Otkako su proteklih godina mediji počeli izvještavati o roditeljima koji odbijaju cijepiti djecu, u javnosti ne jenjava rasprava o obveznom cijepljenju. Nepovjerenje u učinkovitost cjepiva prisutno je među građanima, a broj roditelja koji cjepivo povezuju s pojavom autizma i autoimunih bolesti kod cijepljene djece raste.
OPREČNE INFORMACIJE
Na području Šibensko-kninske županije čitava se priča pokrenula 2013. godine, kada su zabilježena četiri definitivna odbijanja cijepljenja djece. Ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo, dr. Suzi Vatavuk prošle je godine za Šibenski tjednik rekla da je početna brojka odbijenih cjepiva narasla na devet slučajeva s područja Šibenika i četiri s područja Knina. Ravnateljica Gimnazije Antuna Vrančića Šibenik, Ivanica Belamarić kaže kako je i u šibenskoj gimnaziji zabilježeno nekoliko slučajeva odbijanja cjepiva od strane srednjoškolaca.
S druge strane, kako doznajemo od glasnogovornice Ministarstva zdravlja, u Šibensko-kninskoj županiji 2014. i 2015. godine zabilježen je tek jedan slučaj odbijanja cjepiva, a radilo se o cjepivu protiv tuberkuloze i hepatitisa B.
Dr. Neda Šunjerga, specijalistica školske medicine, ponudila je objašnjenje za navedena neslaganja u brojkama odbijenih cjepiva.
– Ne mora značiti da se svi koji odbiju cjepivo na kraju ne cijepe. Ljudi odbijaju cjepivo iz niza razloga: ili se ne osjećaju dobro, načuli su nekakve poluinformacije ili žele iz nekog razloga prolongirati cijepljenje. Šaljemo ih na edukativni razgovor kod epidemiologa, i očito se kasnije predomisle – kazala je dr. Šunjerga.
Budući da je Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesni cijepljenje obavezno za svu djecu koja nemaju medicinske kontraindikacije, Ministarstvo zdravlja trenutno radi na razrađenom planu radnji kod odbijanja cijepljenja.
Uz pojedine iznimke, o važnosti cjepiva struka je uglavnom složna.
– Za sva obvezna cjepiva u predškolskoj i školskoj dobi, postignut je i prijeđen zakonom propisani minimum: za većinu cjepiva 90 posto, a za ospice 95 posto – objašnjava voditeljica službe epidemiologije pri Zavodu za javno zdravstvo, dr. Ankica Parat Baljkas te nastavlja kako visoki postotak cijepljenih garantira za većinu bolesti takozvani kolektivni imunitet. To znači da će u jednoj visoko procijepljenoj sredini i oni rijetki, zbog kontraindikacija, necijepljeni također biti zaštićeni i neće oboljeti. Iznimka su tetanus, hripavac i hepatitis B, gdje ne vrijedi pravilo kolektivnog imuniteta, već je imunitet individualan.
NUSPOJAVE CJEPIVA
– Za kvalitetu cjepiva jamči Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode, koja odobrava puštanje cjepiva u promet, a za ‘pozitivan učinak’ cjepiva jamči Ministarstvo zdravlja, koje donosi Program cijepljenja – priča Parat Baljkas, i objašnjava kako se svi poznati rizici od primjene cjepiva mogu pronaći u sažetom obliku za svako cjepivo u Sažetku opisa svojstava lijeka kojeg objavljuje Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode.
