Šišmiši – zakonom su zaštićeni, a uništavamo ih pesticidima

Ne lete danju, vise naglavačke, slabovidni su, žive u  špiljama, jamama diljem Lijepe Naše, praznovjerni govore da donose nesreću, drugi da piju krv… I činjenično polako, ali sigurno nestaju. Malo tko zna da baš u šibenskom zaleđu u samo tri špilje i jednoj pećini, živi preko 30.000 šišmiša. Najveća kolonija dugonogih ‘betmena’ u Europi, njih 10.000 nalazi se u špilji Miljacka II, kod Majnolovačkih slapova u NP Krka. Isto toliko šišmiša ima i u arheološkom nalazištu špilji Tradanj kod Zatona, 7.000 živi u Ćulumovoj pećini u zaseoku Ercegovići te oko 2.000 u Škarinom Samogradu kraj Pokrovnika. Kako većina jama i špilja kojih je na ovom području preko 500 nije istraženo, pretpostavlja se da im je broj i mnogo veći.

BAT DETEKTORI

– Znanstvenim istraživanjima i monitoringom stanja na terenu nastoji se doći do podatka koje vrste šišmiša borave u pojedinim špiljama, međutim s tim se tek počelo, i radi se parcijalno jer nema novaca. Zbog toga je vrlo teško reći koliko ih je. Postoji nekoliko načina na koji se mogu pratiti, odnosno brojati, a uglavnom se to radi bat-detektorima, odnosno hvatanjem njihovog glasanja koje je na nižim frekvencijama, pa ga čovjek ne čuje – kaže Anita Babačić Ajduk, ravnateljica županijske Javne ustanove za gospodarenje zaštićenim područjima.

U Europi živi oko 45 vrsta ovih malih letećih životinja, a od toga je čak 35 evidentirano u Hrvatskoj i sve su strogo zaštićene zavičajne divlje svojte.

– Priča da su opasni, da sišu krv, da se namjerno zalijeću i  upetljavaju u kosu, nisu istinite. Šišmiši su zapravo vrlo plaha stvorenja, vrlo bitna u održavanju biološke ravnoteže u ekosustavu područja gdje žive, dodaje Anita Babačić. Većina jama i špilja na području Šibensko-kninske županije je neistražena i u njima za sada živi 17 različitih vrsta šišmiša. Niti jedna špilja nije otvorena za turiste, a uz šišmiše, najčešći posjetitelji tamnih i mračnih mjesta su speleolozi i arheolozi.

– One špilje gdje su velike kolonije šišmiša i nisu predviđene za javnost i razgledavanje. Međutim mnoge bi se mogle turistički valorizirati – zaključuje Anita Babačić.

Neopasne i vrlo korisne, samo četiri centimetra duge životinjice gotovo nemaju prirodnog neprijatelja osim čovjeka.

NAPUŠTAJU JAME

– Glavni razlog ugroženosti šišmiša su gubitak staništa,  zatrpavanje špilja smećem, te njihovo trovanje pesticidima. Drugi razlog bi bio smanjivanje količine kukaca te uznemiravanje, isušivanje i onečišćavanje voda. Međutim, smeće kao smeće ne utječe previše na život šišmiša jer su to životinje koje, kad se uništi stanište, jednostavno isele iz špilje ili jame i nađu drugi dom – dodaje Teo Barišić, speolog i bivši pročelnik šibenske postaje Hrvatske gorske službe spašavanja.

Koliko su šišmiši korisni govori podatak da njegova jedinka samo u jednu noć može pojesti i do 500 komaraca, tako da su važni za regulaciju broja kukaca u prirodi. Sve vrste šišmiša su ugrožene i zaštićene zakonom. Na svijetu ih je evidentirana 1100 vrsta, a samo tri vrste su krvoločne i hrane se krvlju životinja.

Svake godine 33 europske zemlje potpisnice Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (UNEP/EUROBATS), među kojima je i Hrvatska, obilježavaju Europsku noć šišmiša kako bi upozorile javnost na potrebu zaštite šišmiša.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.