SuperUho je u Šibeniku prodao više ulaznica nego Terraneo u prve dvije godine!

SuperUho festival je ispred nas. Priča je to koja traje od prošle godine i konačno se bliži svojoj realizaciji. Kakva su vaša očekivanja od festivala?

Na samom početku očekivanja su bila poprilična i u međuvremenu su samo porasla. Sada to više nisu samo očekivanja već konkretna saznanja da smo na dobrom putu. Iako ne u potpunosti, ali pretpostavljali smo što možemo očekivati i, s obzirom da smo znali u kojem smjeru želimo ići, nije bilo nekih pretjeranih iznenađenja sve do trenutka službenog puštanja ulaznica u prodaju. Tu je usljedilo ono veliko i meni najpozitivnije iznenađenje. U prvih mjesec dana od početka prodaje, trećina svih ulaznica prodana je u Šibeniku. To je jedna nevjerovatna činjenica i kad se usporedi s Terraneom, fascinantna. Za prvi i drugi Terraneo zajedno, gledajući taj period, u Šibeniku je prodano manje ulaznica nego za SuperUho. Ne da sam bio sretan, nego bez riječi. Ljudima je stvarno stalo.

KOMERCIJALIZACIJA TERRANEA

Za one koji možda još uvijek ne znaju, ti si jedan od osnivača Terraneo festivala i ‘glavni krivac’ za hrpu odličnih bendova na prvom i dijelu drugog Terranea. Povlačiti paralelu između njega i SuperUha, ako se ne varam, može se jedino u tom segmentu?

Inicijalno, Terraneo je ovako bio i zamišljen. To je bila ideja, točno ovako, ali nismo imali ovaj prostor. Jedini adekvatan prostor koji je svojom logistikom i pristupnim cestama mogao zadovoljiti naše potrebe bio je prostor bivše vojarne Bribirskih knezova, a on nam je onda počeo diktirati niz drugih stvari jer je jednostavno bio prevelik. Projekt gabarita SuperUha nismo mogli smjestiti u onoliki prostor i to je počelo vuči niz drugih stvari i povećanje troškova. Da smo onda imali ovaj prostor, gdje će biti glavnina večernjih događanja, čak i bez plaže Banj, sve bi izgledalo drugačije i danas vjerovatno ne bi bilo SuperUha, bio bi samo Terraneo.

Slažeš li se da je Terraneo žrtva skupe i neodržive produkcije?

Da, definitivno. Nema se tu što sakrivati. Ilustracije radi, samo spajanje Terranea u struju, znači bez one glavne glazbene tehničke produkcije, koštalo je koliko cijeli projekt SuperUha. Znači, bez obzira na svu pomoć Grada koju smo imali i koja je bila bitno veća od one koju smo očekivali, to je bilo toliko skupo da nije ni čudo što su sadašnji vlasnici odlučili pauzirati i čekati da za Terraneo dobiju otok Obonjan. Oni jednostavno nisu vidjeli nikakvu perspektivu. Kad vidite da vam trećinu budžeta pojede produkcija i postavljanje lokacije festivala logično je da nema smisla išta pokušavati.

Ti si iz priče o Terraneu izašao, da malo karikiram, neokrznut?

Ono što je meni počelo predstavljati problem bili su umjetnički kompromisi. Da se razumijemo, ja nemam nikakvih predrasuda ali ako Prodigy, Wu Tan Clan i sličan profil izvođača postanu pravilo, a ne iznimka i ako druga pozornica, koja je bila zaštitni znak festivala u prvoj i dobrim dijelom u drugoj godini, nestane, barem na onaj način na koji je egzistirala, onda ja tu nemam što tražiti. Tako sam se opet vratio na prvotnu ideju koju, kažem, nismo imali tada gdje realizirati, i napravio SuperUho.

OVISI O OBONJANU

Kažeš da je otkazivanje ovogodišnjeg Terranea, osim uz financije, vezano za lokaciju, odnosno otok Obonjan. Imaš li ti neke informacije vezan za daljnji nastavak Terranea i hoće li ga više uopće biti u Šibeniku?

