Nimalo jednostavan nije bio put koji je Šibenik napravio od potpuno besperspektivne sredine i grada opterećenog industrijskim nasljeđem do trenutno najpoželjnije turističke destinacije u Hrvatskoj. Nezaustavljiv i poprilično strmoglavi pad trajao je dovoljno dugo da se odbace sve alternativne varijante renimacije uspavane ljepotice i konačno rješenje pronađe u iskorištavanju nečega po čemu Šibenik nikada nije bio poznat. Turizmu. Turizmu s pričom. Turizmu koji osim sunca, mora, otoka, plaža, galebova i gitara, ima i jednu drugu, puno suvisliju i smisleniju priču. Priču o dugoj i bogatoj povijesti koju grad desetljećima opasan vojarnama i zabetoniran između dvije tvornice nije imao kome ispričati. Veliki korak napravljen je revitalizacijom tvrđave sv. Mihovila koja je svojim prirodnim položajem i novim dodatnim sadržajem slijedećim generacijama postavila kriterije ispravnog načina razmišljanja i budućeg pravca kretanja razvoja grada. Zahvaljujući Društvu za očuvanje šibenske baštine ‘Juraj Dalmatinac’, ali i općem stanju svijesti svih Šibenčana, na redu je obnova i revitalizacija ostale tri tvrđave u Šibeniku, Barone, Sv. Ivan i Sv. Nikola, a trnovitom putu od ideje do konačnog izgleda šibenskih bisera uskoro će se početi nazirati kraj. Barem što se tiče prve na redu, tvrđave Barone.
OBOGAĆIVANJE TVRĐAVA
– Kako je sva potrebna dokumentacija za Barone ishodovana, i projektna i izvedbena, vrlo brzo će se krenuti i s prvim radovima na tvrđavi, odnosno najkasnije do 1. listopada – govori nam Hrvoje Zekanović iz Društva ‘Juraj Dalmatinac’.
Zanimljivu i još uvijek neformalnu ideju za obogaćivanjem tvrđava dodatnim sadržajima iznio je nedavno kustos šibenskog muzeja, Željko Krnčević, koji je predložo da se na jednoj od njih napravi Svjetska točka mira, mjesto s kojeg bi se u ime svih zemalja koje su ratovale na ovim prostorima, cijelom svijetu prenijela poruka mira.
– Dosta je bilo ratovanja. Ratovali su ovdje Venecija, Turska, Francuska, Austrija, Njemačka, Italija, Srbija, grad su bombama razorili Englezi i Amerikanci, pa možda ne bi bilo loše ako bi sutra svi zajedno na jednom mjestu ukazali na potpunu besmislenost ratovanja – kaže Krnčević.
Idealno mjesto, prema riječima Željka Krnčevića, bila bi tvrđava Sv. Ivana, na kojoj bi se za te potrebe, i uz doprinos svih spomenutih zemalja, uredile jedna ili više prostorija. Ideju smo spomenuli i Zekanoviću koji je smatra vrlo zanimljivom i primjerenom, no teško izvedivom s obzirom da su rješenja dodatnih sadržaja na Sv. Ivanu već definirana.
– Nisam imao prilike čuti prijedlog gospodina Krnčevića, ali mislim da će to biti teško izvedivo jer je u idejnom rješenju tvrđave Sv. Ivana predviđeno da ona bude definirana kao ‘dječja tvrđava’ sa svim sadržajima namijenjenima djeci gdje bi se na nekoliko mjesta vizualizirali povijesni događaji vezani za samu tvrđavu. Moj prijedlog je da možda ne bi bilo loše jedan takav sadržaj postaviti na tvrđavi Sv. Nikole pošto još uvijek nije definirano što bi se tamo trebalo napraviti – kaže Zekanović, naglašavajući kako je ideja svakako zanimljiva i uz malo truda lako ostvariva.
