I Dražen Petrović počeo je ispred svoje zgrade u Preradovićevoj pa tek onda otišao u dvoranu. Sa ulica su uvijek dolazili najveći virtuozi prelijepe igre. Šibenik je grad košarke. Nekada susjedstvo i cijele četvrti ne bi mogle imati mira ni odmoriti. Ujutro popodne i navečer tukla bi lopta po betonu i obruču, prepirke su se vodile oko broja koševa.
– Sinko ja se toga više i ne sjećam. Nismo mogli zaspati poopodne, a sad mi je žao što toga više nema, kaže nam starija žena iz ulice Petra Preradovića odakle i Dražen dolazi.
Od četiri košarkaška terena koja smo posjetili jedan uopće nije više u upotrebi. Na Krvavicama jednog obruča nema, a beton je ozbiljno napukao cijelom dužinom.
Table s natpisima “1000 koševa za Hrvatsku” postavljene su 2006. inicijativom tada politički aktivne proslavljene šibenske košarkašice Danire Nakić Bilić. U 7 godina ovdje se izgleda dogodila samo devastacija košarke i košarkaške infrastrukture.
U Crnici kod škole Jurja Dalmatinca nešto je bolja situacija ali nikako blistava. Mrežice su već poderane, obruči iskrivljeni.
– Ovo igralište svemu služi osim košarci. Nemojte mi spominjati ime, znamo se ovako- kaže nam muškarac. – Rijetko se igra ozbiljno ovdje, ali to nije problem mladih nego onih koji moraju održavati igrališta. Ni mene ne bi motiviralo kad vidim krive obruče i ovako pokidane mrežice- rekao je na kraju kratkog razgovora.
Opet se vraćamo na Dražena. Iza njegovog spomenika koji će nas uvijek podsjećati na njegov lik i djelo gradi se igralište. U ovoj priči možda jedino što ističemo kao potpuno pozitivno. Na pravom je mjestu, odmah tu kod hrama košarke i bit će uredno jer ćemo ga svi zajedno čuvati kao svojevrstan Draženov vrt.
Na Šubićevcu na popularnom igralištu prije nekoliko godina niste mogli uhvatiti malo prostora na svim koševima koji gore postoje. Danas popodne nije bilo nikoga.
Na Baldekinu lijepo je i ograđeno košarkaško igralište. Tu se ipak igra i jedno je od rijetkih svijetlih primjera ulične košarke u zauvijek košarkaškom Šibeniku.