Koliko ja znam, sve ovisi o razvoju situacije s Obonjanom. Novi vlasnici žele i vide perspektivu u tom otoku. Žele da to stvarno bude otok za mlade, ono što je nekad bio, Otok mladosti. To je neupitno. Inicijativa je to koju ne podržavam samo ja, već bi je trebali svi podržati. Otvorila bi se tu, osim Terranea, mogućnost realizacije i niz drugih projekata i sadržaja. Ovo što se sad događa s Obonjanonm je sramota. Imamo predivan otok, s praktično svom infrastrukturom, koji zjapi prazan. Investitor je ozbiljan, mislim čak i financijski jači od ORCO grupe i za sve bi bilo dobro da se ova situacija čim prije riješi.

To pitanje ćemo ostaviti našim gradskim ocima i političarima. No, politika, ona zagrebačka, u određenoj je mjeri dobro potegla kočnicu za tvoje Žednouhe koncerte, koje organiziraš punih 15 godina?

Vidi, ja sam tu situaciju na kraju zaobišao i potpuno izignorirao, jer mi sve to nema smisla. Najveća kočnica je bila u mojoj glavi jer sam se previše opterećivao zašto postoji takav sustav. Zašto uopće postoji vijeće za kulturu ako imaju samo savjetodavnu ulogu i onaj tko je stvarno odgovoran može potpuno ignorirati njihove prijedloge. Nije upitno da Grad radi legalno ali problem je u ljudima koji tu sjede i pristaju na takvu situaciju. Sve je dobro funkcioniralo deset godina i potpora se stvarno povećavala ali u trenutku kada je počelo ponestajati novca oni koji nisu bitni, a ja očito nisam bitan, su odrezani. Kažem, sve je potpuno legalno ali koliko je moralno, to je pitanje.

Ustvari se i ne radi o nekim velikim novčanim sredstvima koje si od Grada Zagreba dobivao?

Smiješni su to novci, gledajući ukupni budžet od oko tri milijuna kuna tog vijeća za urbanu kulturu, ako se ne varam tako se zove, koje su smanjili ne samo nama već i drugim projektima i nezavisnim inicijativama, kad se usporede sa 50 milijuna, koliko godišnje dobije Hrvatsko narodno kazalište za onu svoju tugu od programa. O čemu mi to onda pričamo? To je smijurija zadnja. Svojevremeno smo dobivali 150 tisuća kuna, kasnije je to smanjeno na 40, a na kraju se došlo do 11 tisuća i 400 kuna i nisu mi nikad poslali ugovor. Cijelu godinu sam čekao i ništa. Ugovor nikada nisam dobio i morao sam jednostavno prestati razmišljati o tome. Ne zamjeram nikome, Grad, odnosno Odjel za kulturu, u potpunosti ima pravo raditi kako smatra da je najbolje i što im ja imam prigovarati. S druge strane, opet se vraćam na ljude koji pristaju da se njihove odluke ignoriraju, oni bi trebali imati problem, ali očito ga nemaju, a nemam ga više ni ja jer ne razmišljam o tome. To je najbitnije.

Kako bilo Žedno uho, na zadovoljstvo probrane publike, ide dalje. Krizna godina je prošla i sada sve ide svojim tokom.

Da, ta jesen 2012. i početak 2013. bila je stvarno nezaboravno katastrofalna. Već u 2011. vidjele su se neke naznake, čak je i proljeće 2012. bilo loše ali nisam mislio da će biti toliko drastično. Program se planira godinu dana unaprijed i pad posjećenosti od 50 posto dobro nas je protresao ali nekako smo se prilagodili i izdržali. Program za jesen ove godine već je pripremljen i nastavljamo dalje.

ŠIBENSKI PROJEKTI

Ima li SuperUho budućnost u Šibeniku?

