Kakva je dosad bila vatrogasna sezona i što očekujete u kolovozu? Velika proljetna kiša pogodovala je bujanju vegetacije, što vam sada predstavlja probleme. Jeste li spremni za sve što vas čeka?
Moramo biti i jesmo spremni. Ovogodišnja vatrogasna sezona, statistički gledano, puno je bolja nego prošlogodišnja. U ovo vrijeme prošle godine imali smo 1.531 intervenciju, a u ovoj godini je to tek 673. Kad gledamo požare otvorenog prostora, u prvih sedam mjeseci 2012. imali smo 776 intervencija, a ove godine u istom periodu tek 239. Ovakav pad možemo zahvaliti nedostatku proljetnih požara u trećem i četvrtom mjesecu, a i svakodnevna kiša nam je olakšala posao. Međutim, kao što ste kazali, sada se pojavljuje jedan drugi problem, koji je itekako bio vidljiv na požaru koji smo imali prošli tjedna na području Vodica. Zbog česte kiše vegetacija je toliko nabujala (trava do metar i pol visine op.a.) da na neka područja nismo mogli proći vozilima. Požari se šire brže nego prije i intenzitet im je puno jači. Primjerice, Vodički požar gasilo je 28 vozila, 85 vatrogasaca i čak osam letjelica i jedva smo držali kontrolu. Samo ta jedna intervencija koštala nas je 900.000 kuna. Stoga se dade naslutiti da bismo u kolovozu mogli imati problema, ali spremni smo i za taj dio.
RIZIČNI VODIČKI TROKUT
Koliko je čest ljudski faktor kad su požari u pitanju?
I prečest. Neka područja u posljednjih pet, šest godina stalno gore. Primjerice, nemoguće je da se na vodičkom području u sezoni slučajno dogodi 50 do 60 požara, a da u to nije uključen ljudski faktor. Posebno problematično je područje takozvanog trokuta Vodice – Šibenski most – Mrdakovica, potom Skradinsko područje i Miljevački plato. Moram napomenuti da je prostor Šibensko-kninske županije, temeljem državne procjene ugroženosti, područje gdje je intezitet širenja požara otvorenog prostora najveći na teritoriju RH. Kad, recimo, izbije požar na Miljevačkom području vatra se zna širiti takvom brzinom da se nema vremena puno razmišljati koje će se snage angažirati. U roku od 15 minuta do pola sata vatra je već na frontu od kilometra i ne znate kako će se situacija razvijati.
Naša županija je još uvijek velikim dijelom minirana. Sporazumom između Ministarstva obrane i Državne uprave za zaštitu i spašavanje kanaderima se brani gašenje takvog područja. Dosad se tog sporazuma nitko nije pridržavao, ali sada se to mijenja. Što to znači za vas vatrogasce i koliko će posao biti otežan?
U Šibensko-kninskoj županiji još je oko 44,1 kilometara četvornih minski sumnjivog područja. Od toga je većina područja pod makijom i kršem. Kritično je skradinsko i drniško područje, ali i vodičko zaleđe. Što reći? Prošli tjedan smo imali požar u Sonkoviću, 150 hektara opožarene površine, kanader je došao tek kad je vatra izašla van minski sumnjivog područja. Sve ove godine nije bilo problema, kanaderi su gasili minirana područja bez problema, a eto, od sada zbog vlastite sigurnosti to više ne rade, iako nikakvih incidentnih situacija na našem području nije bilo, a nisam čuo da ih je bilo i u drugim županijama. Sve što sada vatrogasci mogu činiti je čuvati vatrenu liniju da se požar ne širi i to na sigurnosnoj razdaljini od oko 150 metara od minski sumnjivog područja. Rezultat? Nažalost, na takvim područjima imat ćemo višednevne požare i puno više opožarene površine, zatvorene ceste…
Koliko je ugrožen NP Krka?
Puno, samo lani je bio jedan požar iza Bratiškovaca koji se širio velikom brzinom prema Nacionalnom parku. Da se tada nije djelovalo iz zraka baš u jednoj zoni gdje je bilo minski sumnjivo područje, požar bi ušao u sam NP Krka. Čeka nas pakleni kolovoz jer zbog ovog pravilnika mogu nam se dogoditi i višednevna zatvaranja autoputa kod Skradina, točnije na 308. kilometru potom na 311., problematična je i cesta Skradin-Bribirske mostine. Stanje će, svakako, biti vrlo komplicirano.
Ima li Šibensko-kninska županija dovoljno vatrogasaca?
Raspolažemo sa četiri Javne vatrogasne postrojbe sa 120 profesionalnih vatrogasaca, 25 DVD-a sa 180 dobrovoljnih vatrogasaca, plus od 150 do 200 ljudi iz vatrogasne pričuve. Znači, trenutno imamo 500 operativnih vatrogasaca koji ispunjavaju sve propisane uvjete za vatrogasca. Mislim da nas u ovom trenutku ima dovoljno, ali naravno, konstantno se radi i na popunjavanju postrojbi s novim članovima.
OPĆINE BEZ VATROGASNOG SUSTAVA
Ima li Šibensko-kninska županija još uvijek općina koje nemaju vatrogasna društva?
Općine Bilice, Tribunj, Civljane i Unešić još uvijek nemaju ustrojenu vatrogasnu zaštitu, iako bi to sukladno zakonskoj regulativi trebale imati. Vatrogasna zajednica pokrenula je incijativu za osnivanjem novih dobrovoljnih vatrogasnih društava te se nadam da ćemo do kraja ove godine uspjeti u nekim općinama i osnovati vatrogasnu postrojbu.
