– Od svih brodova koje ovdje vidite, u ovom prepoznatljivom dolačkom mandroču, tek je pet od stanovnika Doca, svi drugi brodovi su od ljudi iz drugih dijelova Šibenika, iz drugih gradova, čak i Zagreba. Jednostavno, nema više ljudi u Docu, nema ni ribara, sve se to raselilo, a kuće propadaju. Evo, trenutno iz Doca na ribe ide nas četvero, te jedan momak kojem su roditelji porijeklom odavde, ali on više ne živi tu. Tužno je sve to pomalo, pogotovo zimi, ljeti ima malo šušura, pa sve nekako izgleda življe – kaže Mijo Šare, jedan od rijetkih Dolačana koji još ima brod u mandroču.
Kaže Šare i kako bi im trebalo više sadržaja, od peškarije do veslačkog kluba nema nego nekoliko kafića, a niti jedna suvenirnica, i samo jedan dućan trgovačkog lanca Djelo, što je i onima koji su ostali tu živjeti, jednostavno premalo.
– Dućan dobro dođe, za prvu ruku, ali je premali. Dakle, skoro sve što nam treba moramo kupiti negdje u gradu ili u trgovačkim centrima. Kuće se ne obnavljaju, osim rijetkih slučajeva. Primjerice, baš ova kuća ispred moga broda, kuća Klarić, već je dva puta promijenila vlasnika, a vidite u kakvom je stanju. U totalnom raspadu. Tako da me ne čudi podatak da je u Docu prije samo 20 godina živjelo 40 posto ljudi više nego danas. Uređenje plaže na Banju učinilo je da Dolac malo živne, ali i to samo vikendom i kad učini lijepo vrijeme – kaže Mijo Šare.
Da sve nije tako crno, da ipak ima nade za taj najromantičniji dio grada Šibenika, svjedoče nam radnici koji upravo dovršavaju jednu od starih kamenih kuća, prvi red uz more.
– Ovo je prekrasan dio grada, i siguran sam da će se u budućnosti puno više kuća obnavljati, ovom dolačkom šarmu teško je odoljeti. Kuća je na tri kata, trebalo je u nju dosta investirati, ali siguran sam da će se uloženo i vratiti, budući ću iznajmljivati kuću o okviru ‘Raspršenog hotela’. Dolac je nemjerljiv turistički potencijal, prava duša grada – kaže Anton Dobra, vlasnik jedinog dolačkog objekta u rekonstrukciji.
Drugi lijep pokazatelj budućeg napretka Doca svakako je i uređenje koji su svi čekali, napokon će se urediti i stara baraka Jedriličarskog kluba Val, koja u onakvom obliku stoji na istom mjestu još od 1954. godine, dakle, debelo preko pola stoljeća. Baraka će se srušiti, a na njenom mjestu smjestiti zgodan objekt, i praktičan i atraktivnog izgleda, te izvrsno interpoliran u postojeće vizure. Najavljuje se, ne treba zaboraviti, i projekt uređenja mula u mandroču kojim bi se i dolačka riva podignula dovoljno da se zaustave poplave. To je projekt za koji rješenje izrađuje Županijska lučka uprava u suradnji s Gradom i Županijom, a čija je realizacija najavljena u 2015. godini. dakako, ukoliko Europa za njega odobri sredstva.
KOLIKO SMEĆA, TOLIKO I LJUDI
To je to što se tiče prvog reda uz more, koji je još koliko toliko posjećen od strane građana u zimskim mjesecima. Međutim, ono što svakako kvari idiličnu sliku je veliki broj automobila, koji su parkirani na svakom slobodnom pedlju ceste, pa čak i na nekim manjim mulima. Jasno je i zašto je tome tako, od kafića Skiper pa do Banja parkiranje se ne naplaćuje, što Šibenčani obilato koriste.
Kad se popne samo u ulicu iznad, otkriju se pravi biseri, stare kamene kuće, ali opet većina njih u ruševnom stanju, stare neofarbane škure dominiraju zidovima, i tek po koji klima uređaj. A kako već svatko ima klimu kući, jasno je i po tom detalju da u Docu ne živi previše ljudi.
Naišli smo na djelatnicu Gradske čistoće Agnezu Morić, koja svaki dan patrolira uskim kalama i rivom, pazeći na čistoću, ali, kako sama kaže, nema previše posla u zimskim mjesecima.
– Smeća ima jako malo, tu se po Docu skoro i ne umorim, već znam gdje ću koliko smeća naći, ispred koje kuće će biti više, a ispred koje manje posla. Nema vam tu baš previše ljudi, barem ne do ljeta – kaže čistačica Agneza.
Zna se, kaže, ona uzrečica, koliko ljudi toliko i smeća. A ovo potonje je najbolji pokazatelj stupnja naseljenosti nekog grada i kvarta.
Uglavnom, Dolac spava zimski san, ljeti se malo probudi, ulice živnu, ali za samo par mjeseci špice opet po starom. Ne pomažu tu previše ni inicijative novoosnovane udruge ‘Budi u Điru’, te izložbe i zabave koje organiziraju. Neće Docu pomoći ništa do sustavne obnove, a ona će, vjerojatno, pričekati.
