PROMIJENITE ŽIVOT: Osam malih Šibenčana čeka na odgovarajuću roditeljsku skrb

Mjesto na koje uvijek možeš otići se zove dom. Imati nekoga tko te voli bez obzira na sve, zove se obitelj, a imati to oboje zajedno je bogatstvo. Više od 2.000 djece u Hrvatskoj odrasta bez roditeljske skrbi zbog toga što se njihovi biološki roditelji ne mogu brinuti za njih.

Djeca su smještena u domove, a suvremene spoznaje ukazuju na štetnost boravka u institucijama za djecu najmlađe životne dobi. Stručnjaci ističu da institucionalni smještaj treba biti posljednji izbor, tog stava je i naše Ministarstvo, a poseban je naglasak na djeci do treće godine života zbog važnosti najranije životne dobi u razvoju mozga. Briga o bebama u institucijama, naime, ne može biti zadovoljavajuća zbog same prirode njihove organizacije, gdje dolazi do grupnog hranjenja, nemogućnosti odgovaranja na individualne potrebe djeteta, te smjenskog rada osoba zaposlenih u tim institucijama.

udomljavanje

Parovi se odlučuju na posvajanje najčešće nakon što pokušaju druge metode kojima će dobiti vlastito dijete, a često se čuju prigovori da postupak posvojenja traje godinama i da se traže ekstremni uvjeti koje je potrebno ispuniti. U šibenskom Centru za socijalnu skrb uvjerili su nas da čekanje nije toliko dugo i da u većini slučajeva ovisi o samim parovima koji često biraju djecu. Kako napominju u Centru, parovi ‘dođu sa zahtjevima o djetetu plave kose i zelenih očiju, a budući djeca ne dolaze po narudžbi, upravo tu nastaje problem dugog čekanja’.

Kao alternativa posvajanju javlja se udomiteljstvo, iako kod većine ljudi dolazi do izjednačavanja značaja tih pojmova. Osnovna razlika između udomiteljstva i posvojenja je činjenica da dijete koje je udomljeno ostaje i dalje u vezi sa biološkom obitelji, dok se kod posvajanja te veze kidaju. Udomiteljstvo je, dakle, oblik skrbi za dijete koje se smješta u zamjensku obitelj kada se njegova biološka ne može brinuti za njega. Riječ je o privremenom obliku skrbi dok se ne poprave prilike u djetetovoj biološkoj obitelji ili dok se ne donese odluka o nekom drugom obliku skrbi koji može biti posvojenje ili osamostaljenje djeteta.

roditelji-djeca

Razlozi zbog kojih dijete odlazi iz svojih primarnih obitelji su brojni, iako se bilježe slučajevi napuštanja djeteta, te smrti roditelja, statistički su ipak najčešći slučajevi radi o zlostavljanju ili zanemarivanju djeteta, s tim da je čest problem i ovisnost roditelja o opijatima.

OSNOVNA RAZLIKA

– U Centru za socijalnu skrb prije svega gledamo na interes djeteta, a udomiteljstvo vidimo kao idealno rješenje za djecu koja ne mogu živjeti u svojoj obitelji. Podaci za Šibenik u nadležnosti CZSS govore o brojci od 13 udomiteljskih obitelji, od čega su većina srodničke obitelji i to najčešće bake – napominju iz Centra. Samo sa šibenskog područja osam mališana čeka na odgovarajuću roditeljsku skrb, a trenutno su smješteni u ustanovama za skrb o nezbrinutoj djeci.

U Hrvatskoj je udomiteljstvo neravnomjerno rasprostranjeno i nedovoljno razvijeno, a stručnjaci ističu važnost tzv. matchinga, odnosno dobrog spoja određene udomiteljske obitelji s karakteristikama i potrebama određenog djeteta kako bi se osigurala što brža i lakša adaptacija.

spica kolica tate roditelji

Udomiteljstvo prolazi kroz tri faze: razvijanje privrženosti, separacija i adaptacija. Izuzetno je važno ‘dopustiti’ djetetu period tugovanja zbog procesa separacije od obitelji, ma kakva ona bila, dok će proces adaptacije uvelike ovisiti o obitelji kod koje je dijete smješteno, ali i specifični potrebama svakog pojedinca.

Udomitelj može postati svatko tko zadovolji osnovne uvjete postavljene u Zakonu o udomiteljstvu, a to bi bila punoljetnost, stalno prebivalište u Hrvatskoj, te uređena stambena i financijska situacija. Podstanarstvo ili manja financijska primanja nisu prepreka, a zablude o zarađivanju putem udomiteljstva su točno to, samo – zablude.

– Svatko tko se odluči na udomiteljstvo, prima i određenu naknadu za pokrivanje troškova uzdržavanja djeteta, ali tu nije riječ o nekim velikim iznosima da bi se moglo govoriti o zaradi. Udomitelji prolaze školu i svojevrsnu obuku, dobiju dozvolu na pet godina, te su podvrgnuti nadzoru. Veliki problem je što udomiteljski status nije uređen, nema porodiljnog, a da je zakon uredio kako je riječ o radnom odnosu, mogli bi računati na veći broj ljudi koji bi se odlučili na udomljavanje. Udomitelji mogu udomiti do troje djece, a iznimne su situacije kada se radi djeci koja su u rodu, tada će se odobriti smještanje u istu obitelj jer, naravno, u interesu je ne razdvajati braću i sestre. Odrastanje u obitelji je drugačije nego odrastanje u domu. U domu je djeci sve uređeno, čeka ih ručak, večera… Iz doma izađu nesamostalni jer za njih sve obavlja netko drugi – pojašnjavaju iz tima za udomljenje i posvojenje pri šibenskom CZSS.