– Neke nuspojave javljaju se vrlo često, odnosno u više od deset posto cijepljene djece, a radi se o blagim nuspojavama kratkog trajanja koje prolaze spontano bez posljedica kao što je lokalna reakcija na mjestu primjene. Druge se nuspojave javljaju u rasponu od često do rijetko i za njih je također karakteristično da prolaze bez posljedica. To su npr. osip, povišena tjelesna temperatura, gastrointestinalni poremećaji, bolovi u mišićima i kostima, razdražljivost, nesanica, neutješan plač, hipotono-hiporesponzivne epizode ili febrilne konvulzije). U konačnici, vrlo rijetke nuspojave mogu ostaviti trajne posljedice, recimo Guillain-Barre sindrom, brahijalni neuritis, postvakcinalni poliomijelitis i ugroziti život, npr. anafilaktička reakcija – priča Parat Baljkas, i nastavlja kako je učestalost ovih ozbiljnih nuspojava vrlo niska, čak toliko niska da se ne može sa sigurnošću utvrditi povećava li cijepljenje uopće rizik javljanja tih stanja, tj. jesu li posljedica cijepljenja. Mogućnost izazivanja nuspojava, težina i njihova učestalost se pri odluci o cijepljenju trebaju usporediti s koristi od cijepljenja u smislu sprječavanja i komplikacija bolesti koje mogu biti trajne i ugroziti život djeteta. Dr. Ankica Parat Baljkas pojašnjava:
– Za sva cjepiva koja su u upotrebi u Hrvatskoj, a i šire, korist od primjene uvelike nadmašuje potencijalni rizik od nuspojava. Cjepiva za koja se kliničkim ispitivanjima pokaže da im je rizik veći od koristi nikada ni ne dođu na tržište jer im se uskrati registracija. Kod cjepiva koja udovolje ovim kriterijima u kliničkim ispitivanjima, odluka o uvođenju cjepiva u Program donosi se na temelju procjene epidemiološke situacije u zemlji i ponovne evaluacije odnosa koristi i rizika u specifičnoj situaciji u našoj populaciji. Ona cjepiva koja se uvedu u upotrebu u Hrvatskoj se kontinuirano evaluiraju putem praćenja epidemiološke situacije i evaluacije provedbe Programa cijepljenja koja uključuje i praćenje nuspojava i kontinuirano se reevaluira odnos koristi i primjene, te se prema potrebi mijenja Program cijepljenja. To sve radi Hrvatski zavod za javno zdravstvo i na temelju tih procjena predlaže Ministru zdravlja Program obveznih cijepljenja. Za sva cjepiva koja su u Programu odnos koristi i rizika od cijepljenja je u prilog cijepljenja – zaključuje dr. Parat Baljkas.
CIJEPLJENJE I AUTIZAM
Kao razlog zbog kojeg obijaju cijepiti djecu, sve veći broj roditelja u svijetu, ali i Hrvatskoj, navodi autizam. Jedna od njih je i Šibenčanka Nikolina Nakić koja je za Šibenski tjednik još prošle godine podijelila svoje iskustvo.
– Cijepila sam dva starija sina i s njima je bilo sve u redu. Kada nam se rodila kćerkica Marija, vjerujući da će sve biti dobro, cijepili smo i nju iako nije trebala biti cijepljena jer je rođena kao neurorizična. Ono što je činjenica jest da se našu djecu ne prati dovoljno. Jedna doktorica iz šibenske bolnice rekla mi je da bi EEG tri mjeseca morao biti uredan da bi se djeca mogla cijepiti, međutim, to se kod malih beba ne radi. Marija se cijepila Priorix cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, a ubrzo se razboljela: dobila je upalu uha, čak smo posumnjali na gubitak sluha jer se prestala odazivati. Prestala nas je gledati u oči, a izostale su i one prve riječi koje je počela govoriti i polako je potonula u autizam – priča Nikolina koja je nakon toga počela istraživati problematiku cjepiva.
Nakon svega što se dogodilo, kazala je, odlučili su ne cijepiti najmlađeg sina.
– Mogu vam iskreno reći da to dijete nikada nije bilo bolesno. Smatram da mediji napuhuju priče, a liječnike koji se usude progovoriti protiv glavne struje svoje struke se šikanira i degradira. Mislim da nam se podvaljuju nepročišćena cjepiva, prepuna konzervansa, žive i aluminija. Išla bih toliko daleko da vjerujem da cjepiva uopće ne štite i da je do pada pobolijevanja došlo zbog boljih higijenskih uvjeta, korištenja hladnjaka u kojima čuvamo hranu i upotrebe antibiotika – oštra je Nikolina Nakić. Također, nezadovoljna je i činjenicom što roditelji prilikom odbijanja cijepljenja svoje djece moraju potpisati dokument kojim se sva krivnja prebacuje na njih, dok u slučaju nuspojava na cjepiva ne odgovara nitko.
STRUKA SE NE SLAŽE
Dr. Parat Baljkas tvrdi kako cjepiva i pojava autizma nemaju uzročne veze.