Kakva je tehnička opremljenost vatrogasaca, što je dobro, a što je loše?
Iskreno, s obzirom na krizu, opremljenost nam je dosta dobra. Ipak moramo biti svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Trenutno na području županije postoji 110 vatrogasnih vozila koja su kompletno opremljena.
Svakodnevnim korištenjem vatrogasne opreme, cijevi naprtnjače, mlaznice… Dolazi i do oštećenja opreme što nam pravi velike troškove tako da gotovo svakodnevno nabavljamo određenu opremu sukladno trenutnoj potrebi. Prošli tjedan vatrogastvo Šibensko-kninske županije bogatije je za dva vozila, novo navalno vozilo za potrebe Dobrovoljnog vatrogasnog društva Dubravice te autocisterna za Dobrovoljno vatrogasno društvo Biskupija. Slijedeći tjedan očekujemo isporuku šumskog vatrogasnog vozila u Pirovac. Bitno je naglasiti da, kad se zareda veliki broj intervencija, vatrogascima uvijek nešto fali i falit će… Ali ništa to nije zabrinjavajuće.
Kako je kriza utjecala na vatrogastvo?
Dosta, rekao bih i previše. Puno se o tome pričalo kroz izmjene Zakona o vatrogastvu. Primjerice, svake godine se smanjuju doprinosi za opće korisne funkcije šuma, a tim novcem smo opremali vozila. Izgubili smo i povrat PDV-a na vatrogasnu opremu, a to su bila velika novčana sredstva jer, kad kupite vozilo od milijun kuna, povrat PDV-a nije zanemariv. Sada jednostavno plaćamo sve.
Prošlo je i dosta godina od kornatske tragedije. Je li se od tada do danas išta promijenilo u vatrogasnom sustavu?
Doslovno ništa, osim što se od kornatske tragedije puno priča(lo) o Zakonu o vatrogastvu. Kao što vidite, niti jedna vlast nije se s tim htjela uhvatiti u koštac. Bilo kakva izmjena Zakona nosi i obvezno zadiranje u državni proračun, tako da sam mišljenja da ćemo još čekati bilo kakve izmjene navedenog zakona.
Svaki naš izlazak na teren jer izlaganje života, a sve što možemo je poduzeti su sve propisane mjere zaštite. Ono što svima mora biti jasno jest da vatrogasac mora doći blizu vatre, ponekad i ući u vatru i odraditi svoj posao. A zakon? Kakav je, takav je, no mora se poštivati i ne smije se od njega bježati. Ono što nije propisano Zakonom, propisano je drugim podzakonskim aktima, primjerice Planom intervencija kod velikih požara otvorenog prostora na teritoriju RH, tako da se u niti jednom trenutku ne može kazati tko je, a tko nije nadležan za vatrogasnu intervenciju.
Kad je riječ o slanju maloljetnika na požarište, kakva je situacija danas? Civili na požarima su, prema vašem mišljenju, poželjni ili ne?
Maloljetnika kao članova vatrogasnih postrojbi na požarima sigurno nema. Kontrole su stroge i odvijaju se na nekoliko razina. Inače, kada se gase velike površine vatrogasci su najsretniji kada nema civila na požarištu. Jer mi znamo sigurnosne mjere, a oni ne… Stoga, ovim putem bih zamolio sve stanovišno da nas puste da odrađujemo svoj posao, i ako se nađu na požarištu, da stoje pokraj svojih kuća ili na određenoj sigurnosnoj udaljenosti od djelovanja vatrogasnih snaga.
OZLIJEDE NORMALNA STVAR
Na posljednjem gašenju požara u zaleđu Vodicama imali ste i lakše ozlijeđenog vatrogasca. Je li to iznimka ili čest slučaj?
Od kornatske tragedije do danas, sva sreća, nismo imali teških ozljeda pri intervencijama. Prosječno imamo jednu ili dvije lakše ozljede vatrogasaca godišnje. Lani nam je, primjerice, vatrogasac stradao zbog mine i to na području koje nije bilo minski sumnjivo. Gasili smo na Danilu poviše zone Podi kod vjetrenjača i dogodilo se to što se dogodilo. U zaleđu Vodica od velike količine dima i pepela mladić je imao probleme s očima pa mu je trebalo hitno ispiranje. Da je riječ o bezazlenom slučaju govori činjenica da se vatrogasac odmah nakon medicinske intervencije vratio na posao u Vatrogasni dom.
Danas se svi žale zbog malih plaća. Kakva je situacija u vatrogastvu?
Jesmo li zadovoljni ili nismo? Hm, uvijek bismo htjeli više. Mislim da je trenutno najbitnije da mi tu plaću imamo i da je ona redovita. Sezonski vatrogasac ima plaću cca 3.500 kuna i naravno da je ta plaća premala za onaj dio obaveza koji vatrogasac svakodnevno obavlja. Profesionalni vatrogasac, s druge strane, ima plaću oko 5.000 kuna. Sve su to plaće koje bi mogle i morale rasti. Ono što se hitno treba učiniti jest u nekim segmentima izjednačiti status profesionalnog i dobrovoljnog vatrogasca jer se to nikad nije riješilo. Točno se trebaju definirati prava profesionalnog i, naravno, dobrovoljnog koji trenutno nema – nikakvih prava.