 

ŠIRENJE MREŽE UDOMITELJSKIH OBITELJI

djecak

Na udomiteljstvo se može odlučiti i osoba koja je u mirovini, godine nisu prepreka, dok god ispunjava osnovne uvjete. Zakon jedino ističe da razlika u godinama ne smije biti manja od 20, nit veća od 50 godina, a iznimka su opet srodnička udomljavanja. Česte su situacije gdje ljudi u određenoj životnoj dobi ostanu sami, imaju prostor na raspolaganju i odluče se na udomljavanje. Cilj je proširiti mrežu udomiteljskih obitelji kako bi se, u situacijama kada je potreban hitan smještaj, dijete moglo smjestiti u obitelj umjesto u dom.

– Kako kod posvojitelja, tako i kod udomitelja, mi tražimo prosječnu osobu, nikakve apstraktne uvjete koje je potrebno ispuniti. Osobe koje su završile niži stupanj akademskog obrazovanja su jednostavnije u komunikaciji, dok su visokoobrazovani ljudi ti koji imaju visoka očekivanja i postavljaju visoke kriterije, te teško posvajaju djecu. Živjeli u vili ili u stanu, nama je nebitno. Nedavno smo imali posvajanje gdje ljudi nisu postavljali nikakva pitanja, sjeli su u auto i došli. Prije njih je bilo devet odustajanja, a ovdje je riječ o paru koji ima minimalna primanja, minimalna očekivanja, ali su spremni pružiti maksimalno dobrote i topline, što je nama najvažnije – priča Mirjana Štampalija iz CZSS.

djeca111

Udomitelji u najvećem broju slučajeva govore o udomiteljstvu kao o zadaći koja nije lagana, ali je nevjerojatno ispunjavajuća. Plemenita je to odluka koja mijenja živote, sadrži veliku odgovornost te je iz tog razloga bitno dobro promisliti i voditi se onim što udomiteljstvo znači. Udomiti dijete donosi puno radosti i ispunjenja, ali donosi i brigu, strpljenje i puno rada. Bitno je da udomitelj prethodno odvagne koliko je spreman jer najgore je uzeti dijete i nakon kratkog vremena ga odbaciti. Djeca nisu roba koju možemo zamijeniti u dućanu uz predočenje računa.

Šibenski CZSS je među malobrojnima u Hrvatskoj koji surađuje s Centrom za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje Sirius. Riječ je o programu podrške razvoja udomiteljstva za djecu čiji je primarni cilj povećati broj udomiteljskih obitelji, i to primarno za područje centara s kojima surađuju i koji provode program. Riječ je o programu u trajanju od tri godine koji se počeo provoditi prošle, a osnovni moto je ne mijenjati svijet, već promijeniti život jednog djeteta.

Tko se odluči na postupak dobivanja udomiteljskog statusa, mora se javiti nadležnom centru za socijalnu skrb koji je osposobljen pružiti sve potrebne informacije vezane uz ovaj proces.

djeca_sport

IZ PRVE RUKE: Kako se snašla obitelj koja je udomila curicu

Iskustvo našeg sugovornika koji je udomio curicu više je nego pozitivno. Naš sugovornik je htio ostati anoniman jer se ne želi reklamirati s ovim što je napravio. Dijete je, kaže, udomio zbog sebe, ne zbog drugih. Njezina sreća i stabilan razvoj ono su što najviše znači, a ona je dio obitelji za cijeli život.

– Na ovo smo se odlučili spontano gledajući jednu emisiju na televiziji. Naravno, dosta smo razgovarali o tome kako međusobno, tako i s našom kćerkom i odluka je pala. Bilo je papirologije, svakako, ali komunikacija sa CZSS je bila odlična, dobili smo odgovore na sva pitanja i ne mogu naći nikakvu zamjerku na dužinu postupka. Naša kćer i udomljena curica su godinu dana razlike i izvrsno se slažu. Prije nas je bilo troje, sada nas je četvero. Na nju gledamo kao na dio obitelji jer ona to i jest. Naravno, i dalje održava komunikaciju s biološkom obitelji. Ima pozive na tjednoj bazi i ide u posjetu nekoliko puta godišnje. Završili smo tečaj udomljavanja, dobili smo dozvolu na pet godina koja se može produžiti i sada je naša obitelj veća za jednog člana. Reakcije obitelji i prijatelja su više nego pozitivne, mada, koliko sam upoznat, trend udomljavanja u Dalmaciji nije značajan – priča nam sugovornik.

Curica je, nastavlja, uz njegovu obitelj prošla puno toga u životu, ona je mlada, kaže, ali u duši stara.

djeca pjesacki

– Sada je dobila sigurnost, stabilnost i normalno djetinjstvo, ono što svako dijete zaslužuje. Imala je nekih fizičkih problema koji su se pojačavali zbog nestabilne situacije doma, ali sada je u puno boljem stanju. Živi u mirnom okruženju, ima prijatelje, u školi je dobra… Svi su je lijepo prihvatili i mogu reći da napokon živi djetinjstvo kakvo je trebala – zaključuje naš sugovornik.

 

Foto:sve ilustracija

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.