– Prilično ozbiljna znanstvena istraživanja su provedena s ciljem utvrđivanja povećava li cijepljenje rizik od autizma i sve dosada provedene studije su ili opovrgnule uzročnu povezanost cijepljenja s autizmom ili našle da nema dovoljno dokaza za zaključivanje o uzročnoj povezanosti. Između ostaloga, zaključuju da za cjepiva protiv difterije i tetanusa i kombinacije koje sadrže ta cjepiva (a sva ta cjepiva sadrže aluminijeve soli) nema dovoljno dokaza za zaključiti o mogućoj povezanosti s autizmom, te da nije vjerojatno da bi izazivala autizam.
Dr. Suzi Vatavuk, ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo, još je ranije za Šibenski tjednik pojasnila kako ona istraživanja i studije koje postoje uglavnom dokazuju da je u isto vrijeme zabilježen i porast broja autistične djece i cijepljenja, ništa drugo.
– Dapače, masovna cijepljenja uvode se pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a devedesetih se u Americi bilježe dva slučaja autizma na deset tisuća djece, da bi 2000. godine odjednom bio zabilježen peterostruki porast te bolesti. Autizam je bolest kojoj se ne zna točan uzrok, to je bolest koja se sastoji od skupa sindroma. One studije i istraživanja koje su po tom pitanju vršena imaju manu što su samo vremenski povezali cijepljenje i pojavu bolesti, bez da su isključili moguće druge utjecaje. To bi se moglo usporediti s istraživanjem raka. Recimo da rak mokraćnog mjehura kod stanovnika nekog područja želite povezati s njihovom izloženošću nekoj tvari. Vi morate iz istraživanja eliminirati pojedince koji puše, jer i pušenje utječe na pojavnost raka. Takav je slučaj i s autizmom, pa čak i teži, jer imate bezbroj stanja koja mogu utjecati, budući da se ne zna točna etiologija bolesti – kazala je tada Vatavuk.
Informiranje je neophodno
Čini se da je obavezno cijepljenje kompleksna tema o kojoj će se još dugo voditi rasprave. Iako je struka po pitanju nužnosti cjepiva manje-više složna, ima i stručnjaka koji su zagovaratelji drukčije struje. Primjer je dr. Srećko Sladoljev, biolog s Imunološkog zavoda u Zagrebu koji je naglašavao kako jest za stjecanje imuniteta umjetnim putem, ali se žestoko protivio trenutnoj metodi, odnosno injektiranju cjepiva u organizam. Tvrdio je da je takav način cijepljenja agresivan i štetan, te da su metode poput cjepiva u obliku tableta ili spreja sigurnije. Liječnica Lidija Gajski često piše o problematici cjepiva, ističući pritom njihovu štetnost te povezanost s pojavom autoimunih bolesti i autizma.
S obzirom na navedene brojke o odbijanju cjepiva, educiranje o problematici u vidu informativnih razgovora s liječnicima je nužno, budući da se mnogi roditelji žale da su zakinuti za informacije koje su im bitne pri donošenju odluke o cijepljenju, pri čemu je neophodna upućenost u znanstveno utemeljene činjenice.
Dvije tisuće kuna kazne
Ministarstvo zdravlja objašnjava proceduru prilikom odbijanja cjepiva: Kada roditelj ili skrbnik odbije cijepljenje, zdravstveni djelatnik dužan je, koristeći svoje stručno znanje, obaviti razgovor s roditeljem ili skrbnikom te ga na taj način obavijestiti o svim važnim aspektima svakog pojedinačnog cijepljenja, cjepivu, javnozdravstvenoj važnosti i zakonskoj obvezi da postupa sukladno mjerama određenim Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i propisima donesenim na temelju njega. Liječnik zadužen za cijepljenje može uputiti roditelja nadležnom epidemiologu na savjetovanje. Tek nakon obavljenog razgovora ili odbijenog savjetovanja, liječnik koji je zadužen za cijepljenje bilježi u vlastitu evidenciju usmenu izjavu roditelja koji ne želi cijepiti dijete.
Sanitarni inspektori Ministarstva zdravlja, Uprave za unaprjeđenje zdravlja, izdaju Obvezni prekršajni nalog kojim kažnjavaju za prekršaj roditelja ili skrbnika ako ne izvrši obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi novčanom kaznom u iznosu od dvije tisuće kuna koja se uplaćuje u državni proračun Republike Hrvatske, no ako roditelj ili skrbnik uloži prigovor, razmatra ga Prekršajni sud po žurnom postupku.