Možda se i ovom idejom konačno krene u pravcu definiranja funkcije tvrđave sv. Nikole, a kako je jedna od opcija i preuređenje tvrđave u Muzej podvodne arheologije upitali smo što o toj ideji misli Igor Miholjek, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju pri Hrvatskom restauratorskim zavodu
– Nema nikakve sumnje kako bi otvaranje Muzeja podvodne arheologije u Šibeniku, a kako sam imao prilike čuti spominje se tvrđava sv. Nikole u Šibenskom kanalu, značilo jako puno za sam Šibenik i općenito sve nas koji se bavimo podmorskom arheologijom. Jako veliki broj vrlo interesantnih i neprocjenjivih predmeta izvađenih s lokaliteta koje smo istraživali u šibenskom akvatoriju, Murter i Žirje, leži daleko od očiju javnosti i praktički ne služi ničemu. Nama, podvodnim arheolozima, jako je zanimljivo otkrivati i istraživati lokalitete i izvađene stvari, ali ako se materijal na kraju nema gdje izložiti onda se postavlja pitanje čemu sve skupa služi. Međutim, najvažnije pitanje je pitanje novca. Tko će financirati jedan takav projekt? Nisu mali novci koji bi se trebali uložiti u uređenje, postavljanje i održavanje muzeja, a dobro znamo da je novca za takve stvari sve manje. Zanimljiv je i prijedlog Željka Krnčevića s kojim, inače, jako dobro i često surađujemo, a koji bi se isto tako mogao implementirati u prostor muzeja vodeći s logikom da je Šibenik osim s kopna napadan i s mora, tako da za nešto takvo sigurno ima dosta materijala. No, ponavljam, najvažnije je pronaći financijska sredstva da se projekt pokrene i održava – kaže Miholjek.
ČEKA SE ZELENO SVJETLO
Osim pronalaženja financijskih sredstava, važnu ulogu u odluci o definiranju buduće namjene tvrđave sv. Nikole imat će najprije mjerodavna stručna tijela te nakon njih i gradska uprava. Prema riječima gradonačelnika Željka Burića, čeka se zeleno svijetlo od strane konzervatora kako bi se što prije krenulo sa svim potrebnim predradnjama kako bi u narednih nekoliko godina došli do konačnog uređenja sv. Nikole, ali i odluke o namjeni i sadržaju koji će se nalaziti na tvrđavi.
– Moje osobno mišljenje je da sve tvrđave ne treba maksimalno komercijalizirati. Sv. Nikola je impozantan, interesantan i privlači turiste onakav kakav jeste. Uostalom, on je i u dosta dobrom građevinskom stanju. Naravno, treba izvršiti određene sanacije, znamo kako je to objekt koji defakto leži u moru i ima problem s vlagom te je po tom pitanju specifičniji od ostalih tvrđava. U ovom trenutku niti struka se nije jasno odredila, a morate znati da nama konzervatori daju okvire i uvjete što će tu biti. Međutim, jedna takva ideja o namjeni i sadržaju sv. Nikole, koji će sačuvati njezin osnovni integritet, dakle ideja o Pomorskom muzeju ili Muzeju podvodne arheologije, sigurno je jedna vrlo interesantna ideja i nešto što bih ja rado prihvatio. No, najprije ćemo pustiti konzervatore da odrade svoj dio posla, nakon čega će Grad na sebe preuzeti rješavanje pravnih problema, vlasničkih odnosa i projektne dokumentacije koji su preduvjet za objavu natječaja. Treba međutim naglasiti kako u cijeloj priči nemamo puno vremena. Tvrđava sv. Mihovila je gotova, radovi na tvrđavi Barone će uskoro početi i unutar godinu dana imat ćemo gotovu drugu tvrđavu. Unutar te iste godine, bit će napravljena nova pristupna cesta od nadvožnjaka prema tvrđavi, a istovremeno će se raditi i na cesti koja će spajati Barone i sv. Ivana. Projektna dokumentacija za tvrđavu sv. Ivana je gotova, a intezivni su razgovori i sa DUUDI-em, tvrđava je još uvijek u državnom vlasništvu, da se vrati u posjed Grada Šibenika kako bi s projektnom dokumentacijom i rješenim vlasničkim odnosom mogli aplicirati na EU fondove. Nakon dvije uspješno završene tvrđave uopće ne sumnjam da ćemo dobiti novce i za sv. Ivana i za tri godine imat ćemo gotove tri tvrđave. Dakle, fali nam četvrti biser u ogrlici, a to je sv. Nikola. Zato kažem da nemamo vremena, nemamo više vremena odugovlačiti jer priča o oživljavanju šibenskih tvrđava je gotova. Pitanje je samo trenutka kada će sve biti prezentirano i dano u punom obimu i obliku na upotrebu. Da sve ovo ima itekako smisla jasno nam pokazuje tvrđava sv. Mihovila, koja je bez ikakvih najava u predsezoni i sezoni, pritisnuta problemima oko završetka pristupnih cesta i rokova, do sada uprihodovala oko 2 milijuna kuna samo na ulaznicama i brojkom od oko 60 tisuća posjetitelja. To su ljudi koji su se na tvrđavu popeli zbog njezinog položaja, prekrasnog pogleda i priče koju tvrđava ima, a posebnu težinu daje njezina scenska vrijednost. Upravo to je ono što percipiramo da će biti izvor prihoda u ovoj ogrlici o kojoj govorimo, i zato ponavljam još jednom kako nemamo puno vremena – zaključuje gradonačelnik Burić.
