ŠIBENSKI KONDOTI U javnim WC-ima se bodu narkomani i kradu pijanci

‘Zahode, pjevat o tebi hoću, slavnija rupo od svake rupe, usluge tvoje danju i noću, čekaju golo rumeno dupe…’ – opisao je hrvatski književnik Luko Paljetak, mjesto koje svi, željeli to ili ne, na dan posjetimo barem nekoliko puta. Međutim, dva javna zahoda u Šibeniku većina izbjegava, prije svega zato što koštaju četiri kune, a drugo jer su bute poput one Harolda Bilinća toliko skrivene, da je u njima lako vršiti ‘malu nuždu’.

NEMA NIKOGA

– Da me plaćaju po učinku, od zarade ne bih ni kruh mogla kupiti. Dnevno u zahod uđe 10 osoba, možda sam i puno rekla. Ima dana kad nema nikoga. Evo u misec dana u jednoj smjeni zaradila sam 600 kuna… Loše, loše – kazala je Ljubica Ondrik, simpatična gospođa koja vodi brigu o javnom zahodu kod Šibenskog kazališta. Derutna prostorija puna vlage puno više podsjeća na podrum stare zgrade, nego na intimni prostor gdje i carevi trebaju ići pješice. Javni zahod u Šibeniku kod zgrade kazališta otvoren je prije punih 65 godina i nije nikad obnavljan, što je očito dovoljan razlog da ga se i zaobilazi. Jedino je muški dio prometan, ali iz vrlo praktičnog razloga – besplatan je.

– Turisti niti da pogledaju u naš zahod, a i kako će kad izgleda staro poput mene – u šali će Ljubica. Saznajemo da i nije ugodno tamo boraviti jer, osim lokalnih pijanaca, probleme znaju raditi i narkomani, posebno kad im treba novaca za drogu.

Malo dalje, prema katedrali svetog Jakova, dok iz buta vonja po friškoj mokraći nalazi se drugi javni zahod. Svježe ofarbani zidovi, gospođa na ulazu i obavijest kako je cijena korištenja WC-a četiri kune, bez obzira što radili.

– Ima posla uvik. Evo, prošli tjedan je kroz zahod prošlo oko 1.200 ljudi, uglavnom turista, što nije loše. Najgore je kad navali grupa, pa ne vidiš ni kraj ni početak redu – otkriva Svjetlana Ondrik, nevjesta gospođe Ondrik iz prvog i starijeg šibenskog javnog WC-a.

BJEŽE IZ ZAHODA

– Jel’ tko pobjegao i ne platio? Joj, bilo je slučajeva, ali ne mogu ih ja hvatati. Srećom, to se ne događa često. Ali nikad nije dosadno. Naučila sam nekoliko riječi na desetak jezika – sramežljivo otkriva Ljubica. Ovaj javni WC otvoren je prije pet godina i svake godine se kozmetički uredi.

Obje gospođe Ondrik slažu se da bi uriniranje na ulici novčano trebali kažnjavati jer je to jedini način da se ljudi nauče kulturi.

 Kvaka sa 6.000 bakterija

Zanimljivo je da je jedno nedavno objavljeno istraživanje ‘Procjene stambenih potreba u Hrvatskoj’, koje je za RH radio Centar za razvoj neprofitnih organizacija, donijelo podatak da  bez WC-a u kući živi 3,4 posto ljudi, a bez kupaonice je 1,5 posto osoba. Procjenjuje se kako gotovo 2,6 milijardi ljudi diljem planete još uvijek nema pristup odgovarajućem toaletu, posebice u ruralnim dijelovima Indije i Kine. Kvaka na vratima javnog WC-a prosječno sadrži 6.000 bakterija po kvadratnom centimetru. A, ako je vjerovati našim bakama i djedovima, umjesto toaletnog papira koji se pojavio naknadno, za veliku nuždu ljudi su koristi listove kukuruznog klipa koji su se prije upotrebe sušili, a potom bacali u jamu za gnoj.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.