PROPADA 17 SREDNJOVJEKOVNIH PALAČA: Vlast nema hrabrosti za odlučne poteze

U šibenskoj gradskoj jezgri, osim niza drugih vrijednih građevina status spomenika kulture ima i 21 palača nekadašnjih šibenskih velikaških obitelji. Kao i većina ostalih građevina, i gradske palače uglavnom su ruševine. Točnije, u derutnom stanju je 17 tih objekata. Nedavno olujno jugo koje je porazbijalo prozore na Palači Divnić na Medulićevom trgu te u izravnu opasnost po život dovelo i prolaznike, otvorilo je i mnoga druga pitanja koja, osim trenutne sanacije postojećeg stanja, imaju mnogo veću težinu za sam Šibenik, Šibenčane ali i naše goste kojima se trudimo pokazati u najboljem svijetlu.Budimo realni, uređenje kulturnog građevinskog naslijeđa nije mali zalogaj. Prva prepreka je, naravno, privatno vlasništvo i nesređeni imovinsko-pravni odnosi, nakon toga postavlja se problem financiranja i na kraju – funkcije.

Zadnjih desetak godina, privatnom inicijativom, uredila su se dva prekrasna zdanja, Palača Pellegrini i Palača koju je obnovio optičar Topić, a palača Šižgorić-Galbiani, koja je u vlasništvu Biskupije, dobila je novo vanjsko ruho i izgled kakav zaslužuje. Prema najavama, kreće se i u obnovu palače Draganić-Marenci, a uskoro bi i Gradski muzej trebao krenuti u sanaciju palače Rossini.

– Gradski muzej Šibenik u vlasništvu je dviju palača, Kneževe, u kojoj se nalazi muzej, i palače Rossini, čija je unutrašnjost u lošem stanju pa bez obzira što smo dobili novac za izradu izvedbenog projekta za njenu obnovu, koja bi trebala koštati 20 milijuna kuna, predstavlja nam ‘trn u oku’ i jedva čekamo da i tu vrijednu građevinu obnovimo i stavimo u funkciju – govori nam ravnatelj muzeja Gojko Lambaša.

Problem palače Divnić, kuće Kečkemet, nije novijeg datuma.Da su s tim upoznati u svim relevantnim institucijama potvrdila nam je i Živana Stošić iz Konzervatorskog odjela.

-Mi smo s naše strane napravili sve što možemo. Izašli smo na teren, utvrdili postojeće stanje, te pošto se radi o objektu u privatnom vlasništvu, predmet proslijedili Gradu koji bi u okviru zakonskih mogućnosti trebao pronaći rješenje za palaču Divnić. Problem je to koji traje godinama, a uspjeli smo saznati kako je nakon smrti vlasnice, kuća sada u vlasništvu 9 nasljednika. Velika je šteta što se to još uvijek nije riješilo – govori Stošić.

ZAKON NA STRANI GRADA

palaca1

Ulaskom u Europsku uniju prihvatili smo ‘pravila ponašanja’ s kojima ćemo se usklađivati sigurno još neko vrijeme, ali privatno vlasništvo je kategorija koju smo poznavali i prije toga. Polazišnu točku za rješavanje konkretnog, ali i svih drugih, problema ovakve vrste, Grad Šibenik bi mogao pronaći i u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, odnosno, 31. članku u kojemu se navodi:

– Kad nadležno tijelo utvrdi da vlasnik ne postupa sukladno odredbama ovoga Zakona ili ne postupa s dužnom pažnjom, te prijeti opasnost od oštećivanja ili uništenja kulturnoga dobra, gradsko ili općinsko poglavarstvo na čijem se području kulturno dobro nalazi na prijedlog nadležnog tijela dužno je imenovati kulturnom dobru privremenog skrbnika.

Isto tako u članku se navodi da je ‘privremeni skrbnik dužan za račun i na trošak vlasnika poduzimati mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra koje mu odredi nadležno tijelo’. Osim toga, Zakon o vlasništvu također predviđa mogućnost hipotekarnog upisa na nekretninu od strane lokalne samouprave ukoliko ona prijeti sigurnosti prolaznika, a vlasnici je ne obnavljaju.

Unatoč tome nova gradska vlast ne namjerava posezati za privatnim vlasništvom. Tako se makar dade iščitati iz odgovora Tihe Paškova, gradskog pročelnika za gospodarenje imovinom Grada.

– Na tom području Grad kao institucija nije dosad intenzivnije radio i trenutno nismo u posjedu plana korištenja svojih prava iz Zakona o vlasništvu te očuvanju okoliša i zaštiti kulturnih dobara – kaže Paškov napominjući tek kako su oko palače Divinić, s početka ove priče, a čiji je Grad suvlasnik, svim suvlasnicima upućen dopis kojim traže da se uključe u sanaciju cijelog objekta, jer će u suprotnom zatražiti zabilježbu u vrijednosti radova. Paškov napominje da Grad ‘ne može ulagati u objekte koji nisu u njegovom vlasništvu, no može i mora stvarati pretpostavke kroz poboljšanja u komunalnoj infrastrukturi, što svakako jest jedan od prioriteta aktualne vlasti’.

NEDOSTAJE HRABROSTI

palaca3

Nema gradske vlasti koja se nije ‘očešala’ o staru gradsku jezgru te je u svim predizbornim kampanjama svojatala kao ružno pače s namjerom da će baš oni biti ti koji će učiniti ono što do sada nitko nije. Sve je zvučalo fantastično dok se nije pokazalo kako je to bio samo dio repertoara kojim su se prikupljale simpatije birača, a prema onome što vidimo, sva predizborna obećanja bila su ipak -samo obećanja. Nitko se zapravo ozbiljno nije uhvatio u koštac s problemom očuvanja stare gradske jezgre i nasljeđa koje ostavljamo budućim generacijama. Ni aktualni gradonačelnik Željko Burić, kao niti njegov pročelnik Paškov, još uvijek nema konkretno rješenje.

– Bio bih najsretniji da ta priča ide jednostavno – mi obnovimo palače pa se uknjižimo na vlasništvo, ali moramo znati da živimo u europskoj zemlji koja poštuje pravo vlasništva – kaže Burić.

Šibenik je grad s nevjerojatno velikim materijalnim bogatstvom i kulturnim nasljeđem. To nam nitko, na svu sreću, ne može oduzeti. Šibenik je isto tako grad s najvećim brojem kuća i palača spomenika kulture te starom gradskom jezgrom kakvu ima malo koji grad u Hrvatskoj i Europi. Samim tim bez imalo srama i straha mogli bismo se staviti uz bok jednom Dubrovniku, Veneciji ili bilo kojem drugom gradu koji tu titulu nosi gotovo tisuću godina. No, sustavna obnova zahtijevat će veliku hrabrost i odlučnost koji jedino mogu stoljetno blago sačuvati od propadanja. Hrabrost podrazumijeva i nepopularne mjere, a hoće li aktualna vlast za to imati hrabrosti, to tek ostaje za vidjeti.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.