Zaboravimo li da je najistaknutiji član TBF-a prodao svoje tijelo i reputaciju marketingu jedne pivovare, zaboravimo li i da je TBF prije tjedan dana sasvim nezasluženo dobio Porina za album godine te da je radijski eter trenutačno zagušen njihovim najvećim i najgrozomornijim hitom „Veseljko“, što nam ostaje?
Ostaje nam bend u čijem koncertnom opusu ima barem petnaest „velikih“ pjesama, uvježbana šestorka koja na pozornici teško da može podbaciti, skupina rutiniranih glazbenika sposobna na svakom nastupu postići neprekidni good mood trenutak. TBF-ovo forsiranje „uvik kontra“ filozofije danas, doduše, zvuči kao loš vic, no stavljanje u službu korporacije još uvijek nije uništilo njihov smisao za stvaranje pozitivne i rasplesane atmosfere. Bitno je samo da bend na stageu bude dobro raspoložen…
U subotu navečer, na vrhuncu Croatia Travel Festivala u Šibeniku, TBF-ovci su bili poprilično zajebantski i svirački raspoloženi, sasvim dovoljno da nitko ne požali uloženih pedeset kuna. Na svom prvom nastupu nakon osvajanja porinovskog kapitalca, The Beat Fleet je pred 800 Šibenčana koncert počeo s „Tragičnim junakom“, pjesmom koja otvara njihov posljednji album. „Pistaccio Metallic“ danas je, naravno, okosnica koncertnog djelovanja TBF-a; adrenalinsko gradiranje nastavlja se sa „Spin doktorom“, preko „Uvik kontra“ i „Pozitivnim stavom“ do nedvojbenog highlighta nastupa s „Veseljkom“ i „Materom“.
Koliko god se znoja u publici cijedilo nakon zadnjih taktova „Date“, „Odjeba“ ili „Boga i Zemljana“, pogled na pozornicu sugerirao je da TBF-ovci više ne ostavljaju cijelo srce na terenu. Faza u kojoj se koncerti odrađuju rutinski, u kojoj preciznost izvedbe dolazi po defaultu i kada se ne mogu ispuniti baš sve želje obožavatelja iz prvog reda jer su se neke pjesme već i zaboravile svirati, ne mora automatski nositi sa sobom negativan predznak. TBF su sinoć u Šibeniku bili na visini zadatka, no „faktor x“ se ipak nekako izgubio. Prigovarati nekom bendu da je postao prevelik, nit’ je pošteno, a nema niti prevelikog smisla. Pa ipak, postoji opravdana sumnja da se u slučaju TBF-a, prije i poslije „Veseljka“, radi o dva različita benda.
Svirkom, atmosferom i posjetom, organizatori trodnevnog Croatian Travel Festivala mogu biti prezadovoljni, no mi s njima i ne možemo baš. Jer kad se na trgu pred školom Fausta Vrančića očekuje do tisuću ljudi a ne postavi se nijedan WC, kada se s vrha škole raspale dva apsolutno nepotrebna reflektora u publiku i kada se neshvatljivo škrtari na novinarskim akreditacijama za koncert koji je u početku najavljivan kao besplatan, tada već govorimo o amaterizmu. Nimalo očekivano od „svjetskih putnika“.
