Anita Slavica i Nataša Periša dvojac su koji već dugi niz godina vodi knjižaru ‘Matica’. Nakon što je knjižara prije godinu dana preselila s obale u stari dio grada zahvaljujući Gradu Šibeniku i njegovom nastojanju revitalizacije povijesne gradske jezgre, tih je nekoliko kvadratnih metara u ‘zakutnoj’ ulici Ivana Pribislavića, što spaja gornju Kalelargu s Trgom Andrije Medulića, postalo vitalnim organom šibenske kulture koja se uspješno nosi vjetrenjačama ekonomske krize.
Nastojanja knjižare ‘Matica’ da proširi svoje djelovanje prepoznalo je i Ministarstvo kulture kada je pristalo financirati projekt ‘Susreti s autorom u knjižari Matica’. U čemu se krije tajna njihovog uspjeha, otkrila nam je Nataša Periša.
ČITANJE OD MALIH NOGU
Ne možemo se oteti dojmu kako je knjižara ‘Matica’ ove godine postala vitalnim dijelom šibenske kulture, a sve to zahvaljujući projektu ‘Susreti s autorima u knjižari Matica’. To što ste dobili takav dojam znači da smo mi ostvarili naš san jer smo preseljenjem u ovaj novi prostor dobili mjesto gdje možemo održavati takva događanja. Željeli smo da knjižara ne bude samo mjesto gdje će ljudi kupovati knjige, nego da se ‘čitači’ knjiga međusobno druže, a onda, odjednom ove godine sinula nam je ideja da napravimo ‘Susrete s autorima u knjižari Matica’. Krenule smo u taj projekt sa željom da u našu knjižaru zaista počnu dolaziti i stari i mladi, svi. To se i dogodilo.
Zapravo, zanimljivost jest što su roditelji na predavanje Davora Rostuhara dolazili u pratnji svoje djece, a na predavanju Krešimira Mišaka bilo je toliko zainteresiranih da je dio publike morao stajat vani, na ulici.
Naše smo ‘Susrete’ počeli s predstavljanjem knjige ‘Kako zdravo odrastati’ autorice, naše sugrađanke gospođe Bralić i to nije slučajno jer je u toj knjizi jedan dio posvećen čitanju kao važnom dijelu djetetova odrastanja. Dijete koje nauči čitati u ranoj dobi, dijete koje nauči držati knjigu u rukama kasnije je puno otvorenije prema bilo kojoj vrsti učenja. Mi smo ovdje htjele početi priču o čitanju od malih nogu tako da čitanje ponovno postane ‘in’ jer se čitanjem kod djece razvijaju sposobnosti da ona prihvaćaju nova znanja, da razvijaju maštu, a to je veoma važno.
Zanimljivo je da ste s tim krenuli u godini kada je izašao podatak da Hrvati čitaju ispod europskog prosjeka.
Sad ću vam reći nešto iza čega stojim, a govorim iz svog iskustva – ma koliko Šibenik uvrštavali u statistike, stavljali u prosjeke, a to bi mogla reći i Gradska knjižnica ‘Juraj Šižgorić’, u Šibeniku imamo jako dobre čitače. Imamo puno čitača. Nažalost, nemamo mnogo ljudi s dovoljno novaca da bi kupovali knjige, tako da je ovaj naš projekt skoro na rubu znanstvene fantastike jer nekako opstajemo. Ali, Šibenčani su čitači. Izuzimam ih iz hrvatskog prosjeka. Ovdje, u Šibeniku, knjige su tražene i to one koje su kvalitetne. Znači, imamo kvalitetne čitače, ljude koji imaju naviku čitanja knjiga.
Zapravo, vaš je projekt financijski podržalo i Ministarstvo kulture.
Točno. Dogodilo se to igrom slučaja. Odradile smo taj prvi ‘Susret’ s gospođom Bralić i nakon toga slučajno smo naišle na podatak da Ministarstvo kulture daje potporu za projekte u kulturi. Krenule smo s našim planom, napravile elaborat, dale ga ministarstvu na uvid i oni su ga prepoznali kao nešto veoma važno. Moram se zahvaliti našem sugrađaninu Ivi Brešanu koji se odazvao kad smo održavale ‘Noć knjige’. Odmah je pristao i gospodin Pero Mioč koji je vodio program s njim. Dakle, ovdje smo imali veličinu poput profesora Brešana.
DRUŽENJE S KNJIGOM
Imate li konkretne planove za nadolazeću godinu?
Iduće godine krenut ćemo s istom ovom pričom, ali malo sistematičnije. Naime, ljeto nas je iznenadilo. Mislile smo održavati ‘Susrete s autorom’ zadnje subote u mjesecu, ali onda je došao šesti mjesec i više nikog nije bilo u gradu, pa smo to morali ‘odložiti’ za jesen. Ali, iduće godine, krenut ćemo, najvjerojatnije, s dva paralelna programa. Imat ćemo još jedan projekt, ako uspijemo jer nas dvije radimo sve. Imat ćemo goste kao što su bili gospođa Bralić, Mišak, Brešan, Rostuhar i tako. Imat ćemo zvučna imena, ali s druge strane, pokušat ćemo približiti čitanje mlađoj populaciji. Ne znamo kako će to izgledati, ali namjera nam je dovesti mlađu publiku u knjižaru. Nešto ćemo izmisliti.
2012. godina je na izmaku. Možete li staviti točku na ‘i’ i reći koliko ste zadovoljni s proteklih tristo i nešto dana?
Mi smo 2011. godine preselili u ovaj prostor, znači ovo je prva godina koju smo odradili ovdje. Meni je osobno ovaj prostor drag. Osjećam da je i Šibenčanima draži, topliji, veći i ugodniji. Zadnjih mjesec dana preslagale smo knjižaru pa će sad snalaženje među knjigama biti još jednostavnije za kupca jer želimo da su što samostalniji. Zapravo, ovdje ne govorimo o kupcima, nego posjetiteljima knjižare, jer bit ove knjižare nije da se samo kupuju knjige, iako od toga, u konačnici, živimo, ali želimo da ljudi steknu naviku druženja s knjigom u ovom prostoru. Ovdje se može listati, čitati. Imamo fotelje, kauče gdje se može opušteno sjediti, nitko nikomu neće reći ništa, ako se ovdje sjedi i čita. To druženje s knjigom je jako važno.
