Dok neki od učenja zaziru već u ranoj mladosti pa na pitanje koju su knjigu posljednju pročitali odgovaraju školskom lektirom ‘Šegrt Hlapić’, iz Pučkog otvorenog učilišta ‘Libar’ stiže poticajna priča o gospođi Eržebet Medurić Horvat koja u 73. godini života još uvijek uči. Da, dobro ste pročitali – uči. Naturalizirana Šibenčanka, rođena Mađarica, gospođa Eržebet najstarija je polaznica seminara POU ‘Libar’ gdje je dobila uvjerenja za nekoliko tečajeva – Poslovni plan, Financijsko ekonomsko poslovanje u obrtništvu, Kako postati poduzetnih, a trenutno sluša predavanja o Internetu i marketingu. Povjerila nam je kako se već jako dobro koristi računalom i Internetom…No, zašto ova vedra i komunikativna 73-godišnjakinja i u zrelim godinama života voli sjediti u učionicama?
ZNANJE PRENOSI UDRUZI MAĐARA
-Smatram da je edukacija proces koji traje cijelog života. Po prirodi sam znatiželjna, volim informacije iz prve ruke…Osim toga seminari POU ‘Libar, Regionalne razvojne agencije i Ministarstva poduzetništva su potpuno besplatni. Čudno mi je kako mladi ljudi iz Šibenika to ne iskoriste budući da im je znanje ponuđeno na pladnju i to potpuno besplatno – priča Eržebet. Nije joj jasno zašto se više mladih ne prijavljuje na seminare kako bi, upravo u ovim kriznim vremenima, ulagali u svoju edukaciju, dobili Europsku potvrdu poslovnih kompetencija te jednog dana preko nekog projekta iskoristili sredstva iz fondova Europske unije.
Iako gospođa Eržebet nema namjeru koristiti novce iz Europske unije, sve što je u Libru naučila, objašnjava nam, prenosi svojim članovima u šibenskoj Udruzi Mađara čiji je aktivni član.
BANJADA USRED ZIME
-Ima dosta članova koji su bojažljivi pa im nastojim prenijeti neke informacije koje ovdje doznam – kaže ova vitalna 73-godišnjakinja. Gospođa Eržebet sa suprugom se u Šibenik iz Vojvodine preselila 1964. godine. On je radio kao tekstilni stručnjak, dok je ona mijenjala poslove od recepcije, tajnice, do računovotkinje i komercijalnog referenta. Premda će u razgovoru kazati kako teško savladava hrvatski jezik, toliko ga tečno govori da nitko ne bi primijetio kako je rođena Mađarica. Osim toga ljubav gospođe Eržebet prema moru i Dalmaciji toliko je jaka da od banjade ne odustaje niti u zimskim mjesecima.
-Posljednji put u moru sam se kupala 9.siječnja na Brodarici. Rekli su mi da sam luda, ali tako sam navikla, ne mogu bez mora, knjige, prirode… – poručuje gospođa Eržebet.
