ŠIBENSKA BENEDIKTINKA SESTRA FORTUNATA: Jadno i žalosno da smo dotle došli da se čak i hostije uvoze.

1. Sestro Fortunata, fala Bogu da sam vas dobio. Moram vas se požaliti da sam nedavno radio temu o prevelikom uvozu kruha u Hrvatsku i pronašao podatak da uvozimo čak i hostije. Sjetio sam se da ih i vi radite u samostanu pa me zanima je li njihova proizvodnja toliko komplicirana da i njih moramo uvoziti?

– Nikakvog kompliciranja nema u proizvodnji hostija, to je nešto najjednostavnije. Što reći? Pa to je tako jadno i žalosno da smo dotle došli da se čak i hostije uvoze. Tuga pregolemaaa, kad promislim što se sve uvozi, a imamo bogomdanu zemlju i naš dobri i radišni narod. Pokazali smo kroz povijest a i sada da smo, kao što sam rekla, radišni narod. Imamo stručnjake, radnike, sportaše u samom svjetskom vrhu. Samo nam treba dobra organizacija, lipo se pokazalo ove zime s neretvanskim mandarinama; svima dobro, proizvođačima i kupcima.

2. A vaš recept za izradu hostija i postupak?

– Ništa posebno. Obična voda i pšenično brašno. U posudu se stavi voda i brašno, mikserom izmiješa smjesa gustoćom slična kao za palačinke, ugrije se, zapravo, stavi u struju aparat za pečenje istih hostija. Aparat je iz dva dijela, gdje se na donju plohu stavi tijesto i brzinski poklopi s gornjim dijelom aparata, sve se radi brzo jer je tanak list iz kojeg se poslije režu posebnim nožem okrugle hostije.

3. Treba li na što posebno paziti da bi hostija bila hrskava i kvalitetna?

– I te kako treba paziti na kvalitetu hostije. Da bi bila hrskava, odmah iza pečenja treba je rezati i stavljati u najlonske vrećice koje se stavljaju u dobro zatvorene kutije.

4. Zanima me koliko ih proizvodite i koja je proizvođačka cijena jer bi možda na njihovoj izradi posao mogli naći i neki nezaposleni?

– Kod nas je mala proizvodnja, opskrbljujemo mali par župa naše biskupije. Tako da tu stvarno ne možemo govoriti o nekakvoj dobiti, tu zaista nema nikakve zarade. Za veću proizvodnju i uključenje nezaposlenih potrebna su odgovarajuća sredstva koja za sada mi nemamo. Nikada se ne zna što budućnost nosi, u našim benediktinskim samostanima po europskim zemljama upravo na tome rade civilne osobe.

5. Ako ništa drugo, barem ćete od aparata za izradu hostija starog 160 godina imati koristi u vašoj galeriji Zbirke samostana. Što ste još tamo izložili i kakva je posjećenost?

– Sigurno će se taj stari aparat pridružiti ove godine drugim stvarima u Samostanskoj zbirci. Izloženo je nekoliko kvalitetnih slika, raspela od kojih je jedno oslikano raspelo iz 14.-15. st., a ono što je najvrednije je obojani kip Majke Božje od pečene gline iz 12.-13. st. Slaba je posjećenost, slučajni prolaznici uđu, pogledaju i ostaju zadivljeni. Sam prostor je bogomdan, kuća je građena na litici – stijeni koju smo tako i ostavili, ništa ne dirajući.

6. Pročitao sam da ste počeli i s izradom šibenskih kapa i borite se s uvoznom konkurencijom iz Kine. Što vaše kape imaju, a uvozne neće nikad?

– Kape smo počeli raditi devedesetih, kad smo zatvorili dječji vrtić. Pokušavamo se boriti s kineskom konkurencijom, ponavljam do iznemoglosti, mi Hrvati smo žilav Božji narod, uvjerena sam uspjet ćemo; tu je Majka Božja koja nas štiti. Ma mogu Kinezi raditi, ali stvarno nemaju ono što mi imamo, imamo ljubav začinjenu molitvom u svakom radu i zato Kina nikada vjerno neće napraviti našu šibensku tradicionalnu kapu, autohtoni suvenir ovoga kraja molitvom obasut.

7. Malo po malo vidim ja da vi imate cijelu manufakturu. Jeste li spremni za to plaćati i porez, kako se najavljuje?

– Ma tko je to vidija ne plaćati porez? Zakona se moramo pridržavati, sam Isus nam govori: ‘Dajte caru carevo a Bogu Božje’, stvarno tu nema nikakve mudrolije.

8. Eto vidite što se dogodi kad inače zatvoreni red postane transparentan za javnost koja sada zna što se radi iza zidina. Da li vas zbog toga kritiziraju?

– Ništa tu nema spornoga. U našem pravilu starom 1500 god. u 53. poglavlju Sv. Otac Benedikt piše: ‘Svi gosti koji nam dolaze neka budu primljeni kao Krist, jer će On reći: Gost bijah i primiste me’. Ljudi nas mogu kritizirati jer ne poznaju naš Red i naše Pravilo po kojem nastojimo živjeti.

9. Sad se u meni budi zločesti župnik koji se pita: Pa što će vam ta vražja Facebook stranica?

– Hm. Otvarajući Facebook stranicu namjera nam je bila da prvenstveno prezentiramo Samostansku zbirku. S njom smo dobili više poznanstava, širi krug ljudi. Općenito, ne sviđaju mi se neukusni komentari, ta vrijeđanja, nije demokracija da se nekoga blati, vrijeđa.

10. Otkad smo se zadnji put čuli, promijenila su se čak dvojica papa. Kako ste doživjeli Benedikta, čime vas fascinira Frane ili Franjo?

– Benedikt je za mene živući svetac. U svom životu i radu provodio je ono naše sveto geslo: ‘Moli i radi’. Tih nenametljiv, a koji intelekt! Papa Franjo me fascinira svojom neposrednošću. Ono što govori to i sam živi. Ako itko drugi, mi redovnici/ redovnice moramo ga slušati i živjeti svoje zvanje i odabranje.

Izvor: Jutarnji.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.