Šibenski Kanal putovanje svijetom nezavisne i alternativne glazbene scene, nakon nešto više od pet godina radijskog djelovanja, nastavlja u pisanom obliku. Nije to prvi put ali je svakako novo iskustvo i za razliku od radijskog etera gdje glazbu jednostavno slušate od ovog broja glazbu u Šibenskom Kanalu biti će potrebno i čitati. Kako je ustaljena shema u Kanalu bila kombinacija nove i stare glazbe te da uvijek imamo jedan aktualan intervju tako ćemo sa ovom ustaljenom dobitnom kombinacijom i nastaviti. Stvari ne koje pazimo i na koje smo posebno osjetljivi su sva glazbena događanja u Šibeniku i kao takva imaju prioritet ispred svega ostalog pa nije ni veliko čudo kako je izbor za prvi intervju pao na jednog od naših šibenskih izvođača. L’Kok.
MALE STVARI ZA BOLJE SUTRA
Priču o L’Kok-u znamo manje više svi. U nešto više od tri godine djelovanja L’KoK, Ante Prgin, Saša Rogulić, Viktor Grgas-Grando i Roko Frleta, su nam dali i puno i malo. Puno: novo ime na šibenskoj učmaloj glazbenoj sceni, novu kvalitetu za razvoj mladih muzičara, album kojim se možemo hvaliti i prvenstveno ljude koji žive glazbu! Malo: hoćemo još i odmah ako je ikako moguće. Nažalost znamo da nije i da neke stvari treba čekati koliko god je potrebno i da ih ne treba nužno požurivati.
S Antom je uvijek, kao i s ostatkom ekipe, ugodno razgovarati o glazbi, ali i o milijun drugih stvari koji se tiču raznoraznih glazbenih tema ali prioritet svakako ovaj put dajemo matičnom bandu.
Nakon serije prošlogodišnjih nastupa čini mi se da ste se malo pritajili?
Ante: Pa moglo bi se i tako reći ali to je samo privid jer iako nas nema toliko vani aktivnosti nam nisu na nuli. Svirali smo na nekoliko koncerata ove godine ali i radimo dosta na novim materijalima. S obzirom da smo prošle godine dosta svirali a imamo hrpu novih ideja možda je bolje da se posvetimo tome nego da turpijamo istu priču.
Možeš li nam rezimirati prošlu godinu? Kako ste svi skupa zadovoljni?
Ante: Realno gledajući svi smo jako zadovoljni a da se moglo i nešto više sigurno bi se napravilo. Za propuštenim prilikama se može žaliti ali bolje ne. Na kraju krajeva objavili smo album s kojim smo vrlo zadovoljni, odsvirali preko 30 koncerata, napravili promociju albuma u hangaru u vojarni s kojom smo bili malo je reći zadovoljni a i svugdje gdje smo svirali ostavili smo dobar dojam i gomilu pozitivnih reakcija tako da stvarno ni ja a ni svi ostali nemamo za čime žaliti.
Osim Šibenika i Split je grad gdje vas iznimno vole?
Ante: Ma u Splitu stvarno imamo vjernu publiku i dobre prijatelje a i odsvirali smo i nekoliko odličnih koncerata u Splitu što je u konačnici rezultiralo da nam i izdavačka kuća Steiner Records iz Splita objavi album.
Kakva je stvar s tim albumom? Ima li ga u prodaji?
Ante: Album ‘Misli vs. Riječi’ tiskali smo u 500 kopija koje smo dijelili više kao vizitke nego što smo imali ih namjeru prodavati. Nama je to bio materijal za prezentaciju i nikada nije išao u službenu prodaju. Događalo se na koncertima da su ljudi tražili CD i onda bi na taj način nešto ušićarili ali i te zalihe smo potrošili tako da mogu reći da je album rasprodan! Barem ovo prvo izdanje.
Snimili ste i dva video spota a u najavi je i spot za pjesmu ‘Ja želim’.
Ante: Da. Izgleda da nam se omililo to sa spotovima ali kad je ekipa dobra zašto ne? Ista ekipa koja je radila i ‘Bajku’ biti će zadužena i za ovaj novi uradak a radi se o Tomislavu Dugančiću koji je zadužen za sve što ima veze za kameru, snimanje i režiju dok je Sanja Lydia Kulušić zadužena za vizualna rješenja i općenito koncept cijele priče.
