Tri puta tjedno glavnu dvoranu u ‘Mimincu’, bivšem ‘Partizanu’, ‘okupiraju’ ritmičarke Gimnastičkog kluba Šibenik. Istovremeno, nešto niže, u manjoj dvorani, svoj trening sportske gimnastike odrađuju dječaci iz istog kluba. Međutim, ovog puta prednost smo dali damama. S razlogom. Naime, djevojčice iz ovog kluba redovito donose medalje s regionalnih natjecanja, nerijetko i s državnih, pa je bio red da vidimo kako se ‘kale’ te medalje. Posjetili smo ih na jednom od treninga. I dok je pedesetak djevojčica, od onih najmlađih iz baby kategorije, pa do onih najiskusnijih, seniorki, pod stručnim nadzorom trenerica Nene Tešulov i Ivančice Jakoliš, izvodilo na velikom bijelom gimnastičkom tepihu špage i ostala čuda s tijelom, savijalo se i izvijalo, kao da su od gume i kao da nemaju niti jedne košćice, mi smo malo ‘prodivanili’ s ‘glavnom i odgovornom’, predsjednicom GK Šibenik Zoricom Tešulov. Gospođa Tešulov u klubu je već tridesetak godina, tijekom kojih su kroz GK Šibenik prošlo generacije i generacije ritmičarki.
– U klubu danas trenira pedesetak curica podijeljenih u kategorijama baby, mini, mlađe kadetkinje, juniorke i seniorke. Ono što nas veseli jest da nam je ove godine poraslo članstvo jer nam je manjkalo djevojčica u baby kategoriji, tako da smo se sada i tu ekipirali pa smo pokriveni u svim uzrastima – za početak će Zorica Tešulov. Kao tipičnom muškom sportskom fanu, koji priznaje samo sportove s faulom, zamolio sam je za malu školu ritmičke gimnastike.
– Osim po spomenutim dobnim kategorijama, ritmička gimnastika se, kada je riječ o natjecanjima, dijeli na tri programa – A, B i C. A program je najzahtjevniji, dakle vrhunski program, to je ono što gledamo na svjetskim i europskim prvenstvima, odnosno, na olimpijskim igrama, kao i općenito na međunarodnim natjecanjima. Slijedi B program kojeg radi većina hrvatskih klubova, pa tako i mi, a podrazumijeva tri, četiri treninga tjedno po dva sata. Izuzetak je Vindija Varaždin, najbolji klub ritmičke gimnastike u Hrvatskoj, u kojem rade dvije trenerice iz Rusije, te jedna balerina. Djevojčice u tom klub treniraju svaki dan, tri sata ujutro, tri sata popodne. Dakle, oni su korak ispred ostalih. C program je, pak, školski program. Naravno, tu je i podjela po rekvizitima. Njih je pet – vijača, lopta, obruč, čunjevi i traka – upoznala nas je gospođa Tešulov s osnovama ritmičke gimnastike, koji je, naravno, ekskluzivno ženski sport.
‘BUVLJACI’ NA NATJECANJIMA
A upravo su rekviziti ti zbog kojih je ritmička gimnastika na glasu kao skup sport. Malo nas je šokiralo kada smo čuli kako se kreću njihove cijene. Kao i cijene dresova, trikoa.
– Recimo, jedna nova ‘Sasaki’ lopta stoji od 120 eura pa nadalje, dok se trikoi sa Swarowski kristalima kreću od 300 eura, pa nadalje. Da, ovo je vrlo skup sport, a važno je istaknuti da su rekviziti i trikoi vlasništvo natjecateljica, što znači da ih same kupuju, točnije, njihovi roditelji – kaže predsjednica kluba. A znate li kako su klubovi doskočili toj skupoći? Buvljacima na natjecanjima!
– Rekviziti su proporcionalni uzrastu, odnosno, visini natjecateljice, postoje propisane mjere obruča, trake, vijače, što znači da ih djevojke s vremenom prerastu. Stoga se na natjecanjima organizira neka vrsta buvljaka, gdje klubovi izlože rekvizite i trikoe, i onda se trguje. Tako se na tim ‘buvljacima’ polovne lopte mogu pronaći po cijeni od 60 eura. Naravno, rekviziti i trikoi nasljeđuju se i među članicama jednog kluba, kada ih jedna natjecateljica preraste, proda ih nekoj mlađoj kolegici – otkriva nam Zorica Tešulov.
