Još se osjetio svježi miris farbe kada nas je Karolina Bobanović ugostila u svom tek otvorenom salonu za nokte ‘Karolina’ na Baldekinu. Iako ima tek 21 godinu, mlada Šibenčanka nije se libila postati poduzetnica, otvoriti vlastiti biznis i pokazati što zna. Priznaje nam, na to ju je natjerala ljubav prema uređivanju noktiju, ali i nemogućnost pronalaska posla u struci. Karolina je, naime, maturirala kao fizoterapeutski tehničar, ali posao u struci u Šibeniku nije uspijela pronaći. Kako nije jedna od onih koja će dignuti sidro i otići iz zemlje, premda je svjesna kako bi u struci, negdje u bijelom svijetu zarađivala pristojnu plaću, odlučila je pokrenuti vlastiti posao.
CRTALA S ČAČKALICAMA
– Kao mala grizla sam nokte, a u srednjoj školi počela sam ih stalno lakirati i crtati po njima. To mi je postala gotovo opsesija. Znala bih na internetu provesti četiri sata samo učeći kako se to radi. U početku mi je alat bio skroman čačkalice i kistići od laka – smije se Karolina čiju je ljubav prema manikuri prepoznala i njezina razrednica.
– Rekla mi je odmah da ću se baviti noktima. Kada sam je prije neki dan susrela i kazala joj kako sam otvorila salon, rekla je ‘znala sam’ – priča nam. Nakon što joj je majka platila tečaj na kojem se usavršila u geliranju noktiju, Karolina se ubrzo zaposlila u salonima u Vodicama i Šibeniku. No, želja za otvaranjem vlastitog obrta bila je jača i od mukotrpnog prikupljanja papira, dokumenta te pronalaska adekvatnog prostora.
BEZ HRABROSTI NEMA NAPRETKA
– Skupila sam hrabrost i sama sebi rekla: ‘Što bude, bit će‘. Jednostavno, u današnje se vrijeme moraš odvažiti, ako se nećeš izboriti za sebe, nećeš imati ni za kruh – rezonira mlada obrtnica.
Svjesna je, nastavlja, da je sve više salona za uljepšavanje noktiju u Šibeniku, ali se konkurencije ne boji. Ima svoje stalne mušterije i zadovoljna je, u svemu ima bezrezervnu podršku svoje obitelji i dečka Tonija Stošića što joj, otkriva nam, itekako znači.
– Uvijek će biti žena koje će odvojiti vrijeme za sebe, za ljepotu jer se žele lijepo osjećati, pa vjerujem da će posao ići. Postoji doza straha, ali tko ne riskira, taj ne profitira. Uostalom, moj cilj nije kupati se u lovi, već želim preživjeti, a pri tom znati da živim od svog truda, svog kruha – zaključuje Karolina, što pokrijepljuju i vrlo pristupačne cijene njezinih usluga.