Ne razmišljam toliko daleko. Tko je mogao pretpostaviti da će Žedno uho trajati 15 godina i još traje. Ista stvar je bila i s još jednim našim projektom, NO Jazz festivalom, koji je baš uslijed nedostatka novca morao biti ugašen. On se pokrivao u 50 postotnom iznosu i bez pomoći dalje nismo mogli raditi. U isto vrijeme i istom terminu pojavio se i Zagreb jazz festival koji je od Grada dobio nezamisliv budžet, 100 puta veći od našeg i jednostavnom računicom ispostavilo se da njihovi izvođači vrijede 100 puta više od naših. Kad sam vidio da bi nas to moglo zakopati, odustao sam od cijele priče i u nekim mojim razmišljanjima sve više razmišljam kako bi NO Jazz prebacio u Šibenik. Vidjet ćemo, možda se i to jednog dana pokrene. Naravno, ne bi bio nikakva konkurencija niti po izvođačima, a ni terminom OFF festivalu jer je ono NO skraćenica od not only i kao takav je ustvari otvoren nešto drugačijim glazbenim formama.

Imam osjećaj da ti je Zagreb malo dosadio. Najprije Terraneo, sada SuperUho pa mogući revival NO Jazz festivala, sugeriraju kako ti ne bi puno trebalo da se i za stalno vratiš u Šibenik?

Trenutno živim šestinu vremena u Šibeniku, dogodine bi mogla biti četvrtina, a ako žena ostane bez posla, ako joj ugase firmu onda bi mogli svi zajedno završiti tu. To nitko ne zna. Trenutno živimo uglavnom od njezine plaće. Kao, uostalom, i većina ljudi koji se bave glazbom. Nema tu nekih novaca. Za preživljavanje ima, ali ako djeci treba pružiti nešto više, onda se uredno koristi ženin novčanik.

Ove godine u Šibenik nam opet dovodiš svoje dobre prijatelje, The National, ali ne samo na festival, već i na novootvorenu pozornicu tvrđave sv. Mihovila. Sama po sebi otvara bezbroj mogućnosti i predstavlja jednu sasvim novu dimenziju Šibenika. Prema tvom viđenju, kakvu vrstu sadržaja može zadovoljiti prostor tvrđave?

Tvrđava je velikog kapaciteta i dosta zahtjevna, ali s druge strane ima specifičan ambijent i tamo ne morate imati tisuću ljudi, pogotovo za projekte drugačijeg karaktera, znači ne glazbenog. I s 500 ili 600 ljudi tamo će ambijent isto tako biti odličan. Zahtjevna je zbog svog položaja, visine i montiranja ozbiljne produkcije ali jako izazovna i inspirativna. Govoreći iz perspektive ljudi koji se bave realizacijom projekata, a pogotovo glazbenika koji su vidjeli tvrđavu, to je jedna potpuno nova dimenzija. Sve na tvrđavi je neprocjenjivo, od pozornice, popratnih prostorija, backstaga, terase s koje puca pogled na Šibenik, sve je to jako inspirativno i daje jednu drugu priču. S tom namjerom sam i želio da The National sviraju baš na tvrđavi kako bi nam mogli pružiti nešto novo. S obzirom da se njihova trenutna produkcija, dva šlepera opreme i dva autobusa, ne bi pokrila samo nastupom na tvrđavi, nastupom na SuperUhu i povezivanjem te dvije stvari stvorile su se mogućnosti za još jedan njihov dolazak u Šibenik.

Na tom principu povezivanja projekata, u budućnosti bi se moglo i dalje raditi?

Ovo se pokazalo kao dobra priča ali Šibenik i okolica sami ne bi mogli podnijeti više od jednog ili dva samostalna izdvojena događanja tokom ljeta. Ali ako se to, u kontekstu glazbe koju mi promoviramo i koja nije toliko komercijalna, poveže s festivalom, pa kada na lokaciji u gradu imate 1.000 ili 1.500 ljudi koji su ciljano došli zbog tog projekta i ponudite im dodatne sadržaje kroz dan, dva ili tri samog festivala, onda i ta tvrđava ima itekako smisla. Ja sam siguran da će nakon ovog koncerta priča koja se pročuje osigurati i nama i tvrđavi sigurnu programsku budućnost jer tvrđava će sama po sebi uvijek biti turistički zanimljiva, ali programi koji će se ubuduće planirati na tvrđavi neće dolaziti u pitanje. Najvažnije je da objekt nije postao spomenik samom sebi i bez obzira na sitne zamjerke konzervatora, dobili smo sadržaj koji živi. Osim toga, ljudi su tvrđavom zadovoljni i ponosni. Prije bi te samo potapšali po ramenu, gotovo sa sažaljenjem pogledali kad bi im rekao da si iz Šibenika, a danas već svi znaju za tvrđavu i potpuno drugačije nas gledaju.

