OGULIMO GRAĐANE I TURISTE: Parking-harač u Dalmaciji

U srpnju i kolovozu, na hrvatskoj obali na djelu je prava mala deračina građana u formi naplate parkiranja. Malo smo istražili kako to funkcionira u Dalmaciji, nakon što smo na e-mail redakcije dobili zanimljivu fotografiju iz Jezera na otoku Murteru.

Na fotografiji ispod oznake zabrane parkiranja može se vidjeti znak upozorenja da vam automobil može odnijeti pauk ako ste 250 metara od ili do marine (nije nam jasno, kao ni našem čitatelju). Uza sve te silne znakove koji se nižu jedan ispod drugog, nalazi se i tarifa za parkiranje u drugoj zoni. To je snimljeno kraj marine u Jezerima pa smo se zbog toga raspitali u općini Tisno, pod koju spada naselje Jezera. Zanimalo nas je o čemu se tu zapravo radi i što se može očekivati nakon plaćenog ili neplaćenog parkinga.

Iz općine nam je komunalni redar i pročelnik Ante Pirija odgovorio da ne zna o čemu je riječ i obećao je da će istražiti slučaj. Ovaj slučaj nas je potaknuo da istražimo kakva je praksa parkinga u drugim turističkim mjestima na obali. Utvrdili smo da je neselektivna naplata parkinga posljednjih godina u malim dalmatinskim općinama uzela maha. 

Naime, u većini dalmatinskih turističkih odredišta u srpnju i kolovozu naići ćete na improvizirane ograđene parkinge na kojima se sat parkiranja naplaćuje od deset kuna naviše. Parking naplaćuje tko stigne, a parkirališta su u rasponu od onih uređenih s rampom do zemljanih ledina ograđenih kamenjem.

To je tako u Bolu na Braču, u Primoštenu, Makarskoj, Brelima, Vodicama, Pirovcu, Biogradu, zapravo posvuda gdje smo ovih dana bili. Primjerice, u Primoštenu svaki kvadratni metar pretvoren je u naplativi parking prostor po cijeni od deset kuna na sat. Jedno jutro u gradiću na čelu s kontroverznim Stipom Petrinom vas košta najmanje pedesetak kuna. To, naravno, odbija izletnike koji bi recimo voljeli jedan dan provesti u Primoštenu, ali i potrošiti taj novac u kafiću i restoranu, a ne na blagajni parkinga.

Istina je da u ljetnim mjesecima kronično nedostaje prostora za parkiranje, no nije u redu cijeli gradić pretvoriti u ograđeni geto, kao što je to primjerice slučaj s Primoštenom. Tamo se naprosto nema gdje ostaviti auto bez naplate u krugu od kilometar do dva od centra mjesta ili plaže. Slično je i u Bolu na Braču, kao i u Hvaru, a poseban je primjer već godinama Biograd na Moru, no tamo barem naplaćuju parking dnevno ili po satima.

Poseban je i originalan primjer općina Pirovac koja naplaćuje godišnju parking-kartu, pa makar vi došli tek na dva dana u vlastitu kuću u centru mjesta. Godišnju parking-kartu koristit ćete zapravo samo za tri ljetna mjeseca, jer je izvan sezone mjesto gotovo pusto i parkiranje nije problem. Takvu (tromjesečnu) parking kartu naplatit će vam oko 1.000 kuna, a ako imate prijavljeno boravište, dobit ćete popust i na kraju iskeširati oko 700 kuna. Nema načina da se naplati dnevna karta ili sati parkiranja. Na taj način lokalne jedinice samouprave samostalno i samovoljno određuju pravila igre. Njihove se odluke ne može ignorirati, jer su rampama zapriječili parking-mjesta. Zbog takve politike ne žale se samo vlasnici kuća za odmor i turisti, nego i lokalno stanovništvo jer im je ograničeno kretanje i parkiranje.

Kad se tom kaosu s parkingom pridoda i kaotično stanje po pitanju rada inspekcija za iznajmljivače, nameće se zaključak kako će ta samovolja koja se temelji na pravu jačega na kraju rezultirati urušavanjem turizma u Dalmaciji. Kojim kao da se racionalno ne upravlja, već se odvija stihijski tek kao zbir dobrih i loših slučajnosti.

IZVOR: tportal.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.