Razgovor smo nakon toga nastavili s trenericom Ivančicom Jakoliš. Za početak nas je zanimalo, koji je od rekvizit najzahtjevniji, kojeg je najteže savladati?
– Teško je generalizirati jer dosta toga ovisi o samim gimnastičarkama, njihovim preferencama, ali smatra se kako je obruč najlakši. Neki redoslijed nakon toga bi bio lopta, vijača, čunjevi i na koncu traka kao najzahtjevniji rekvizit – objašnjava nam Ivančica Jakoliš.
VIZUALAN EFEKT
Dodaje kako je ritmička gimnastika prekrasan sport za djevojčice.
– Trenirajući ovaj sport djevojčice dobivaju osjećaj ritma, gracioznost, ljepotu pokreta, a neki preduvjeti su da djevojčice imaju duge ekstremitete, dakle ruke i noge, a poželjno je i da su ritmičarke više. Vizualan efekt je vrlo važan, mora se paziti da se izgled trikoa slaže s bojom rekvizita, sva to utječe na končanu ocjenu kod sutkinja – upoznala nas je trenerica Jakoliš s još nekim tajnama ‘zanata’. Vrlo bitan element u ritmičkoj gimnastici je, naravno, i glazba. Naime, vježbe se izvode uz minut i pol snimljene glazbe, a i po to se pitanju moraju pratiti trendovi.
– Vježbe se uglavnom izvodi uz klasičnu glazbu, a kao i većinu ostalog, i glazbene trendove u ritmičkoj gimnastici nameću velesile u ovom sportu poput Rusije, Bugarske, Ukrajine, Rumunjske. S obzirom da trenutno vladaju Ruskinje i Bugarke, u modi su ruski klasici, neki bugarski narodni melos. Može se vama to ne sviđati, ali želite li dobro proći kod vrhunskih sutkinja morate se prilagoditi – ističe Ivančica Jakoliš.
Otkrila nam je još jednu zanimljivost. Naime, GK Šibenik jedini je klub u Dalmaciji koji trenutno ima natjecateljice u seniorskoj konkurenciji – Anteu Leu Luketu, Doroteu Kovač i Anamariju Pletikosu.
– To znači da su nam na regionalnom natjecanju zagarantirane sve tri medalje, ha-ha – našalila se Ivančica Jakoliš. Međutim, daleko od toga da je zbog toga sretna, jer bi kao istinska zaljubljenica u ovaj sport htjela da se što više djevojčica bavi ritmičkom gimnastikom, jer te konkurencija tjera da budeš bolji.
– Jako je teško zadržati djevojke od 15 do 18 godina u ritmičkoj gimnastici, općenito u sportu. Valjda to dođe s pubertetom, djevojke u tim godinama imaju neke druge interese. Eto, mi imamo tu sreću da su Antea, Dorotea i Anamarija totalno zaljubljene u ovoj sport, da predano treniraju, pa se nadam da će još dugo biti s nama – kaže Jakoliš.
Iako ritmičarke Šibenika praktički tijekom cijele godine imaju natjecanja, špica sezone počinje im u ožujku, kad će zaredati regionalna, a nakon toga i državna natjecanja. A da su im ambicije u predstojećoj sezoni i te kako velike, govori i podatak kako su tijekom nedavnih priprema u Svetom Martinu na Muri angažirali jednu rusku trenericu iz varaždinske Vindije.
– U novu sezonu idemo s novim vježbama, pa smo odlučili angažirati vrhunsku stručnjakinju iz Rusije. Sada je na našim djevojkama da ih uvježbaju do kraja i onda ‘zablistaju’ već na prvom regionalnom natjecanju u ožujku – zaključila je Ivančica Jakoliš.
U Hrvatskoj 11 klubova ritmičke gimnastike
Popularnost ritmičke gimnastike u Hrvatskoj nije na zavidnom nivou. Naime, u Hrvatskoj trenutno djeluje tek 11 klubova, od toga dva u Šibeniku. Naime, kao što je poznato, uz GK Šibenik, u Krešimirov gradu djeluje i GK Dišpet. Dva kluba postoje i Kaštelama, a po jedan u Zadru, Splitu, Puli, Varaždin, dok u Zagrebu postoje tri kluba ritmičke gimnastike
