, to što te on s vremena na vrijeme poljubi, nešto ti kupi i obeća da će sve biti dobro, samo dokazuje da je sve, samo ne dobar!

Prestani se osjećati tužno, bespomoćno i jadno. Nisi to. Ti si jaka i samostalna žena koja zaslužuje i može biti sretna!

Prestani strahovati što će reći obitelj, prijatelji i susjedi. Neka se on za to brine. Ljudi će ionako nešto govoriti, nešto će uvijek pričati. Zar ti je to zaista toliko važno?!

Prestani se uvjeravati da nemaš novca za samostalan život. Stvori ga. Zaposli se. Za početak, bilo gdje. S pretpostavkom da si sposobna za rad, možeš novac zaraditi sama. Možda ćeš ga imati puno manje, ali će zato tvoj mir s vremenom postati sve veći!

Prestani govoriti sebi da ga voliš.  Počni konačno voljeti sebe! S ponosom budi žena.

Neka ti izlika više ni pod razno ne budu zajednička djeca. Pa upravo zbog djece, taj je korak i najvažniji. Otac koji želi dobro svojoj djeci, njihovu majku tretira kako zaslužuje. Da. Zaslužuješ. Neka te nitko ne uvjerava u suprotno!

Želiš li stvarno da tvoje dijete jednoga dana, gledajući i upijajući vaše svađe, ni krivo ni dužno postane takvom osobom? I ne tješi se da neće. Postat će. A onda će neka druga žena skrivati suze i modrice. Te koje se vide na tijelu s vremenom će izblijedjeti, ali zato one na srcu, dugo i sporo zacjeljuju.

Znam, kako vrijeme prolazi, počinješ osjećati ono što te čak i najviše uz takvog čovjeka zadržava. Osjećaš se za to odgovornom.

Što ti više puta on kaže da si ti kriva, sve su veće šanse da u to povjeruješ. Što te više puta uvrijedi, veće su šanse da se na to navikneš. Što te više puta udari, veće su šanse da jednoga dana i ‘obična’ triska bude tvoj okidač.

A kada napokon zbog ‘obične triske’ odeš prijaviti psihičko i fizičko nasilje koje se nad tobom već dugo vrši, neka ti ne bude važno što će netko reći da si balava, djetinjasta ili da pretjeruješ. Ti dobro znaš tko je pretjerao. On tim činom, a ti – čekanjem i odgađanjem.

Da. ‘Obična’  triska i guranje, iako često nevidljivi, spadaju u fizičko nasilje. I dobro bi bilo da to shvatiš ozbiljno. Jer, neće se, kako ti često sebe uvjeriš, uskoro nešto pokrenuti na bolje. Dokle god ne voliš sebe, bit će ti sve gore i gore.

U slučaju da si se u tekstu pronašla, pročitaj ga opet. Ne uvjeravaj se da to već znaš i da nemaš vremena. Čitaj sve dok te ove rečenice ne uvjere da si dovoljno jaka i hrabra.

Ako pak poznajte nekoga tko bi se u tekstu mogao pronaći, drugi put kad čujete svoje susjede kako su ‘opet počeli’ – nešto konačno i poduzmite. Prestanite govoriti da je to njihova, a ne vaša stvar. Zanimljiva je činjenica da je u našem društvu, pogotovo u ruralnim, manjim sredinama sve svačija stvar, a nasilje je – uvijek tuđa. Nasilje nad ženama u Hrvatskoj se događa svakih 15 minuta. To je itekako naša stvar.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.