Bilo je oko dva sata popodne kad smo se gospođa Suzana i ja dogovorile naći na kavi i popričati malo o crticama iz njenog života. Suzana Vincetić poznato je gradsko lice jer godinama radi u Čistoći -od javnog wc-a, pa sve do sadašnjih relacija u samom centru grada, Suzana kaže da je u svojoj službi prošla grad uzduž i poprijeko.
Rođena Crničanka, nasmijana i pozitivna, izvadila je tabakeru, zapalila cigaretu, naručila capuccino i počela odmah sa biserima iz 21-godišnjeg radnog staža.
-Ženo moja, bilo ti je tu svega, kad bi pričala sve sidile bi ode još pet uri! Evo sitila san se kako je uša jedan stari čovik i priča s nekim. Ajde kaže, šta ti je danas? Prije si normalan bija, a sad nećeš da izađeš, ajde više! Kad izlazi on sam, nikog nema s njin, a šta misliš, ženo moja, s kin je priča- i smije se na sav glas. – Biće je ima problema s prostatom- zaključin ja.
Zanimalo me kakvi su zapravo ljudi kad radiš takav posao, na što ona ozbiljno odgovara:
–A imaš dobrih ljudi koji se mogu pribrojat na prste, al’ moran reć da je bilo lipih situacija. Jedan dan je došla Poljakinja i bilo joj je slabo, povraćala je cili dan. Auto joj je bilo na Poljani, muž i dica otišli šetat po gradu a ona, jadna, stalno u zahod. Na kraju je moj muž iša s njima u bolnicu, do ponoć je bija s njima. Sutra ujutro čekala me poruka na radnon mistu da je sve u redu, zahvala i stavili mi 20 eura –
-Znalo je bit daj vode, daj cukra, nije mi dobro, sićan se bila je isto jedna naša iz grada došla s pijace da joj je slabo. Ja joj dala vode i zvala muža da dođe po nju, i sutradan čovik donija 20 deka kave i bombonjeru –
Počela je Suzana raditi u Čistoći odmah nakon srednje škole, i kaže da su joj dogodine u ožujku pune 22 godine staža. Kada radi ujutro radni dan joj počinje zvonjavom mobitela u 4:20.
-Budna san oko 4 i 20, dignen se, stavin kavu, pa u kupatilo, kava prokuva i ladi se. Probudin muža i onda na tanane pijemo kavu do negdi pet i po, a onda se ki manijak oblačin zadnjih pet minuta. Ma kava se mora popit, al’ ne volin kad me muž pita šta ćemo za ručak, digne mi se kosa na glavi – smije se Suzana.
Pitam je, kad već spominjemo muža, kako su se upoznali, a ona me već priprema da o tom može dugo pričati.
-Ma pričajte vi teta Suzana, nisam ja sad skroz anti romantik –
– On ti je doša u Šibenik sa 11 godina, iz Bosanske Posavine raditi na Zlarin, a kasnije završija u Slobodnoj plovidbi. Upoznali smo se jednu večer, zahvaljujući- cigaretama. Bila je neka proslava, ne sićan se više, i meni i bratu nestalo cigareta. Brat je otiša po cigarete i nikako nazad, a meni tribale samo dvi i ja odo leć’. Nikako se on ne vraća, ja izašla iz kuće i našla brata, a u kantunu sidija moj muž. I tako smo se upoznali, bili skoro devet godina u vezi i vinčali se –
Priča o njenom vjenčanju je za mene bila, baš pravo, romantična. Naime, tu godinu kad su se trebali vjenčati Suzani je umro otac pa su vjenčanje prebacili dogodine, na Silvestrovo 1998. Ceremonija u matičara, obitelj i najbliži prijatelji. Na moje pitanje slavi li godišnjicu na neki poseban način odgovara da sve ukomponira u proslavu Nove godine.
Iako je dugo vremena radila u javnom wc-u, trenutno joj je zaduženje Kalelarga. Dva direktora koja su odavno u penziji su joj ostali u najboljem sjećanju- jedan jer joj je dao rješenje o zaposlenju, a drugi jer je bio dobar čovjek. Kolege su na dane, kao i svaki čovik, priča Suzana, a svakom iziđe u susret pa već dugo zna odraditi i popodnevne smjene. Povjerila mi je kako u vremenu otkad radi popodne, ne zna niti koji se dućan otvorio, a kamoli gdje je.
-Meni je bitno da ja radin, godišnji možemo koristiti skoro uvik osim liti jer sa dolaskon turista ima i više posla. I ne daju nam da radimo po kiši nikako, niti po sitnoj, paze na nas da se ne razbolimo.
Zvoni joj mobitel i kaže pijem kavu s prijateljicom.
S najviše ljubavi ipak priča o Maxu-crnom mješancu s bijelim fekicama na šapama i trbuhu, odma vadi mobitel i pokazuje slike, pitam je onda je on kao vaša beba a ona odgovara – nu!!!
-Spava sa mnon, slučajno san ga uzela i momentalno me kupija, ima je misec i po dana i prominija je šest udomitelja , niko ga nije tija jer je crn. Spava na kušinu s nama i kad je vruće i ledeno, ne damo mi na njega, a muž kaže da samo misli na gazdaricu. Zna mi muž viknit na njega pa dok mu se ne izvine ne dolazi kod njega –
U slobodno vrime Suzana ode na kupanje sa sestrom, nije bitno di, kaže.
– Jedne godine nam upa godišnji kraj petog i cili šesti misec. Kupala san se stalno i odmarala se četri dana, bila san crna ki ova crna pepeljara –Srima, Martinska, Jadrija, to je bilo tad i ko zna kada –
-Bilo je i ružnih situacija dok san radila – nastavlja, ali to je bilo sve kratko i zaboravilo se brzo. Sova mi je osta u sjećanju, kad je ima novaca otiša bi u wc, platija i svaki put se zahvalija, a kad nema novaca nikad nije ulazija, bija je čovik od principa. Jedne godine sidin ja na skalama i dolazi Sova i pita iman li dva cigareta, ja kažen iman prijatelju i tri, al’ on nije tija nego na kraju uzeja dva, bija je dobar čovik –
U priči iskrsne i pitanje o javnom zahodu, kaže Suzana da je donji kraj katedrale isplativiji jer nema kafića. Pitam je kako inače provodi dane, pa se malo promišlja.
-Ženo moja, ja ti ne volin monotoniju, neka se radi do mirovine, a onda bi volila, ako Bog da imat svoje apartmane-
-Teta Suzana, a imate li vi neki hobi, rješavate li križaljke, gledate serije?-
– Ajme, ja ti obožavan turske sapunice,a sad ću ti reć zašto! Ne završavaju sve sritno, štaš uvik gledat nešto,a znaš kako će završit. Hrvatske sapunice ne gledan, dosta je meni životnih serji u Hrvatskoj. Muž ti gleda sa mnon, pribaci na nogomet samo kad su reklame. Kad završi serija, ja i moj Max odemo šetat,a onda je daljinski njegov-
-Ma bili ste mi super, sad bi ja s vama čakulala cilo popodne, al evo za kraj imate li neku mudrost životnu za ostavit našoj mladoj generaciji?
– Slušaj,moj ti je muž stariji od mene 15 godina, pa zapiši ovu- Bolje sa starim papat, nego sa mladin plakat! Eto ti mala, iden sad na posa.
I tako smo se pozdravile nas dvije, obje s osmjehom na licu- ona jer je ispričala što joj je na duši, a ja oplemenjena humorističnim pričama koje ću zasigurno još dugo prepričavati.