– U prostorije šibenskog Caritasa trenutno se na dnevnoj bazi hrani osam beskućnika, a ta brojka zna se popet i do deset- kaže ravnatelj šibenskog Caritasa Miljenko Jukić, povodom Svjetskog dana beskućnika koji se obilježava koji se obilježava svake godine na 10. listopada.
TEŠKE ŽIVOTNE PRIČE
Suprotno uvriježenom mišljenju da beskućnici obično dolaze ‘sa strane’, u Šibeniku je situacija potpuno drukčija, te su skoro svi beskućnici iz grada ili bliže okolice.
– Radi se o različitim, ali uvijek teškim životnim pričama i sudbinama. Međutim, mi zapravo i ne želimo puno propitivati beskućnike zašto su završili na ulici, mi smo tu prije svega da im pomognemo, ne postavljamo suvišna pitanja- kaže Miljenko Jukić.
Ono što je glavni problem tih ljudi i Šibenika je činjenica da u gradu nema uređenog prihvatilišta i prostorija za prenoćišta za beskućnike, pa se oni snalaze kako znaju i umiju. Kako kaže Jukić, oni se uglavnom snalaze tako da zamole prijatelje za prespavati noć. Međutim, to nikako nije dugoročno rješenje, zna se često dogoditi da prijatelje koji put ne nađu, pa moraju spavati vani, uglavnom na željezničkom i autobusnom kolodvoru. S tih mjesta ih često zna tjerati policija, pa je problem nedostatka prihvatilišta najizraženiji za hladnih zimskih dana.
PO UZORU NA RIJEKU
– U Splitu postoji prihvatilište, u Zadru također, a po mojim saznanjima najbolje je organizirano ono u Rijeci, koje prihvaća najveći broj beskućnika. Tako da mi je riječko prihvatilište model po kojem bi htio otvoriti jedno i u Šibeniku. I po tom pitanju nešto se kreće, tražimo adekvatan prostor u gradu koji ćemo urediti. Pitanje je jedino vlasničkih odnosa, ali ne bi imali ništa protiv da nam Grad Šibenik ustupi neki od prostora na dugoročni najam- kaže ravnatelj šibenskog Caritasa.
Ne bi bilo problema ni sa radnom snagom, ima već veliki broj mladih volontera koji pomažu i u pučkoj kuhinji, te bi rado pomagali i u budućem prihvatilištu.
