Prilično apsurdna odluka kojom je, iako je sve napravljeno po slovu zakona i uredno raspisanom natječaju za koncesiju,šibenskom poduzetniku i vlasniku tvrtke A&K CommerceGoranu Šariću na desetogodišnje upravljanje prepuštena šibenska riva, krajem godine i istekom ugovora konačno će prestati vrijediti. Time će šibenska riva ponovno biti stavljena pod ingerenciju županijske Lučke upravei Grada Šibenika,koji proteklih 12 godina, prema potpisanom ugovoru, na ime koncesije nisu dobivali ili gotovo ništa ili baš ništa za korištenje javne površine na najatraktivnijoj lokaciji u Šibeniku.
POVIJEST SLUČAJA
Daleke 2002. godine Šarić, odnosno njegova firma A&K Commerce, na raspisanom natječaju o koncesiji dobio je na upravljanje šibensku rivu i 50 nautičkih vezova za privez brodova i jahti. Trebalo se po tom ugovoru napraviti još štošta kako bi privezište na rivi barem donekle nalikovalo na marinu, to je bio i uvjet za dobivanje koncesije. U priču se upetljao inspektorat tadašnjeg ministarstva, osporavajući Šarićevu koncesiju te je sve skupa završilo sudskim sporom koji je 2007. godine Šarić i dobio. U zamjenu za četiri godine nemogućnosti obavljanja posla, Šarić se s ministarstvom nagodio za produženje ugovora na još dvije godine, a taj rok ističe sa zadnjim danom 2014. godine. No, u cijeloj ovoj priči i unatoč činjenici da privezište na rivi turizmu orijentiranog grada nije postalo ništa drugo osim pukog mjesta za vez, bez suvremene infrastrukture, nije Šarić taj u kojega treba uprati prstom. S time se slaže i Željko Dulibić ravnatelj županijske Lučke uprave koja je nadležna i za šibensku rivu.
-Nije u cijeloj ovoj situaciji Goran Šarić ništa kriv ili je nešto loše napravio, dapače, kao koncesionar ispunjava sve svoje obaveze na vrijeme i uvijek je na dispoziciji ako bilo što treba – kaže Dulibić i dodaje kako se problem prije svega može tražiti u provođenju zakona koji je na određeni način favorizirao davanje u koncesiju određene površine, ne vodeći računa o stvarnom značaju za zajednicu.
Nije nikakva tajna da se Šarićev godišnji promet vrtio oko milijun kuna, od čega bi na ime koncesije Lučkoj upravi uplaćivao 180 tisuća kuna, odnosno 15 tisuća kuna mjesečno. Istekom ugovora ova lijepa svota novaca ostajala bi u podjednako u blagajni Lučke uprave i blagajni Grada Šibenika, koji svih ovih godina, od početka izdavanja koncesije na gradsku rivu, nije vidio ni lipe, što je prilično zanimljivo ako se zna da naplatu priveza brodova i općenito korištenje obale čak i u manjim mjestima i gradovima naše županije obavlja komunalno poduzeće u tim sredinama.
ZARADA POLA POLA
-Cijela situacija ide u pravcu da od slijedeće godine riva više neće imati koncesionara, već će kompletnu obavezu na sebe preuzeti Lučka uprava i Grad Šibenik, s tim da bi cijeli posao bio dodjeljen jednoj od gradskih tvrtki, najvjerovatnije Gradskom parkingu, koji bi u ime Lučke uprave obavljao sve poslove koje je dosad obavljao i koncesionar, s tim da bi se dobiveni novac podijelio po pola, 50 posto nama i 50 posto Gradu. U prilog tome ide i prijedlog novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji tek treba proći svu zakonsku proceduru i koji je bitno bolji od postojećeg. Ali i bez obzira prođe li ili ne, od 2015. godine upravljanje rivom bit će u nadležnosti županijske Lučke uprave i Grada – završava optimistično Dulibić.
Na kraju svega valja se vratiti na početak i postaviti nekoliko logičkih pitanja, prije svega treba li u koncesiju davati dio javne površine ili bilo što drugo od čije bi eksploatacije koristi mogla imati šira zajednica ili samo takve resurse ipak treba omogućiti pojedincu za ekskluzivnu eksploataciju, a sve kako bi koncesionar zahvaljujući ‘dobrom nosu za biznis’ pokupio šlag s torte napravljene mukom, trudom i novcem svih generacija ovoga grada?Hoćemo li sutra i šetnicu u kanalu sv. Ante dati u koncesiju samo zato jer je to moguće ili ćemo za takvim rješenjem posegnuti kako bismo osigurali funkcioniranje možda najnovijeg bisera grada, tvrđave sv. Mihovila?