NEDOSTAJE NEKOLIKO IMENA

Većina izvođača za SuperUho je poznata. Najavljeni su i neki popratni sadržaji koji će se odvijati na plaži Banj. O čemu se konkretno radi?

U suradnji s Iskonom, sponzorom festivala koji je, to moram naglasiti, bez ikakvih uvjeta prema nama pristao biti sponzorom SuperUha, organizirat ćemo školu windsurfinga. Naravno, više će to biti zafrkancija i neobavezno druženje, što se ne može reći za turnir u basketu, koji još uvijek nije do kraja definiran, ali većini Šibenčana od rane mladosti inficiranih košarkom, turnir će sigurno zanimljiv. Što se tiče izvođača, ostalo nam je najaviti još pet, šest ili sedam, ne znam sad točno, imena, od kojih će samo jedno ili dva biti strana, dok će ostatak činiti domaći bendovi, odnosno bendovi iz regije. Uskoro nas čekaju i sitni radovi na lokaciji predviđenoj za kampere na kojoj bi prema našim prognozama moglo stati između 200 i 250 šatora. Sigurno me neće dopasti zavarivanja šahtova kao na prvoj godini Terranea ali neka blaža fizikala mi ne gine.

Kazao si da se karte za festival dobro prodaju. Kakva je situacija s koncertom The Nationala i prodaju li se ulaznice i izvan Hrvatske?

Za The National nije ostalo puno ulaznica i koncert će sigurno biti rasprodan. Ne mogu sa stopostotnom sigurnošću reći ali mislim da je ostalo još nekih 100 do 150 karata, s tim da se od početka nogometne euforije nismo previše ni bavili promocijom jer je većinu medijskog prostora okupiralo svjetsko prvenstvo. Sada ćemo se opet malo više posvetiti promociji ali da ti odgovorim i na onaj drugi dio pitanja, strano, zapadno, ako si na to mislio, tržište nam nije prioritet. Karte se, prema informacijama koje imamo, prodaju i u Austriji i Italiji, pogotovo za The National na tvrđavi, ali kažem, nije nam to primarna publika na koju ciljamo. Osim toga, i sama cijena festivalske ulaznice za SuperUho je prilagođena našoj publici tako da nemamo potrebu ciljati na dva tržišta i raditi dvije cijene ulaznica, što je vidljivo na nekim festivalima. Mi ćemo se, bez obzira koliko velika imena uspijemo dovesti, što između ostalih The National sigurno jesu, orijentirati na domaću publiku i publiku iz regije.

Terraneo je dobio ogromnu podršku tadašnje gradske vlasti, ali ni nova politička opcija ne prestaje podupirati ovakav način razvoja kulture u Šibeniku. Jesi li očekivao tako nešto?

Sam po sebi neočekivan je bio prijem koji smo imali kod organizacije Terranea. Za sve nas to je bio jedan pozitivan šok i stvarno se moram zahvaliti svim tim ljudima kao uostalom i novoj gradskoj vlasti koja nastavlja podupirati i SuperUho bez obzira na stranačku pripadnost. Možda sam ja stvarno naivan ali ogromno zadovoljstvo mi predstavlja vidjeti da je interes Šibenika stavljen ispred bilo čije stranačke pripadnosti i individualne koristi. Sa svim ljudima s kojima se dotaknem ove teme kažem kako je Šibenik jedna vrsta pilot projekta koji bi se vrlo jednostavno trebao preslikati i u drugim sredinama, što u principu i nije toliko teško ako se prioritet šire zajednice stavi u prvi plan. Najbolji primjer kako se ne treba raditi je baš Zagreb koji u ničemu ne napreduje, iako na svom čelu dugi niz godina ima čovjeka kojemu ni napuštanje stranke koja ga dovela na poziciju gradonačelnika nije naškodilo, što prilično jasno govori da su tu neki drugi interesi u pitanju.

 

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.