Često se u razgovoru dotakneš festivala? Jesu li ti draži festivali ili samostalni koncerti?
Ante: I jedno i drugo ima svoju draž. To je tako jasno ali u odnosu na samostalni koncert kada je u principu sve okrenuto tebi i jednom nastupu, na festivalima je stvar obrnuto proporcionalna. Opuštenost, zafrkancija bez presinga da se nešto mora, iako moraš biti svejedno najbolji na bini, pa komunikacija s ljudima i glazbenicima je nešto zbog čega su festivali nešto posebno. Čak je i velika vjerovatnost da će vas slušati ljudi koji možda nikada ne bi došli na vaš koncert. Festivali su jednostavno takvi. Ne ciljaju na jednu vrstu publike i u principu za male bandove je to dobra prilika za promociju. O tehničkim stvarima nema smisla niti govoriti i svima preporučam da se javljaju na što više festivala i tako stvaraju kontakte i podižu kvalitetu svog rada.
Nema dugo da ste se vratili iz Slovenije gdje ste već drugu godinu nastupali na Lentu u Mariboru?
Ante: I to je jedna dosta zanimljiva priča koja se evo ponovila i ove godine i na koju smo jako ponosni. Sve ti je počelo kada smo svirali u Splitu i poslije koncerta prilazi nam momak s pitanjem da može li on objaviti video snimku našeg koncerta na svojoj stranici na You Tube-u. Da jel može? Pa naravno da možeš, šta pitaš bio je odgovor i tako kroz priču ispostavi se da se radi o Anti, gitaristi Đubriva, koji snima koncerte neafirmiranih bandova i slaže ih na svoju stranicu. E sad kako sam ja prije nekih desetak godina u nekoj kombinaciji svirao na Lentu padne mi na pamet da im pošaljem taj snimak pa ako šta bude bude. Bez ikakvih očekivanja. U sedam sati ujutro stiže mail iz Maribora u kojem zahvaljuju na upitu ali da oni nisu ti za koje sam ja mislio da jesu ali će proslijediti mail. Nakon tri dana dolazi mi potvrda da bi njima bilo drago da dođemo svirati i kako smo ostavili dobar dojam ove su nas godine zvali da opet dođemo ali su nas ovaj put stavili i na veću binu. Jako ugodno i pozitivno iskustvo.
Vratimo se malo na priču o novim materijalima. U kojoj ste trenutno fazi i kad možemo očekivati novi album?
Ante: Trenutno manje-više imamo sve stvari uokvirene u nekakav kalup. Neke su skroz gotove i svirali smo ih na koncertima čisto da osjetimo i vidimo da li smo na pravom putu i kako nam se sve skupa uklapa. Što se tiče objavljivanja još je dug put do toga ali kako stvari sada stoje u planu nam je u jesen sjesti u studio i na miru sve upicaniti i ušminkati a termin izdavanja bi moglo biti proljeće sljedeće godine iako je teško precizno sada govoriti o tome.
S obzirom da si prije nekih pet godina vratio u Šibenik i definitivno odlučio ostati tu kako sada vidiš situaciju koju si zatekao i kako bi se stvari mogle razvijati recimo u sljedećih pet godina?
Ante: Moglo bi se o ovome dosta razgovarati ali bez obzira što prije pet godina situacija nije bila ni blizu dobra kao danas ja sam se odlučio na povratak a znam i još neke ljude kojima brzi način života i općenito život u velikom gradu nisu predstavljali zadovoljstvo. Meni je glazba prioritet u životu i kad sam se vratio odmah sam počeo tražiti ljude s kojima bih svirao. Saša, Viktor i Roko su samo dio male zajednice koja upotpunjuje moj život i život ovoga grada. Nabrajati sve bi bilo nezahvalno ali samo ljudi koji su vezani uz glazbu od Tiritu Piri Pip do Cult of Reborn pa i Šibenskog Kanala čine život u Šibeniku smislenijim. Terraneo je recimo napravio veliki pomak u stvaranju slike Šibenika kao grada u koji je doći i provesti vrijeme apsolutno isplativo a samim tim i svi ostali festivali i događanja dobili su jednu višu i bolju dimenziju i što se toga tiče stvari se kotrljaju nabolje. Kako će biti za pet godina, ko zna? Bilo bi dobro da nastavimo ovako,zar ne?
